Zapad nije dovoljno odlučan da se sučeli sa Miloradom Dodikom tako da ga primora da preispita svoju politiku, kaže za RSE Kurt Basener (Bassuener) iz Savjeta za politiku demokratizacije sa sjedištem u Berlinu.

“Ako se želi postići sporazum u korist lidera bosanskih Hrvata Dragana Čovića, Dodikovog saveznika, i istovremeno ga učiniti prihvatljivijim za lidera bosanskih Srba sa kompromisom oko državne imovine i zakona o negiranju genocida – onda uvođenje sankcija ne ukazuje da Zapad nije spreman da pregovara sa njim i učini ustupke”, naglašava Basener u intervjuu za Radio Slobodna Evropa.

Dodaje da “sve dok sankcije imaju svrhu da pokažu da Zapad nešto čini, bez efektivnog uticaja na stanje na terenu, to se može interpretirati kao znak slabosti”.

Prema njegovom mišljenju, zapadna politika je taktičkog karaktera i usmjerena je na pacifikaciju stanja.

“Zapadna politika je fokusirana na to, a ne na rješavanje problema i napredak. Svi protivnici demokratije u BiH i na Zapadnom Balkanu s pravom to doživljavaju kao znak slabosti (Zapada)”, kaže Basener dodajući da se američka politika prema Zapadnom Balkanu fokusira na Beograd, što je “perverzno”, ali, po njegovim riječima, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić to obilato koristi.

Američki analitičar: Otvoreni Balkan opasna inicijativa, BiH je na meniju

“Ako su zapadni partneri na Balkanu političari koji krše princip vladavine prava, ako se najautokratskiji lider u regiji (Vučić) doživljava kao stub stabilnosti, onda to pokazuje da je nešto prilično pogrešno u zapadnoj politici”, naglašava Basener.

Smatra da ukoliko nema odlučnosti u suočavanju sa “kumovima” korupcije na Balkanu, pritiska na njih da osete posljedice – onda su ove sankcije samo PR i pokušaj da se upravlja problemom, a ne da se on riješi.

“Bojim se da će ove sedmice američki i evropski izaslanici Metju Palmer i Angelina Ajhorst (prilikom posjete Sarajevu) poručiti Dodiku, Čoviću i Izetbegoviću – pojednostavljeno rečeno – bolje je da sada postignete sporazum, osigurajte to što ste pokrali i mi ćemo onda to proglasiti kao vašu pobjedu, nazvaćemo to napretkom, a potom zaćutite neko vrijeme, tako da možemo da tvrdimo da je ostvaren uspjeh”, naglašava Basener.

Sankcije SAD Dodiku

Basener: “Ovim se šalje mješovita poruka. Najprije, sankcije su uvedene zbog Dodikovog ugrožavanja mira i antidržavnih, antidejtonskih aktivnosti, ali i korupcije koja je institucionalno veoma rasprostranjena u BiH. Zbog strukture vlasti, Dodik je bolje pozicioniran da koristi te mogućnosti nego drugi političari u zemlji.

Međutim, da bi sankcije imale efekta, osim SAD treba da ih uvedu sve zapadne zemlje, a to znači i uključivanje Evropske unije. No, iako evropski blok raspolaže mehanizmom ukidanja viza i zamrzavanja sredstava, još uvijek nema kritične mase među državama članicama da primijeni taj instrument.

U ovom trenutku samo je pet zemalja potvrdilo da podržava pomenute mjere – Belgija, Holandija, Luksemburg, Njemačka i Češka republika. Za njihovo usvajanje neophodna je podrška 55 odsto članica, tačnije njih 15, u kojima živi 65 odsto stanovništva EU.

Ali, da bi sankcije protiv Dodika, ili bilo koga na Balkanu, imale efekta potrebna je podrška Austrije. Naime, Beč je za Balkan ono što je Majami za Latinoamerikance i Karibljane. On je veoma važan centar u kome žive mnogi ljudi sa Balkana, posjeduju imovinu, tu je sjedište mnogih banaka koje posluju u regiji.

Mislim da je sada veća vjerovatnoća da će i EU usvojiti sankcije Dodiku, jer su uglavnoom simboličkog karaktera zbog čega će vjerovatno nastaviti po starom.

U međuvremenu, Dodik smatra da je njegov stav profitabilan jer što vuče radikalnije poteze to su SAD i EU spremnije da mu udovolje. O tim spornim pitanjima biće riječi tokom ovonedjeljne američkog i evropskog izaslanika – Metjua Palmera (Matthew Palmer) i Angeline Ajhorst (Angelina Eichhorst)”.

Američki akademik: Zaustaviti promjenu Izbornog zakona u BiH, ugađa se Čoviću

Dodik osjeća da vrijeme ne radi za njega

Basener: “Mislim da je on zabrinut, jer odavno nije bio izložen takvom udaru, ali još nije dostigao takve razmjere da mu nanese veliku štetu.

Zbog toga Dodik i Čović vjerovatno gledaju na posjetu Palmera i Ajhorst kao posljednju šansu da izdejstvuju neke ustupke u cilju daljeg osnaživanja svojih “feudalnih poredaka”.

Dodik osjeća da vrijeme ne radi za njega, kao ranije, jer su sve učestalije inicijative za promjenu međunarodne politike prema BiH. Na primjer, Zelena partija u Austriji je organizovala demonstracije na kojima je tražila uvođenje sankcija Dodiku. Kao što sam rekao, uloga Austrije je veoma bitna, a zeleni u Evropskom parlamentu traže odlučniju politiku prema BiH, čega se Dodik pribojava”.

Dvostruka Vučićeva igra

Basener: “Vučić je uvijek igrao dvostruku igru. On i Dodik nemaju u potpunosti identičan interes. Vučić zna da je ojačana njegova pozicija jer je u stanju da igra ulogu arbitra, te da Zapad naginje prema Beogradu i Zagrebu da bi se suočili sa Dodikom i Čovićem. Međutim, umjesto da takav pristup pomogne u kontrolisanju ove dvojice BH političara, zapravo, na taj način dobijaju na značaju.

Nisam ubijeđen da će Vučić ograničavati Dodika. Očigledno je da on ne može ići predaleko bez, makar prećutne, podrške Srbije jer mu je potrebno njeno zaleđe u slučaju sukoba”.

Uticaj sankcija na Miloševića da prihvati Dejton

Basener: “Njihovo naslijeđe je pomiješano. Embargo na oružje je doveo do oživljavanja profitabilne trgovine na crnom tržištu, što je omogućilo kriminalizaciju politike. Međutim, sankcije su definitivno uticale na odluku Slobodana Miloševića, prije svega na njegovu spremnost da ode u Dejton i pritisne čelnike bosanskih Srba da prihvate sporazum koji su odbacivali.

Milošević je tada mislio da je on sljedeći na udaru i vjerovatno je bio u pravu nakon pada Krajine i izbjegličkog talasa. Tadašnje sankcije su bile kudikamo sveobuhvatnije nego sadašnje.

Takođe, odobrile su ih Ujedinjene nacije uz podršku Rusije i Kine, a sada je nemoguće to zamisliti. Naprotiv, one stavljaju veto u Savjetu bezbjednosti, kao što je zvanična Moskva prošle godine pokušala u Savjetu bezbjednosti da delegitimizuje Visokog međunarodnog predstavnika u BiH.”

Dodik je predvidiv, a Čović i Izetbegović se kriju iza njega

Basener: “Dodik je u stvari prilično predvidiv: kad god je zaoštrio situaciju bio je nagrađen i ako, na prvi pogled, ublaži retoriku – nalazi se korak naprijed u odnosu na pređašnju poziciju.

To smo vidjeli 2011. kada se tadašnja šefica evropske diplomatije Ketrin Ešton srela sa njim nakon prijetnje da će se srpski predstavnici povući iz pravosudnih institucija. Tada je pokrenut strukturalni dijalog o reformi pravosuđa u BiH, koji je, zapravo, pomogao njegovom uništenju.

Nije bio u pitanju samo Dodik, već i Čović, Izetbegović i ostali koji su se zaklonili iza njega, jer takođe ne žele vladavinu prava i strahuju od mogućeg odlaska u zatvor. Ali, Zapad ne želi da se suoči sa time, što je hipokrizija i podstiče ljude da napuštaju BiH i Balkan u cjelini, jer je sve veći raskorak između onoga što američki i evropski zvaničnici kažu i čine.

Stoga Bajdenov fokus na borbu korupciju može da doživi neuspjeh. Slažem se da je to dobar pristup, ali ako nema odlučnosti i suočavanja sa “kumovima” korupcije na Balkanu, pritiska na njih da osjete posljedice – onda je to samo PR i pokušaj da se upravlja problemom a ne da se on riješi”.

Cijeli intervju pročitajte na web stranici Radio Slobodna Evropa.