O prevenciji pucnjave u školama i odgovarajućem odgovoru na njih, ekipa N1 Slovenije je razgovarala sa dr. Jasonom Silvom, profesorom na Odsjeku za sociologiju i krivično pravosuđe na Univerzitetu William Paterson u američkoj državi New Jersey, koji stručno proučava prevenciju korištenja vatrenog oružja.

Upitan je koje su mjere najefikasnije i koje su najčešće greške, a osvrnuo se i na nedavnu pucnjavu u Srbiji i reakciju vlasti na njih.

Masakri koji su se desili u Srbiji šokirali su cijeli region. Nismo navikli na ovakvu vrstu nasilja u ovom dijelu svijeta.

U SAD-u je znatno drugačije, gdje su pucnjave, uključujući i one u školama, postale gotovo redovna pojava u posljednje dvije decenije.

„Ne mogu reći da je pucnjava u američkim školama normalna pojava, svaki takav događaj i dalje predstavlja izuzetan šok i izaziva mnogo bijesa. Ali, istina je da u SAD kažemo sebi – ‘Ponovo se dogodilo'“, rekao je Silva, piše N1 Slovenija.

U SAD-u ima daleko više incidenata sa pucnjavom u odnosu na bilo koju drugu zemlju na svijetu. Istraživanje dr. Silve je pokazalo da se, između 1998. i 2019. godine, čak 73 posto svih masovnih pucnjava u razvijenim zemljama dogodilo u Sjedinjenim Državama.

„Međutim, primijećeno je da se u posljednje vrijeme ovakvi napadi sve češće dešavaju u drugim dijelovima svijeta. Postoji zabrinutost da smo svjedoci svojevrsne globalizacije američkih pucnjava, napadača koji pokušavaju da oponašaju američke ‘uzore“, upozorio je Jason Silva.

Inicijacija u američki kulturni leksikon

Najzanimljiviji slučaj se dogodio 1999. godine u srednjoj školi Columbine u američkoj državi Colorado, u kojoj su dva učenika ubila 12 učenika i učiteljicu, a potom pokušali i sami sebi da presude.

„To je bila neka vrsta inicijacije javnih pucnjava u američki kulturni leksikon. To se dogodilo tokom uspona interneta, vijesti 24 sata i globalizacije američkih medija“, rekao je dr. Silva.

Od tada smo vidjeli dramatičan porast broja pucnjava u Sjedinjenim Državama, a sada se čini kao da se trend proširio i na druge dijelove svijeta.

„Zato je prava zabrinutost da se ovaj fenomen širi svijetom i zarazi ljude, koji potom idealizuju američke napadače i pokušavaju da ih oponašaju. Postoji opravdana briga da prisustvujemo globalizaciji američkih pucnjava“, dodaje.

Dok je srbijanski ministar prosvjete za masakr okrivio „zapadne vrijednosti“, mnogi u Srbiji podsjećaju na kulturu nasilja i veličanje oružja i zločina u društvu i zemlji. Na primjer, klinički psiholog je skrenuo pažnju na nivo političke kulture u srbijanskom parlamentu i reality programima na srbijanskim televizijama.

Kolumnista Boris Dežulović je u odličnoj kolumni „Dogovor sa đavolom: zločin kojeg se ne sjećamo“ pisao i o specifičnostima srbijanskog konteksta.

Ignorisanje upozorenja

Kako bi spriječili pucnjavu u školama, upozorava dr. Jason Silva, prepoznavanje ranih znakova da počinilac nešto namjerava i preduzimanje pravovremenih mjera je ključno.

„Mnogi napadači dugo planiraju svoj napad, a ovaj vremenski okvir je prilika da se interveniše i spriječi napad“, naglašava.

Jedna od najvećih grešaka je nedovoljno ozbiljno shvatanje potencijalnih prijetnji i znakova upozorenja.

„U periodu planiranja često se pojavljuju znakovi upozorenja itd. i tzv. curenja (engl. leakage). Napadač često nekome nagovještava svoje namjere, ali ga drugi često ne shvataju ozbiljno, govoreći da on za tako nešto ne bi bio sposoban, umjesto da obavijesti nadležne i tako pruži priliku da spriječi napad“, istakao je on.

U mnogim napadima u SAD-u bilo je više znakova upozorenja prije samog čina, napadači su svoje planove otkrivali pojedincima, ali ta upozorenja niko nije shvatio dovoljno ozbiljno.

„Čak i kod napadača (13) iz Srbije pojavljuje se isti obrazac. Prema izvještajima, on je pripremao napad najmanje mjesec dana“, podsjeća.

Brave su bolje od naoružanog obezbjeđenja

Ukoliko dođe do napada, prema njegovim riječima, najvažnije je hitno preduzeti mjere i na taj način što više smanjiti broj žrtava.

Što se tiče policijskog djelovanja, vrlo je važno da što prije uđu u zgradu i pokušaju odmah da onesposobe napadača.

„Ponekad je doktrina nalagala da je potrebno sačekati specijalce, što je dosta odlagalo intervenciju“, ukazuje.

Kao odgovor na masakr u školi, srbijanske vlasti su odlučile da od sada u svim školama budu prisutni policajci tokom nastave. Prema riječima Jasona Silve, naoružani ljudi u školama nisu dobra mjera.

„Nema mnogo dokaza da bi takva mjera bila posebno efikasna u sprečavanju pucnjave. Istovremeno, prisustvo oružja u školi prirodno povećava rizik od raznih nesreća kada se oružje aktivira nakon nesreće“, smatra on.

Kako kaže dr. Silva, prilikom sprovođenja mjera za sprečavanje pucnjave u školi, veoma je važno pronaći pravi balans između suzdržanosti i opreza.

„Istraživanja pokazuju da se s većim brojem bezbjednosnih mjera sigurnosti ljudi zapravo osjećaju manje sigurnim, jer im prisustvo tih mjera govori da su u opasnom području“, naveo je.

On smatra da je postavljanje brava na vrata učionica bolje rješenje od prisustva naoružanog obezbjeđenja.

„Katanci i brave su jeftini i mogu biti veoma efikasni, a također ne predstavljaju pretjeranu intervenciju u svakodnevnom životu učenika“, ukazuje.

Ali, istovremeno on opravdava, kada govori o situaciji u SAD-u, sprovođenje školskih vježbi u slučaju pucnjave.

„Pristup vježbama trebalo bi da bude sličan onom u vatrogasnim vježbama. Radi se o stvaranju mišićne memorije za hitne slučajeve“, rekao je.

Istovremeno je upozorio da su mediji posvetili nesrazmjernu pažnju slučajevima kada su neke američke škole izvele vježbu nenajavljeno, a učenici su mislili da se zapravo radi o pravom napadu.

„Ali, ovdje imamo posla s pojedinačnim slučajevima, koje stručnjaci ne odobravaju“, kaže.

Neke američke škole su također naredile učenicima da nose providne školske torbe kako bi spriječili takve napade, ali prema Silvinim riječima, nema dokaza da je ta mjera efikasna.

Istovremeno, time škola poručuje učenicima da im ne vjeruje.

Generalno, kada se reaguje na šokantne i tragične događaje kao što je pucnjava u školi, rekao je, uvijek postoji bojazan da će vlasti pretjerati, što može imati neželjene posljedice.

„Pošto je beogradski strijelac imao samo 13 godina, vlasti sada raspravljaju da li da smanje starosnu granicu za krivičnu odgovornost na 12 godina. Ali, naravno, to bi imalo ogromne nuspojave, jer bi se mnogi drugi maloljetni prestupnici iznenada našli u kaznenom sistemu“, podsjeća.

Prestupnik ne smije da postane poznat

Ako dođe do napada, pravilan komunikacijski odgovor je izuzetno važan. Mediji bi trebali igrati važnu ulogu u tome.

„Vrlo važna poruka medijima, koju zagovaraju brojni stručnjaci za streljačke incidente je – bez oglašavanja ili ozloglašavanja“, upozorio je dr. Silva.

Mediji često posvećuju veliku pažnju strijelcu, a želja za pažnjom često je glavni razlog za izvođenje napada.

Napadač želi da se osveti društvu i privuče pažnju, da požnje slavu.

„Kada im mediji daju puno pažnje, kada ih veličaju, daju im upravo ono što su htjeli. Kao rezultat, ovo stvara idealizovane likove, o kojima drugi potencijalni napadači čitaju i žele da ih oponašaju, žele isti nivo prepoznavanja“, kaže stručnjak.

Umjesto napadača, medijsko izvještavanje treba da se fokusira na tragediju žrtava i na moguće herojske postupke pojedinaca koji su pokušali da intervenišu i spriječi napad. Ukratko, fokus mora da se prebaci sa napadača na žrtvu.

„Savjetujemo da ne objavljujete fotografije i ime napadača, posebno u naslovima. Neka ih zamjene imena i fotografije žrtava“, ukazuje.

Internetom je prije nekoliko dana kružio emotivan tekst profesorice i direktorice Pete beogradske gimnazije Verice Rakonjac Pavlović, koji piše o djevojčici iz OŠ Vladislav Ribnikar. Tokom pucnjave 3. maja, rizikovala je život da bi spasila svog mlađeg brata. U tekstu direktorica poziva javnost da uradi upravo to – da ne piše i ne priča o ubici iz osnovne škole, već o djevojčici koja je spasila živote drugih.

Srbijanski napadač je dobio previše pažnje

Dr. Silva je bio neprijatno iznenađen što je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić na konferenciji za novinare govorio o identitetu počinioca.

„Napadač iz Beograda ima mnoge karakteristike napadača koji žudi za slavom, popularnošću. Zato mi je zabrinjavajuće što su srbijanske vlasti posvetile toliko pažnje ubici. Upotreba imena definitivno nije od pomoći. Naravno, stvari treba staviti u kontekst, neke informacije treba prenijeti javnosti, ali ne na način pompeznog razotkrivanja, koji je napadač upravo tražio“, smatra.

On je ukazao na primjer novozelandske premijerke Jacinde Ardern, koja je nakon masakra u dvije džamije u Christchurchu 2019. javno objavila da nikada neće imenovati napadača.

„Očekivao je mnogo stvari od svog terorističkog čina, ali jedna od njih je bila slava – zato me nikada nećete čuti da izgovorim njegovo ime“, rekla je Ardern tada u obraćanju poslanicima.

Najefikasnija mjera: ograničavanje pristupa oružju

Međutim, bio je pozitivno iznenađen odlučnošću srbijanskih vlasti da pooštre zakone o posjedovanju oružja.

„Čini se da je Vlada Srbije nešto naučila od zemalja koje su na pucnjavu odgovorile pooštravanjem politike vatrenog oružja. To se dogodilo u Australiji nakon masakra u Port Arturu 1996. godine, kada su zakoni o oružju promijenjeni za samo nekoliko sedmica. Ovo se dogodilo na Novom Zelandu nakon pucnjave u Christchurchu. U oba slučaja, novi stroži zakon se pokazao izuzetno efikasnim“, kaže.

Prema njegovom mišljenju, Srbija je „interesantna“, jer ima veoma visoku stopu posjedovanja vatrenog oružja.

„Međutim, za sada se čini da u javnosti nema velikog protivljenja po pitanju pooštravanja zakonodavstva i smanjenja količine oružja u rukama ljudi“, istakao je.

Činjenicu da je smanjenje dostupnosti oružja ključna mjera za sprečavanje pucnjave očigledno ne razumije samo dio američke politike, koja uporno blokira sve pokušaje pooštravanja zakona dok Amerikanci uporno stradaju pod vatrom tog oružja.

Nakon nedavnih događaja, stručnjaci u Srbiji i Sloveniji ponovo ističu edukaciju o nenasilju, značaj savjetodavnih službi u školama, povećanu brigu o mentalnom zdravlju mladih i prevenciju nasilja svih vrsta u društvu. Takve tragedije uvijek imaju svoj širi društveni kontekst.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad