Donald Trump i njegova nova administracija preoblikovat će američku vanjsku politiku prema svom motu “America First”. Upravljanje napetostima između Sjedinjenih Država i Kine vjerovatno će imati prednost pred europskim obavezama. To postavlja pitanje kako Europska unija može osigurati svoje susjedstvo uz manji angažman SAD-a, posebno na Zapadnom Balkanu. Odgovor na ovo pitanje potražio je autor sveobuhvatne analize Europskog vijeća za vanjske odnose, think tank organizacije koja se fokusira na neovisna istraživanja o europskoj vanjskoj i sigurnosnoj politici.

Od raspada Jugoslavije 1990-ih, Zapadni Balkan utjelovljuje delikatnu ravnotežu između ranjivosti i strateške vrijednosti. Regija je blizu EU. To je raskršće između Istoka i Zapada. Ali balkanska ruta služi i kao put za neregularne migracije i za trgovinu drogom. Ratovi koji su opustošili regiju ostavili su duboke ožiljke, posebno u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, čiji status nastavlja potkopavati susjedna Srbija.

Neriješeni sporovi, u kombinaciji s ekonomskom nerazvijenošću i raširenom korupcijom, stvaraju plodno tlo za iskorištavanje vanjskih aktera. Dok se SAD povlači iz regije, EU će morati povećati vlastitu uključenost kako bi spriječila vakuum moći koji bi Rusija i Kina mogle dalje iskoristiti. Također će morati uvjeriti SAD da kratkoročno surađuju s njima kako bi osigurali Zapadni Balkan – šta se može učiniti. Trump bi se mogao uvjeriti da ostane uključen u zamjenu za veću ulogu EU u regiji, navodi se u tekstu.

Trumpovo nasljeđe i budućnost

Prva Trumpova administracija dala je prednost ekonomskoj suradnji s Balkanom, uvjerena da će tako nestati animoziteti iz prošlosti. Ova transakcijska vanjska politika davala je prednost kratkoročnim sporazumima u odnosu na dugoročnu strategiju. Ključne inicijative usmjerene na ekonomsku normalizaciju uključuju Washingtonski sporazum iz 2020. između Kosova i Srbije.

Međutim, Trumpova administracija pokazala je manje interesa za promociju demokratskih vrijednosti i institucionalnih reformi u regiji, slabeći utjecaj svoje politike. Nadalje, Trumpova ambivalentnost prema NATO-u izazvala je sumnje među Europljanima u pogledu američke predanosti europskoj sigurnosti. Rusija i Kina iskoristile su ovu percepciju kako bi ojačale svoje uporište na Balkanu i potkopale usklađenost regije sa zapadnim vrijednostima.

Trumpov povratak u Bijelu kuću signalizira smanjenje Washingtonove predanosti NATO-u. Njegovo kritiziranje NATO-a i percipirana ambivalentnost prema kolektivnoj sigurnosti izaziva zabrinutost među europskim saveznicima da se ne mogu osloniti na SAD da će osigurati vjerodostojno sredstvo odvraćanja od prijetnji.

Članstvo u EU i NATO-u

Ukrajinski rat razotkrio je sigurnosne ranjivosti EU. Bloku nedostaje kapaciteta da sam brani svoje susjedstvo. Ali ima još mnogo toga za ponuditi.

EU i NATO predstavljaju aspiracijske putove ka stabilnosti za većinu balkanskih država. Međutim, spori tempo pristupanja i zamor EU od proširenja osujetili su te ambicije. Godine 2014. tadašnji predsjednik Europske komisije Jean-Claude Junker izjavio je da za njegova mandata neće biti proširenja. Prioritet je bio najprije reformirati EU, s fokusom na produbljivanje njezine integracije.

Tri zemlje zapadnog Balkana su članice NATO-a: Albanija, Crna Gora i Sjeverna Makedonija. Hrvatska je jedina ušla i u NATO i u EU. Ostale zemlje Zapadnog Balkana su kandidati za članstvo u EU, osim Kosova. Crna Gora je dospsjela najdalje, ali napredak je spor, što je stvorilo prostor za miješanje Srbije u njezine unutrašnje stvari te za širenje utjecaja Rusije i Kine.

Rusija i njeno uporište u Srbiji

Rusija je odlučna zadržati svoj utjecaj u europskom susjedstvu. Umiješala se u izbore u Moldaviji i Gruziji kako bi pokušala postići povoljan ishod. Međutim, gotovo sve zemlje u neposrednom susjedstvu Europe žele manje ruskog utjecaja u zemlji i više europskih integracija, osim možda Srbije i bosanskih Srba.

Rusija održava snažne odnose sa Srbijom i bosanskim Srbima, temeljene na zajedničkoj vjeri i strateškim interesima. Kremlj iskorištava ove istorijske veze za poticanje antizapadnih osjećaja i suprotstavljanje širenju NATO-a. To Moskvi omogućuje zadržavanje uporišta na Balkanu i kočenje euroatlantskih integracijskih procesa. Za Srbiju je važno držati Rusiju blizu jer rusko pravo veta u UN-u može spriječiti Kosovo da postane članica.

Štaviše, posljednjih se godina Srbija ponovno naoružala, što je izazvalo zabrinutost među susjednim zemljama i jezu kod mnogih koji su pretrpjeli srpske zločine. Srbijanski odbrambeni budžet je deset puta veći od kosovskog. Njena vojna moć nadmašuje združene snage svih ostalih bivših jugoslavenskih republika.

Srbija tvrdi da je neutralna, ali se slaže s Rusijom u mnogim pitanjima te je nedavno nabavila sisteme protuzračne odbrane od Kine i potpisala sporazum o slobodnoj trgovini. To sugerira da euroatlantsko institucionalno članstvo neće biti poticaj Beogradu. Alternativno rješenje moglo bi biti uključivanje triju zemalja Zapadnog Balkana koje nisu članice NATO-a – Bosne i Hercegovine, Kosova i Srbije – u odbrambene inicijative EU. Iako su prve već u radnom partnerstvu s NATO-om, izgledi za članstvo za sada se čine dalekima. Lideri EU također bi mogli potaknuti Srbiju i Bosnu i Hercegovinu (Kosovo ne priznaju ni Rusija ni Kina) da prekinu veze s Rusijom i Kinom i usklade svoju vanjsku i sigurnosnu politiku s onom EU. Ovdje bi uvjetovanje bilo nužno.

Koordinirana transatlantska strategija: “Više Europe, manje Amerike”

Brisel će se morati koordinirati s Washingtonom, koji se fokusira negdje drugdje. SAD bi mogao iskoristiti svoj politički utjecaj na Zapadnom Balkanu kako bi podržao EU u preuzimanju vodstva u približavanju regije EU, i u pogledu politike i sigurnosti. Ne samo da će to smanjiti utjecaj Kine i Rusije u regiji, već će i EU učiniti sigurnijim mjestom.

Iako je Europa napravila korake u odbrani i energetskoj sigurnosti, potrebno je više truda. Mnoge države EU premašile su NATO-ovo mjerilo trošenja najmanje 2 posto svog BDP-a na odbranu. Trupe su raspoređene u istočnoj Europi kako bi odvratile rusku agresiju, a strateški okviri kao što su Strateški kompas i Europska odbrambena industrijska strategija (EDIP) postavljeni su kako bi se ojačale odbrambene sposobnosti. EU je čak uvela komesara za odbranu za koordinaciju napora.

Sigurnosni fokus treba koristiti i za stabilizaciju, posebno za Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, koji su najranjiviji. U Bosni i Hercegovini napetosti su i dalje visoke zbog secesionističkih ambicija jednog od njenih entiteta, Republike Srpske, uz podršku Srbije. EU i SAD moraju se suprotstaviti ovim naporima ciljanim sankcijama i diplomatskim pritiskom, dok se u isto vrijeme ujedinjuju u izražavanju pune podrške ustavnom poretku Bosne i Hercegovine. Prijedlozi za vraćanje Ujedinjenog Kraljevstva u Snage Europske unije u Bosni i Hercegovini (EUFOR) i pronalaženje kreativnog načina za uklanjanje ruskog veta nad sigurnosnim okvirom BiH nude potencijalno rješenje. Alternativno, NATO bi mogao uspostaviti mirovni okvir koji bi zamijenio EUFOR.

Neriješeni sporovi između Kosova i Srbije također zahtijevaju ponovnu pažnju. Dijalog koji posreduje EU mora se ponovno osnažiti, uz angažman SAD-a kako bi se premostile podjele. Suverenitet Kosova i integracija njegove srpske zajednice ključni su za dugoročnu stabilnost. U septembru 2023. srpska naoružana milicija napala je kosovsku policiju i ubila policajca u Banjskoj, naglašavajući hitnost rješavanja sigurnosnih pitanja na Kosovu i u regiji.

Koordinirana transatlantska strategija također bi pomogla u balansiranju kineskog utjecaja u regiji. EU mora ponuditi alternative kineskim ulaganjima, uključujući povećano financiranje infrastrukturnih projekata. Posljednji summit EU i Kine otkrio je nedostatak usklađenosti između njih dvoje kako bi se spriječilo agresivno ponašanje Rusije. Kina sada pomaže Rusiji u njenom ratu u Ukrajini. To znači da je Peking također krivac za ‘napad’ na europsku sigurnost u susjedstvu. Jedinstveni euroatlantski pristup suprotstavio bi se kineskim gospodarskim i strateškim ambicijama u regiji.

Srbija će posebno morati biti obuzdana kako bi se smanjio ruski i kineski utjecaj u regiji. Tokom Trumpova prvog mandata njegova se administracija zbližila s predsjednikom Srbije Aleksandrom Vučićem. Međutim, američka podrška njegovom autokratskom, proruskom režimu samo će pogoršati stvari na Balkanu. Brisel i Washington morat će se ujediniti kako bi Moskvi uskratili prostor za djelovanje u Srbiji.

EU se bori da odvrati Rusiju u svom susjedstvu dok je postojana u svojim naporima da pomogne Ukrajini da dobije rat. U tom kontekstu, EU i SAD trebale bi pogurati integraciju Balkana u euroatlantske institucije, nedovršeni projekt koji je započeo 1990-ih, a vodio ga je uglavnom SAD. EU i SAD moraju ojačati sigurnost regije kako bi je izolirali od utjecaja Rusije i Kine.

Budućnost Zapadnog Balkana

Budućnost Zapadnog Balkana leži u bližoj integraciji s EU. Jasni pristupni putevi i opipljive koristi potaknut će reforme i održati proeuropsku orijentaciju regije. Realni rokovi i podrška održali bi ovaj zamah. Politički sporovi, poput onih u Bosni i Hercegovini i na Kosovu, moraju se riješiti kako bi se omogućio napredak.

Istovremeno, EU i SAD trebaju se pozabaviti autoritarnim utjecajima i ojačati demokratsku otpornost. Čvrsto transatlantsko savezništvo ključno je za osiguranje stabilnosti Balkana i integracije u euroatlantsku zajednicu. Regija još uvijek treba SAD kratkoročno da pomogne u promociji integracije u EU na duge staze.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje