Vraćanje obaveznog vojnog roka ponovo je aktuelna tema u regiji. Hrvatski ministar obrane Ivan Anušić najavio je kako obavezni vojni rok u Hrvatskoj počinje od 1. januara 2025. godine. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić potpisao je saglasnost za obavljanje redovnog vojnog roka u trajanju od 75 dana. U Bosni i Hercegovini obavezno služenje vojske ukinuto je 1. januara 2006. godine, kada je reformom odbrane stavljen van snage zakon koji je to podrazumijevao. O motivima ponovnog uvođenja vojnog roka i izjavama da bi dio bh. građana mogao služiti u inostranstvu za Novi dan govore vojni analitičari iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske. Hamza Višća, Aleksandar Radić i Jozo Radoš.

Komentirajući pojavu “regionalne militarizacije”, odnosno priči o uvođenju obaveznog vojnog roka u susjednim zemljama, Višća je rekao da je cijeli problem potrebno promatrai u uslovima trenutnih dešavanja, odnosno ruske agresije na Ukrajinu kao velike ratne prijetnje za Europu.

Naglasio je kako razgovor o uvođenju obaveznog vojnog roka nije prisutan samo u susjednim zemljama već i u drugim zemljama Europe, njih barem 11.

“Jednostavno osjećaju  da trebaju pripremiti narod za možda ono najgore. Iako su ministri odbrane nekih zemalja, kao što je ministar odbrane Velike Britanije rekao da odbrana Britanije počinje u Ukrajini”, naglasio je.

Međutim, nastavlja, potreba za uvođenjem vojnog roka u regiji, nije motivirana samo iz razloga što se Europa osjeća nesigurno nego što se pokazalo da “menadžmenti odbrane u tri zemlje nisu baš sposobni da vode profesionalne vojske nego vojsku onih koji obavezno moraju doći u vojsku”.

Kada je u pitanju Bosna i Hercegovina, VIšća pojašnjava da je naša zemlja “ograničena zakonom i Dejtonskim mirovnim sporazumom”, odnosno reformom odbrane ukinuto je obavezno služenje vojnog roka.

Smatra zabrinjavajućom činjenicu da su reformom odbrane Oružane snage i Ministarstvo odbrane BiH kreirani da pruže puni doprinos obrani teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH “kao dio kolektivne sigurnosti, nešto što je unutar dio NATO i EU, i bez te kolektivne sigurnosti 10-15 hiljada pripadnika OS BIH ne mogu braniti BIH da nas napanu vanzemaljci, a ne neko od aspiranata ratnih politika i ostalog”.

Također, izdvojio je i problem uspostave vojne rezerve koje su trebale biti kreirane nakon uspostave Oružanih snaga BiH, ali čak ni ove godine, kada OS bilježe svoje punoljetstvo, ništa još nije učlinjeno da se uspostavi ratna rezerva.

O stvarnoj potrebi uvođenja vojnog roka, te da li se radi o potrebi ili trendu, uzimajući u obzir sigurnosnu i političku situaciju u svijetu, Radoš je rekao da uvođenje obaveznog vojnog roka znači pripremu za eventualni ratni sukob i predstavlja veliko iscrpljivanje društva.

“Međutim, u tim okolnostima gdje imamo ugroze i nestabilnosti oko nas, nije to samo pitanje ruske agresije, tu je pitanje politika Sjedinjenih Država nakon što Trump preuzme dužnost, NATO će u njegovim rukama biti instrument američke politike, više nego kolektivne sigurnosti, Europa ionako ima poteškoća oko formiranja svoje zajedničke odbrane, pogotovo ako se pojavi taj problem s NATO-om, postoje regionalne nestabilnosti unutar BiH, iz Srbije stižu nekakva upozorenja, prijetnje, potreba za takmičenjem – u tim okolnostima, ja koji sam bio jedan od zagovornika ukidanja obaveznog vojnog roka danas ne bih mogao reći da to nije poterbno, ali to je kompleksan posao i tražiće veliko naprezanje država i društva, i ta cijela priča ne ide u dobrom smjeru. Ali, ti koji donose odluke moraju u obzir uzeti ove prijetnje i okolnosti”, podvukao je.

A kada su u pitanju razlozi zbog kojih se u Hrvatskoj razgovara o vraćanju obaveznog vojnog roka, pojasnio je da pojedine političke snage licitiraju s ovim pitanjem, pokazujući tako posebnu brigu za državu i samim time dobijaju političke poene.

Ipak, vjeruje, u Hrvatskoj će za konačnu odluku biti relevantni objektivni razlozi i faktori.

Iz ugla Srbije, Radić pojašnjava kako ovo pitanje seže u ranije godine, podsjetivši da je Aleksandar Vučić 2017. godine prvi put spomenuo potrebu obnove obaveznog služenja vojnog roka, koje je oobustavljeno 2011.

Vojska Srbije je prošla reorganizaciju 2006. i 2007., nastavlja, i zadržala je organizacijsku i fomracijsku strukturu tog vremena, i kada je drastično smanjena poslije nasljeđa ratnih godina, ipak je zadržala preko 60 bataljona samo u kopnenoj vojsci. U to vrijeme, pojašnjava Radić, planirano je da se Vojska Srbije popunjava kroz služenje vojnog roka, ali kada se prešlo na profesionalni model nije došlo i do potrebne reorganizacije, tako da Vojska Srbije sada ima veliki broj jedinica koje u miru imaju samo malo jezgro za ratni razvoj.

Ono što vidi kao dodatni problem je to što mlade generacije ne žele u državnu službu iz raznih motiva, konkretno mladi iz tzv generacije Z koji izbjegavaju tu obavezu i nežele da rade za “državne pare”.

“Broj profesionalnih vojnika se tako smanjuje, aktivna rezerva nikad nije aktivirana i izlaz iz toga je obnoviti proces obuke rezervista i pokušalo se nezgrapno da se automatski sa 30 godina obavezniku koji nije došao do kasarne pruži vojni raspored, odustalo se od toga i sada je rješenje na stolu tih 75 dana koji su prihvatljiv model za obuku”, naglasio je Radić.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje