Analiza: Promjena svjetskog poretka omogućava povratak Rusije na Balkan

U analizi koju je objavio Intellinews se navodi da je geopolitička promjena uslijed povratka Trumpa postala potpuno jasna ove sedmice kroz dva ključna događaja.
“Trumpov razgovor s Vladimirom Putinom izgledao je kao priprema terena za mogući dogovor o Ukrajini – dogovor koji isključuje i Kijev i sve evropske lidere iz pregovaračkog procesa. Drugo, zapaljiv govor potpredsjednika SAD-a JD Vancea na Minhenske sigurnosne konferencije, u kojem je napao evropske lidere i signalizirao da se Washington više ne usklađuje s njihovim demokratskim vrijednostima”, navodi se.

Upadljivo je da je Trumpova administracija bliža evropskoj krajnjoj desnici nego demokratskim liderima EU, što se najbolje moglo vidjeti u postupcima Vancea. Umjesto sastanka s njemačkim kancelarom Olafom Scholzom, on se odlučio za razgovore s Alice Weidel, liderkom krajnje desne Alternative za Njemačku (AfD). On je u svom govoru na Minhenskoj sigurnosnoj konferenciji komentarisao i otkazivanje predsjedničkih izbora u Rumuniji 2024. godine, koji su poništeni i odgođeni zbog zabrinutosti oko moguće ruske intervencije i pitanja o finansiranju kampanje krajnje desničarskog favorita Calina Georgescua.

Ističe se da je Trump često govorio s divljenjem o Putinu, što je dovelo do optužbi da je previše popustljiv prema Rusiji - iako to negira, tvrdeći da nijedan američki predsjednik nije bio oštriji.

Navodi se da je Putin, koji je od početka invazije na Ukrajinu smatran odmetnikom u zapadnom dijelu međunarodne zajednice, “već ostvario diplomatsku pobjedu direktnim angažmanom s Trumpom”, uz upozorenje:

“Štaviše, američki predsjednik ne pokazuje protivljenje zadržavanju ruskih teritorijalnih dobitaka iz invazije – što bi postavilo opasan presedan, uključujući i za jugoistočnu Evropu, gdje i dalje postoje višestruki sporni granični problemi od raspada Jugoslavije”.

Još jedan aspekt nove vanjske politike Washingtona jeste to što SAD ne samo da drastično smanjuje stranu pomoć, već se i povlači iz svoje uloge ključnog elementa evropske sigurnosti i odbrane, koju je imao od Drugog svjetskog rata. Tokom svoje posjete Briselu, američki sekretar za odbranu Pete Hegseth pozvao je evropske zemlje da preuzmu veću odgovornost za vlastitu sigurnost. Trump je također ranije sugerirao da možda neće podržati odbranu članica NATO-a koje ne ispunjavaju svoje obaveze potrošnje na odbranu.

Međutim, u analizi se ističe da se ovo povlačenje iz Evrope očigledno ne odnosi na Trumpove ideološke saveznike. Kada je riječ o Rumuniji, osim Vanceove kritike odluke o otkazivanju predsjedničkih izbora 2024., američki zvaničnici su također vršili pritisak na Bukurešt da oslobodi influensere Andrewa i Tristana Tatea, koji su uhapšeni u Rumuniji i optuženi za krivična djela uključujući trgovinu ljudima, silovanje i pranje novca.

Rusija u povlačenju

Nagla promjena američke pozicije – od branitelja demokratije do zagovornika krajnje desnice i posrednika s Putinom – ima jasne posljedice za jugoistočnu Evropu.

U analizi se navodi da se Rusija već dugo povlači iz regiona, dok su zemlje jedna za drugom podnosile zahtjeve za članstvo u EU i NATO-u. Od 11 zemalja jugoistočne Evrope, sve osim četiri su članice NATO-a. Četiri države su članice EU, a sve preostale su kandidati ili aspiranti za članstvo.

Čak su se i nekada bliski saveznici odlučno priklonili Zapadu. Bugarska, nekada nazvana “16. sovjetskom republikom”, sada je članica NATO-a i EU. Također se kao primjer navodi Crna Gora, koja je kandidat za EU i pridružila se NATO-u “uprkos tajnim ruskim naporima (uključujući neuspjeli pokušaj državnog udara uz podršku Moskve) da spriječi ovu nekadašnju “Moskvu na moru” da se pridruži savezu”.

Nasuprot tome, veze Rumunije s Rusijom bile su znatno slabije, a porast radikalne desnice u centralnoj Evropi činilo se da zaobilazi tu zemlju – sve do sada.

S približavanjem ponovljenih predsjedničkih izbora u maju, Georgescu vodi u anketama – izvanredan razvoj događaja u zemlji koja je, sve do njegovog meteorskog, TikTok-om potaknutog uspona, imala neznatnu krajnje desničarsku prisutnost još od međuratnog perioda, kada je nacistički saveznik Željezna garda bila na vlasti, a koju Georgescu otvoreno hvali.

Sada u Rumuniji raste podrška krajnjoj desnici, a sa njom i podrška ličnostima poput Georgescua i europarlamentarke Diane Sosoaca koji otvoreno zastupaju proruske stavove.

Drugdje u regiji, izgledi za opstanak bugarske desno-lijevo-populističke koalicione vlade su neizvjesni. Krajnje desna, proruska stranka Vazrazhdane sada je značajna snaga u parlamentu i čeka priliku da uđe u vladu čim se za to ukaže mogućnost. Gerb, dominantna stranka u nedavnim bugarskim parlamentima, do sada je odolijevala savezu s Vazrazhdaneom, ali njena historija političkog oportunizma sugerira da bi taj stav mogao da se promijeni, posebno ako se formira nova Trump-Putin osovina.

Situacija je dosta drugačija u Hrvatskoj i Sloveniji, gdje glavne desničarske stranke — vladajuća Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) i opoziciona Slovenska demokratska stranka (SDS) — obje zauzimaju snažne antiruske i proukrainske stavove.

“Nasuprot tome, novoizabrani predsjednik Hrvatske, Zoran Milanović, kojeg podržava lijevo-centristička Socijaldemokratska partija (SDP), ima toliko čvrst proruski stav da su ga neki označili kao neprijatelja Ukrajine”, navodi se.

Geopolitičko bojište

Izvad granica EU, šest zemalja Zapadnog Balkana koje teže članstvu u bloku već dugo su geopolitičko bojište, gdje se Rusija nadmeće sa zapadnim silama za utjecaj. Navodi se da je moć Moskve oslabila posljednjih godina kako su pojedine zemlje sticale status kandidata za EU i pridruživale se NATO-u.

“Do sada su preostala ruska uporišta u regiji bila uglavnom ograničena na Srbiju — gdje predsjednik Aleksandar Vučić pažljivo balansira odnose s Rusijom, Kinom, EU i SAD-om, ali tvrdi da je pridruživanje EU prioritet vanjske politike zemlje — i na entitet unutar Bosne i Hercegovine, Republiku Srpsku”, navodi se.

Međutim, ističe se da bi pojava razumijevanja između Trumpa i Putina mogla bi narušiti ovu krhku ravnotežu, te se navodi da posjeta ministra vanjskih poslova Srbije Marka Đurića Moskvi nije bila slučajnost. Na zajedničkoj konferenciji za novinare sa ruskim ministrom, Durić je govorio o posvećenosti Srbije njenom evropskom putu, istovremeno insistirajući da Beograd neće zanemariti svoja “tradicionalna prijateljstva” – što je jasna referenca na Rusiju.

Posjeta se poklopila sa 17. godišnjicom jednostranog proglašenja nezavisnosti Kosova — poteza koji su podržale zapadne sile, ali ga ni Srbija ni Rusija nikada nisu priznale. Đurić je spomenuo "tektonske promjene u međunarodnoj zajednici" za koje je sugerirao da bi mogle stvoriti nove prilike za ponovno razmatranje kosovskog pitanja.

Navodi se da je u Bosni i Hercegovini predsjednik “secesionistički nastrojeni” predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik “već dugo jedan od najglasnijih Putinovih pristalica u Evropi”.

On je pisao hvalospjeve o novom američkom predsjedniku na platformi X, nazivajući ga liderom “koji donosi mir i stabilnost” svijetu. Međutim, ističe se da je ovaj potez “vjerovatno samo djelimično motiviran njegovom nadom da će mu biti ukinute američke sankcije”.

“Ohrabren Trumpovim povratkom na vlast i njegovim očitim približavanjem Putinu, Dodik i njegova stranka SNSD vjerovatno će nastaviti s blokiranjem napora Bosne i Hercegovine za pridruživanje EU, koji su već više puta osujećeni političkim sukobima. Posljednjih sedmica vladajuća koalicija na državnom nivou se raspala, a napetosti između SNSD-a i njegovih partnera ponovo rastu”, navodi se.

Neke zemlje u regiji, poput Albanije i Kosova, ostaju čvrsto ukorijenjene u zapadni tabor i nemaju kulturne veze s Rusijom kakve imaju slavenske zemlje poput Srbije. Međutim, promjena geopolitičke klime već bi mogla imati određeni utjecaj.

“Na nedavnim općim izborima na Kosovu, negativni komentari specijalnog izaslanika SAD-a Richarda Grenella o premijeru Albinu Kurtiju neposredno prije glasanja možda su doprinijeli padu podrške njegovoj ljevičarskoj stranci Vetëvendosje, koja je osvojila prvo mjesto, ali je izgubila parlamentarnu većinu. Pregovori o formiranju nove vlade i dalje su u toku”, navodi se.

Što se tiče Sjeverne Makedonije, Hristijan Mickoski, iako dijeli ideološke sklonosti s desničarskim političarima poput Orbana, iskoristio je svoj govor na Minhenske konferenciji o sigurnosti da kritikuje EU zbog neotvaranja pristupnih pregovora. Ismijao je meritokratski pristup bloka proširenju nazivajući ga “bajkom”, iako se činilo da je njegovo razočaranje više ukorijenjeno u sporom napretku Skoplja ka članstvu nego u bilo kakvoj namjeri da preusmjeri vanjsku politiku.

U analizi se navodi da, kako se prioriteti američke vanjske politike mijenjaju pod Trumpom, “politički pejzaž Balkana ponovo je u previranju”.

“Nova administracija u Washingtonu odbacuje svoje tradicionalne demokratske saveznike i okreće se krajnje desničarskim i proruskim političarima u Evropi, što je već osnažilo njegove nove saveznike u jugoistočnoj Evropi, kako unutar, tako i izvan EU. Time se otvara put za povratak Rusije u regiju iz koje se dugo povlačila”, navodi se na kraju.