S osvojenom vlašću u 47 lokalnih zajednica u Republici Srpskoj pobjednik izbora je SNSD. Druga stranka po snazi ostaje SDS koji će imati 10 načelnika i gradonačelnika. Ta stranka ima razlog za relativno zadovoljstvo izbornim rezultatom, dok je ostatak oporbe u tom entitetu prošao uglavnom kao bos po trnju. Analiza rezultata nameće pitanje – ima li Dodikova oporba novog vođu?

“Svijet voli pobjednike, voli zlatno znamenje…”. 

Pobjeda Draška Stanivukovića u trci za gradonačelnički mandat u Banjaluci, najčešći je predmet analize lokalnih izbora i to sa više aspekata. Prvi je mogućnost njegovog preuzimanja PDP-a, jer su pred strankom unutarstranački izbori, a drugi, mogućnost preuzimanja palice lidera opozicije?

Draško Stanivuković, potpredsjednik PDP-a:

“Pokazalo se da ovaj koncept koji sam predložio i dobio utemeljenje, e sad ako neko bježi od činjenica… Moja sugestija opoziciji, pa ko je god već, da li sad postoji sve to, vidjećemo, jeste da ovaj koncept donosi pobjede, to je jedno. Druga stvar da ovaj koncept odavde, sve što smo radili u Banjaluci treba raditi u cijeloj Republici Srpskoj.”

I dok se Stanivuković uglavnom ne izjašnjava o mogućnosti preuzimanja PDP-a, ali i kompletene opozicije, ostali opozicionari šalju signale. Posebno jer se već govori o kandidatima za predstojeće Opšte izbore, nakon što je Milorad Dodik već najavio da će u trku 2026. godine.

Milan Miličević, predsjednik SDS:

“Lider opozicije je SDS, ali ni tu ne patimo od velikih kompleksa, možemo se objediniti kao što smo se i ranije objedinjavali oko zajedničkog kandidata koji nije iz SDS.”

SDS dakle nema namjeru odreći se neformalne pozicije u kojoj vodi glavnu riječ u opoziciji koja već 18 godina nikako da osvoji vlast u Republici Srpskoj. Iako je utisak da stranka na lokalnim izborima nije ni vodila kampanju SDS je osvojio nešto više od 80 hiljada ukupnih glasova. To se može smatrati relativnom pobjedom stranke kojoj je CIK prvobitno osporio učešće na izborima zbog nepostojanja računa, ugašenog usljed Američkih sankcija.

Milan Miličević, predsjednik SDS:

“U ovom momentu smo mi idalje druga najveća, po broju osvojenih glasova, politička partija u Republici Srpskoj i svakako daleko najjača u ukupnom zbiru glasova u odnosu na ostale opozicione stranke. A opet u perspektivi to je poruka da jedino SDS može biti osovina okupljanja opozicionih snaga za naredne izbore.”

Na ovim SDS je zadržao Bijeljinu kao drugi najveći grad u Republici Srpskoj, a vlast će imati u još devet opština. Moguće je da se njihov broj poveća, jer trka je tijesna u Modriči i Kostajnici gdje je SNSD prerano proglasio pobjedu, negoduju u SDS-u. Ostale stranke u opoziciji realno nemaju pretjeranog razloga za zadovoljstvo. Za Stanivukovićev uspjeh teško da je zaslužan PDP, uprkos izjavama lidera stranke koji je bio i nosilac odborničke liste i koji je osvojio tek nešto više od četiri hiljade glasova.

Branislav Borenović, predsjednik PDP:

“Imam značajnu podršku u Banjaluci, ali isto tako to znači da građani mene percipiraju i vide kao nekoga ko je u Parlamentu Bosne i Hercegovine dominantno, ko tamo obavlja svoj posao, a ja sam vjerujte, ako bude rezultat takav kakav se očekuje da imam makar 20% partijskih glasova za mene je to dobar rezultat.”

Turbulencije u PDP-u su već počele, iz stranke su isključeni Branko Dokić, jedan od osnivača, Milko Grmuša, bivši generalni sekretar i Saša Čekrlija, potpredsjednik stranke zbog podrške Jeleni Trivić u borbi za gradonačelnički mandat. Njena stranka doživjela je fijasko na izborima. Iako će biti parlamentarni u 20-ak opština Narodni front nije osvojio niti jedno načelničko mjesto. Još lošije prošao je Nebojša Vukanović sa Listom za pravdu i red.

Nebojša Vukanović, Lista za pravdu i red:

“Nikad, očito, u teškim vremenima, Trebinjici i Hercegovci i Srbi uopšte nisu cijenili čestite i poštene ljude.”

Još u izbornoj noći bilo je jasno da je mapa Republike Srpske dominantno crvena, odnosno u boji vladajućeg SNSD-a koji je pokazao snagu stranačke infrastrukture.

Žarko Marković, novinar:

“To praktično znači da u svim izbornim jedinicama oni stoje odlično i da ako do 2026. ne bude nekih nenormalnih turbulencija u njihovim redovima, to se neće puno razlikovati na rezultatima tih izbora.”

Pokazalo se i da usitnjavanje opozicije, optužbe i svađe među liderima koji su često skloni da se rukovode sopstvenom sujetom rezultat donose jedino njihovom, bar formalnom, političkom protivniku – Miloradu Dodiku.