Vremenu kada mađarski premijer Viktor Orban može da blokira procese unutar Evropske unije mora doći kraj i Zapadni Balkan bi od toga konačno trebao imati koristi, piše politologinja i vanredna profesorica na Školi za transnacionalnu upravu u Italiji Nathalie Tocci. Ona ističe da je proširenje prioritet od kojeg zavisi sam opstanak EU i da je potrebno da se iz izbaci “glavni otrov” iz postojeće politike po tom pitanju - mogućnost da članice koje žele da promovišu vlastite nacionalne interese blokiraju procese.
Tocci za Guardian piše da je ruska invazija na Ukrajinu oživjela proširenje EU, koje je sada postalo imperativ. Naime, godinama je ovo pitanje bilo nisko na listi prioriteta, s obzirom da je Hrvatska bila posljednja zemlja koja je pristupila bloku prije više od 10 godina.
Međutim, sada su se stvari promijenile. Tocci citira predsjednicu Evropske komisije, Ursulu von der Leyen, koje je nedavno na forumu u Bledu u Sloveniji izujavila da sigurnost Evrope zavisi od ponovnog proširenja EU. Također citira albanskog premijera Edija Ramu, koji je izjavio da se, zahvaljujući ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu, proširenje vratilo u fokus EU.
Tocci pozdravlja činjenicu da je proširenje postalo ponovo strateški prioritet i da to omogućava prijem novih članova. Međutim, ističe da to nije zagarantovano.
“Strah na Zapadnom Balkanu da će biti ostavljen”
Tocci piše da je prošlo oko 20 godina otkako je šest zemalja zapadnog Balkana (Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Sjeverna Makedonija, Srbija i Kosovo) data nada da će se pridružiti EU, no da je od tada postignuto malo napretka.
Ona smatra da “balkanskim zemljama nije potrebna EU za sigurnosne garancije”, te objašnjava da su Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija članice NATO-a, dok postoji jako prisustvo ovog saveza u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. Tocci navodi da je ovo sasvim drugačiji scenario od onog na istoku Evrope, gdje odsustvo NATO-ovog štita za zaštitu Ukrajine, Moldavije i Kavkaza znači da ove zemlje na članstvo u EU gledaju kao na dodatne sigurnosne garancije.
Međutim, ističe da je inicijativa Ukrajine za članstvom u EU posebno izazvala “strah na Zapadnom Balkanu da će biti ostavljen”.
“Srbija ne želi da ima ništa sa NATO-om, a njen blizak odnos sa Moskvom zakomplikovao je nastojanja Beograda za ulazak u EU, i to još više od ruske invazije velikih razmjera na Ukrajinu”, piše ona.
Tocci ipak smatra da najnoviji zamah oko proširenja EU pomaže balkanskim zemljama koje teže da se pridruže bloku.
“Da nije bilo invazije na Ukrajinu, pristupni pregovori sa Albanijom i Sjevernom Makedonijom zasigurno bi zaglavili, a Bosna i Hercegovina ne bi bila priznata kao kandidat za EU. Možda se i EU ne bi složila oko budžeta za svoj novi plan rasta od 6 milijardi eura za Zapadni Balkan. Plan uslovljava evropska ulaganja reformama na Balkanu, ali ako se ostvari njegov puni potencijal, zemlje u regionu mogle bi dobiti po glavi stanovnika skoro onoliko novca koliko punopravne članice imaju pravo u okviru kohezijskog fonda EU, koji je osmišljen da pomogne siromašnijim regijama da sustignu ostale”, piše ona.
Tocci smatra da bi ovo po prvi put dovelo do toga da ekonomska konvergencija između EU i Zapadnog Balkana postane više od pukog sna, te navodi da je u pripremi niz projekata koji imaju za cilj da pomognu postepenoj integraciji regiona.
“Međutim, to nije dovoljno”, ističe ona, te dodaje da bi naredni povjerenik za proširenje trebao podići nivo ambicija onoga što postepena integracija zapravo može donijeti, te da bi se trebale razmotriti nagrade koje bi motivisale kandidatske zemlje kako bi postigle napredak, kao što je uključivanje u šengenski prostor.
Stoga, Tocci smatra da bi pregovori oko sljedećeg sedmogodišnjeg budžeta EU, koji počinju početkom sljedeće godine i pokrivaju period od 2028. do 2034., također trebali uključivati finansijske implikacije uključivanja novih članica.
“Potrebno pokrenuti kritičnu masu”
Tocci ističe da je najvažnije “preduzeti korake da se izbaci glavni otrov iz postojeće politike proširenja”.
“Predugo je proces proširenja sabotiran zbog hirova postojećih članica koje žele da promovišu svoje nacionalne interese. Bilo da se radi o Kipru i Grčkoj u vezi Turske, Grčkoj i Bugarskoj u vezi Sjeverne Makedonije, Francuskoj (u prošlosti) i Grčkoj u vezi Albanije, ili Mađarskoj u vezi Ukrajine, eksploatacija pristupne politike od strane raznih članica za ostvarivanje svojih (legitimnih ili drugačijih) interesa dramatično je ugrozila njen kredibilitet konstantnim pomjeranjem ciljeva za zemlje kandidate”, piše ona.
Dodaje da je “glavni put kojim se ovaj otrov širi davanje prilika vladama EU da blokiraju proces u svakoj fazi”, te da Mađarska, pod Viktorom Orbanom, više ni ne pokušava da sakrije ovu namjeru.
Tocci navodi da u pravu EU ne postoji ništa što bi zahtijevalo takvo miješanje država članica, te da se od njih traži samo da daju zeleno svjetlo za početak i kraj procesa. Smatra da su u prethodnim rundama proširenja posrednički koraci ispravno tretirani kao tehnička pitanja u rukama Komisije, te da bi politički i pravno bilo moguće vratiti se na ovu metodu.
A kako bi se to postiglo, piše Tocci, potrebno je pokrenuti “kritičnu masu”.
Ona navodi da su Njemačka i Slovenija već predložile načine za rasterećenje procesa, te da bi ostale zemlje članice koje podržavaju evropsku integraciju Zapadnog Balkana, poput Austrije, Hrvatske, Češke, Italije i Slovačke, trebale bi slijediti taj primjer. Dodaje da bi i zemlje poput Poljske i baltičkih država kojima je pristup Ukrajine u EU u interesu, te i članice koje su nedavno promijenile stavove i sada podržavaju proširenje, kao što je Francuska, trebale da budu glasnije po tom pitanju.
“Biće onih koji se ne slažu, poput Mađarske, a možda i Bugarske, Grčke i Kipra. Ali, kako historija evropskih integracija stalno iznova dokazuje, kada se kritična masa izgradi u korist odluke, neposlušnim članicama je veoma teško da tome dugo odolijevaju”, piše Tocci.
“Ako pristalice proširene EU istinski zaista vjeruju u to, krajnje je vrijeme da se to pokaže konkretnim političkim djelovanjem, a ne samo riječima ili upitnim bilateralnim sporazumima o migracijama poput onog koji je postignut između Italije i Albanije”, ističe ona na kraju.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!