Alarmi su davno upaljeni. Bolja koordinacija svih nivoa vlasti radi efikasnije zaštite i prevencije rodno zasnovanog nasilja i femicida u Bosni i Hercegovini odavno je neophodna. Zbog trostrukog ubistva u Gradačcu, danas je u Bosni i Hercegovini Dan žalosti. Odluku su pojedinačno donijele entitetske Vlade, nakon što Vijeće ministara nije imalo kvorum za odluku o danu žalosti na nivou države.

Pet dana nakon zločina koji ne prestaje da odjekuje u javnom prostoru, još se čeka na konkretne reakcije nadležnih. Ko je najslabija karika u sistemu zaštite žrtava, zašto žene nemaju povjerenja u sistem, samo su neka od pitanja koja vape za odgovorom.

“Nemojte da generalizujemo sve policajce da su pokvareni. Nisu ni sve sudije pokvarene, ni tužioci. Ja sam već dao bezbjednosnim službama neke smjernice da se vještači telefon od ubice, da se vidi koga je u posljednjih sedam dana zvao, s kim je razgovarao, te ko mu je dojavio”, kazao je Sevlid Hurtić.

Da je policija u kuću Nizamine tetke došla tek 20 minuta nakon poziva, a s obzirom na daljinu lokacije, trebalo im je maksimalno pet, kako kaže Hurtć, takođe je informacija koja zahtijeva provjeru. Osim što se za propuste nadležnih mora odgovarati, neophodno je unaprijediti i institucionalnu prevenciju.

Aida Behram, Žene sa Une iz Bihaća je kazala:

“Trebamo jačati sistem socijalne prevencije, da naši Centri za socijalni rad treba da unaprijede svoje kapacitete, oni to ne mogu raditi sami.”

Iako zvaničnih podataka o nasilju nad ženama nema, istraživanja OEBS-a u BiH pokazuje da je 48% njih u BiH doživjelo određeni oblik zlostavljanja, dok 84% slučajeva ostaje neprijavljeno.

Amer Homorac, advokat je kazao:

“Na godišnjem nivou imamo nekoliko hiljada prijava nasilja u porodici. Imamo nekoliko stotina krivičnih postupaka u vezi s tim krivičnim djelima, isto toliko, stotinama izrečenih sankcija i presuda. Međutim, to nije dovoljno”.

Vratiti se na obavezu proizašle iz Istanbusle konvencije, polazna je tačka. Jer do sada, nije pokazala rezultate.

11 zaključaka produkt je današnjeg sastanka ministra za ljudska prava BIH i predstavnica Sigurne kuće NVO. No, ono što je nas zanimalo jeste, da li će sve ponovo ostati samo na papiru i koje su to konkretne akcije koje koje će biti preduzete, kako se više nijedno ubistvo i nijedno nasilje nad ženama ne bi dogodilo.

“Prva stvar je akcioni plan. Dogovorili smo se. Mi nemamo policijske agencije, nije naša nadležnost, ali možemo se redovno sastajati, razgovarati o problemima i usmjeravati prema ministarstvu pravde”, kazao je Hurtić.

Uvijek postoji neki razlog zbog kojeg svaka preporuka, na kraju, ostane samo to. Preporuka, a ne zakonska obaveza. Tome svjedoči i posljednji primjer. Jer, u BiH danas je Dan žalosti, ali za ovu odluku nije postojala saglasnost svih ministara na državnom nivou, nego je donesena na osnovu entitetskih Vlada. Stoga ćemo, do zaokruživanja jednog efikasnog sistema, vođeni dosadašnjim iskustvom, po svemu sudeći, još sačekati.

Opširnije u prilogu Tatjane Drljić. 

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad