Aktivisti raznih udruženja, LGBT zajednice, ali i novinari, ne osjećaju se sigurno u Banjaluci nakon niza nemilih događaja koji se su dešavali u proteklom periodu. Sve je kulminiralo u subotu kada je grupa huligana napala aktiviste i LGBT osobe ispred prostorija Transparency Internationala, mjesta su se sastali organizatori događaja koji je organizovala BH Povorka ponosa u saradnji s drugim organizacijama. Događaj je bio zabranjen u subotu ujutro, ali su neki od aktivista već bili u Banjaluci i trebali su dogovoriti kako da prebace na sigurno sve prisutne. Aktivisti tvrde - za lokaciju koja je na periferiji i smatrana sigurnom, a u kojoj događaj uopće nije trebao biti organizovan, je znala samo policija.

“Povratak u period 90-ih i postavljanja kamena temeljaca Ferhadije 2001.”

Predsjednica udruženja građana Oštra nula Milica Pralica iz Banjaluke kaže kako nije iznenađena, ali je šokirana represijom i nasiljem koje se dogodilo nad njenim prijateljima iz BH Povorke ponosa, ali i drugim građanima koji su u tom trenutku bili zajedno s njima u prostorijama.

“Institucionalno nasilje, pozivanje vlasti na huškanje – to je prouzrokovalo ovaj zločin iz mržnje. I to me, nažalost vraća u period 90-ih godina i na period kada se postavljao kamen temeljac za Ferhadiju 2001. godine. Nekako Banjaluka uvijek ima neku marginalizovnu skupinu na koju će da usmjeri svu svoju frustraciju, mržnju i bijes, umjesto na realne probleme u kojima živimo u ovom bh. entitetu”, kazala je Pralica za N1.

Ističe kako “sistem više ne krije svoju opresiju i represiju nad svim građanima koji odluče da progovore o svim problemima koji se tamo dešavaju”. Prisjetila se i godina kada je još studirala i davala podršku radnicima Tuzle. Tada su je, kaže, od čitaone do fakulteta pratili navijači, a potom su joj hakovali društvene mreže. Prijavila je policiji koja je kazala da joj ne može pomoći jer je riječ o lažnim profilima iz Srbije.

“Našli su izgovor, evo i ovaj vikend su našli izgovor. Kako pored silnih antiterorističkih jedinica, specijalnih jedinica, žandarmeriju, oklopnih vozila i topova koje smo vidjeli tokom demonstracije sile nad grupom Pravde za Davida? Ne osjećam se sigurno, morate se sami štiti i živjeti u samoizolaciji i prije kovida. Vidjeli smo i novinarima šta se dešavalo”, navela je.

Navodi kako su na uvredljive i zapaljiva izjave Milorada Dodika, nažalost, navikli.

“U subotu nisu napadnuti sam ljudi koji su dio LGBT već i ljudi koji su aktivisti i saveznici, ali smo napadnuti pod tom krinkom kreiranjem javnog mijenja da smo mi svi dio te “bolesne zajednice”. Zločin iz mržnje je nešto što trebamo liječiti u ovom društvu. Najviše se mrze ljudi koji ne umiju da mrze”, dodala je.

Aktivisti “isporučeni” huliganima

Mirza Halilčević, član Organizacionog odbora BH Povorke ponosa ispričao je kako se sve dogodilo te istakao da su ih u Banjaluci “isporučili napadačima”, a da je napad “insceniran”.

Događaj su prijavili policiji na vrijeme sa svim logističkim i tehničkim informacijama. Halilčević tvrdi kako su ih uvjeravali da će događaj u potpunosti osiguravati policija do subote ujutro kada im je izdato rješenje o zabrani održavanja događaja. Bili su uvjereni da neće doći do problema, ali…

“Veče prije su grupe maskiranih muškaraca kroz Banjaluku skandirale ‘ubij pe*era*, a grad je bio oblijepljen natpisima kako LGBT zajednica ‘nije dobrodošla’, kako je Banjaluka ‘pravoslavni grad’, što šalje jasnu poruku da LGBT zajednica nije dobrodošla. Ovu atmosferu nije proizveo ovaj događaj, ona je kreirana mnogo ranije – napadi na novinare prije toga, oduzimanje zastave 8. mart, kriminalizacija klevete… BH Povorka ponosa je iznijela na površinu ono što je već postojalo. Nije homofobija ni animozitet prema drugačijem došlo s nama, to je postojalo. Budući da su sve aktivnosti bile otkazane i nisu postojale nikakve alternativne aktivnosti, lokaciji TI je bila izuzetno tajna lokacija gdje su se trebali ljudi iz odbora sresti. Mi smo već bili u Banjaluci kada je rješenje stiglo. Jedino je policija znala za tu lokaciju. U šest smo se okupili, u pola sedam smo bili izvedeni. To možemo smatrati početkom napada. Policija nam saopćava kako niti na jednoj do lokacija nismo sigurni uključujući ni tu niti u jednom od smještaja koji smo imali par minuta. Poslije se dešava napad na očigled policije. Policija koja nam je saopćila da nismo sigurni je otišla, 5-10 minuta nakon naišla grupa maskiranih muškaraca. Naš kolega je prošao pored zgrade trčeći i ušao u automobil policijski i zamolio da ga odvedu na sigurno – bili su tu. Napad je trajao 2-3 minute nakon čega se policija vraća. Prvo je stigao jedan automobil, poslije 10, što znači da je bilo kapaciteta. Kada smo izvedeni iz prostora nismo imali automobile, nismo se mogli deportovati tek tako. Ostavljeni smo isporučeni, bili smo servirani. Napad je isceniran, prilično sam siguran”, rekao je Halilčević za N1.

Ispitivanje, publicitet i bijeg iz Banjaluke

Ističe da “gorak okus u ustima ostavlja da je policija imala dojavu da će se napad desiti”. Potom su prebačeni u policijsku upravu gdje su, kako kaže, pet sati davali izjavu u prisustvu advokata. Dobili su veliku podršku jer su advokati sami počeli dolaziti, okupili su mediji, drugi aktivisti, ali to se, kaže, policiji baš i nije dopalo.

“Opcija nije bila da ostanemo u Banjaluci i zahvaljujući zamjenici ministra za ljudska prava i zbjeglice BiH (Duška Jurišić, op.a.) evakuisani smo u Sarajevo. Stigli smo u pet ujutro. To se činilo kao vojna operacija i sve skupa me navodi da pomislim da je očigledno bio zaista ozbiljan nivo rizika i da je bilo potrebno uključivanje državnih struktura jer su nam životi bili ugroženi”, rekao je.

Ističe da LGBT zajednici u Banjaluci ne treba ništa, osim dostojanstvenog života, sigurnog života i prava koja imaju i strejt parovi. A to je mogućnost sklapanja registrirane životne zajednice ili braka kako bi imali mogućnost posjete u vanrednim okolnostima, rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, pravno prepoznavanje ljudi.

“Mi u Banjaluci imamo ljude koji su godinama vjereni, parove koji žive skupa godinama, ali u pravnom smislu nisu prepoznati”, kazao je Halilović.

Banjalučanki rekli da je ne mogu zaštititi

Melani Isović, novinarka i članica odbora BH Povorke ponosa je građanka Banjaluke, no morala je biti evakuisana u Sarajevo.

“Kada je policija rekla da trebamo napustiti Banjaluku i da se vratimo odakle smo došli, rekla sam da sam iz Banjaluke i da nemam gdje da idem. Inspektor u civilu mi je rekao da ne može da me zaštiti i da idem s njima. Smatram odgovornim predsjednika RS, gradonačelnika grada Banjaluka i 13 organizacija koje su pisale Miloradu Dodiku koji su napisali da se događaj zabrani, ali i Nikolu Dabića iz organizacije iz Prijedora koji je targetirao i moju sestru novinarku portala Buka koja je trebala biti panelistkinja. Mi svakog 9. januara gledamo kolika je snaga policije i koliko mogu zaštititi građane i građanke. Ovo je pokazatelj da selektivno biraju koga će braniti a koga ne”, istakla je Isović.

Prof. Popov Momčinović : Tradicionalnu porodicu uništavaju patrijarhalne vrijednosti

Univerzitetska profesorica i sociologinja Zlatiborka Popov Momčinović govorila je o trendu koji je prisutan u zemljama Zapadnog Balkana, koji je stigao i u BiH – pad društva unazad ka sve jačem autoritativnom modelu. Podsjetila je na slučajeve antirodne mobilizacije u Hrvatskoj u vezi sa referendumom i udrugom u ime obitelji, dešavanja u Srbiji i uključenost akademske zajednice u to koja piše razne publikacije protiv navodne rodne ideologije. Navodi kako su te struje dosta jake i u Sjevernoj Makedoniji te da su stručnjaci postavljali pitanje kada će se desiti i u BiH.

“Nismo imali naznake, ali su te grupe vrlo uvezane, brzo uče jedna od druge i udaraju ljudima na emocije. Potura se da svi koje se bore za rodnu ravnopravnost da se bore protiv porodice što je potpuna laž, a u paketu te lažne priče su i neka ključna ženska ljudska prava. Tradicionalnu porodicu uništavaju patrijarhalne vrijednosti gdje odnosi nisu bizarani na prijateljstvu, dogovaranju, razmjeni emocija, gdje imamo nasilje u porodici – kao dio patrijarhalnoga mentaliteta. Ne znam koliko se brakova završi razvodom, da li jedan od tri, a LGBT populacija brani porodicu, želi da ima pravo da je zasnuje. To je jedan od primjera kako zamijene teza funkcionišu. Žele samo da imaju ista pravo kao drugi bez da ulaze u to kako žive ljudi koji žive po drugim obrascima”, kazala je prof. Popov Momčinović.

Podsjetila je i na situaciju u Sarajevu 2008. godine kada su napadnuti učesnici Queer festivala koji se također održavao u zatvorenom prostoru. Tada su, kazala je, političari svojom retorikom podstakli da se stvori atmosfera linča da je to ponašanje dozvoljeno kao i sada.

Istakla je kako su vraćamo na period kada se žene “povlače u sferu domaćinstva, nestanka žena s političke scene i dara na ženska reproduktivna prava”.

“Sve se to dešava, a ovo posmatramo kao trend pada društva unazad ka nekom sve jačem autoritativnom modelu. Sve što je bilo u proteklom periodu svjesna je namjera da se vratimo unazad, ne jedan korak već svim suprotnim evropskim vrijednostima kojima ipak većina građana BiH teži”, zaključila je.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad