U saveznoj američkoj državi Connecticut pokrenuta je procedura kojom bi se 11. juli proglasio Danom sjećanja na genocid, u sjećanje na stradale u srebreničkom genocidu 11. jula 1995. godine. Prijedlog zakona pokrenuo je senator Saud Anwar, koji je rekao da ga je jedan od njegovih stažista, inače sin bh. imigranata, inspirirao da u prijedlog zakona doda 11. juli.

“Genocidi su se događali kroz ljudsku historiju. Holokaust je nešto najgore što možemo zapamtiti. Svaki put kad pomislimo na to, u našim se srcima generira emocija: Nikada više nećemo dopustiti da se ovo dogodi.’ Nažalost, to se dogodilo uprkos tom obećanju”, rekao je Anwar, prenijeli su lokalni mediji.

Dodao je kako je s vremena na vrijeme potrebno “zastati i razmisliti” o tome šta se dogodilo, te vidjeti kotistili se “slična mržnja temeljena na etničkoj pripadnosti, rasi, uvjerenju ili vjeri… za napad na zajednice”.

U javnoj raspravi pred Zajedničkom komisijom za vladinu upravu i izbore je učestvovalo desetine bh. Amerikanaca iz te savezne države, koji su svjedočili o događajima 11. jula 1995., ali i onima koji su prethodili tom datumu.

Bekir Hodžić, koji je Anwaru bio inspiracija da u prijedlog zakona doda i 11. juli, i sam je sudjelovao u javnoj raspravi, naglasivši važnost izvještavanja o činjeničnoj historiji.

“Danas je negiranje genocida rašireno u BiH. Toga ima čak i u Americi, gdje i laici i akademici pokušavaju revidirati historiju kako bi Bošnjake prikazali kao lažove i agresore”, kazao je Hodžić, i pozvao da se učini nešto kako bi “ne zaboravimo nikad” nešto i značilo.

Alma Hurić, koja trenutno živi u gradu Hartfordu, prisjeća se 11. jula 1995. godine.

“Srpske snage su okupile sve muškarce i dječake do kojih su mogli doći, mučili ih, ubijali, a zatim zakopali u masovne grobnice u srebreničkoj regiji. Moj otac i dvojica braće su bili među ubijenima”, kazala je.

Javno saslušanje se odnosilo na pravilnik, prema kojem se dani, sedmice ili mjeseci obilježavaju komemoracijama, ali u saslušanjima se ističe paragraf koji se odnosi na preživjele zločina 1990-ih u BiH koji danas žive u saveznoj državi Connecticut, a koji su se okupili kako bi podržali ideju da se 11. juli u toj državi proglasi Danom sjećanja na genocid.

U svjedočanstvima su ispričane zastrašujuće priče o uništenim životima. I Murat Efendić iz Rocky Hilla prisjeća se 11. jula. U Srebrenici je izgubio dva brata.

“Žene i djeca su ubačeni u autobuse, dok su muškarci i mladići ubijeni egzekutivno. To je bio pokušaj da se zatre muško bosansko stanovništvo u nastojanju da se uništi bosanska rasa i kultura”, kazao je Efendić.

Zahid Begić jedan je od onih koji je pobjegao iz Srebrenice.

“Nismo znali šta se događa s muškarcima i mladićima koji nisu uspjeli izaći iz Srebrenice. Nismo znali da su smaknuti. I mi smo sami bili u skrovištima, mnogi ljudi su pobijeni u šumama”, kazao je Begić.

Ranija stradanja

Mnoga svjedočenja nisu se fokusirala na Srebrenicu, već na ubistva Bošnjaka u godinama prije tog masakra. Halid Dervišević iz Hartforda

“Nekoliko mjeseci nakon početka rata, moja se majka vratila kući da potajno skupi usjeve sa zemlje kako bi prehranila svoju djecu. U procesu skupljanja usjeva s naše zemlje, moju majku je pogodio snajperist iz susjednog sela bh. Srba. Postala je jedna od prvih civilnih žrtava rata. Posljednje riječi su joj bile ‘O moja djeco'”, kazao je.

Munisa Suljić-Aly iz Wethersfielda rekla je da je njena majka djelovala kao živi štit da je zaštiti.

“Moje djetinjstvo se nažalost sastojalo od bijega od kuće, života u strahu, borbe za život, gladovanja , bježanja od metaka, bombi, tenkova, skrivanja po šumama, besanih noći i beskrajnog hodanja do ‘sigurne zone'”, prisjetila se.

Borba protiv negiranja

Dr. David Pettigrew, profesor filozofije na Državnom univerzitetu Southern Connecticut u New Havenu, prisustvovao je saslušanju. Pettigrew je kreirao ‘Studije o holokaustu i genocidu’ i surađuje sa Savjetodavnim odborom za obrazovanje o holokaustu i genocidu u Connecticutu.

Pettigrew je, kao i Hodžić, spomenuo problem poricanja u BiH. Najnoviji slučaj je onaj od 21. februara u kojem je Milorad Dodik, predsjednik Republike Srpske rekao: “Tamo se nije dogodio genocid. To svi znamo ovdje u Republici Srpskoj”.

Pettigrew je rekao da obilježavanje genocida pomaže u borbi protiv poricanja.

“U BiH postoje mjesta zločina, koncentracijski logori i stratišta na kojima vlasti ne dopuštaju spomen obilježja, pa čak ni ploču”, te ponovio izreku književnika i aktiviste Eliea Weisela koji je rekao: ‘Zaboraviti mrtve bilo bi isto kao i ubiti ih drugi put’.

Dodao je da komemoracija može spriječiti buduće genocide.

“U ‘Deset faza genocida’ Grega Stantona, poricanje je deseta faza i najsigurniji pokazatelj da bi se zločini mogli ponoviti. Govoriti istinu dio je prevencije genocida”, naglasio je profesor.