Tokom rata u Bosni i Hercegovini, Vildana Mutevelić je bez grijanja, struje i vode živjela u svom stanu sa dvoje male djece i starijom rodbinom, nakon što im je artiljerijska paljba razorila krov zgrade i zamalo ih ubila. Da bi preživjela, morala je improvizirati, navodi se u tekstu Asociated Pressa (AP) o lekcijama iz Sarajeva koje Ukrajinci danas primjenjuju da bi preživjeli. 

Vildana se prisjetila da je svjetiljku pravila od iskorištenog motornog ulja, a za fitilj je koristila pertle. Kuhala je na vatri koju su potpirivale knjige, namještaj, cipele ili odjeća.

Otkrila je Vildana i da se plastična kašika može koristiti i kao privremena baterijska lampa kada se zapali, a koristila joj je najviše u slučaju kada je morala izaći napolje. Plastičnu foliju je koristila da bi prekrila polupane prozore, ali to je bila slabašna odbrana od velike hladnoće.

Vijesti iz svijeta je slušala putem komšijinog radija koji se napajao iz automobilskog akumulatora.

“Struje je odmah nestalo. I sve što smo imali u frižideru se istopilo. To su, u suštini, bile naše zalihe. To nam je bilo sve”, kazala je 70-godišnja Mutevelić.

Pričajući za AP, prisjetila se života od prije tri decenije, kada su bosanski Srbi opkolili Sarajevo i prouzrokovali hiljade civilnih žrtava.

Sada se sve to ponovo dešava u Ukrajini. Ruske oružane snage usmjerile su svoju paljbu na energetsku infrastrukturu Ukrajine pred nastupajuću zimu.

Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, koji je optužio Rusiju za “energetski terorizam”, rekao je ranije ove sedmice da je oko devet miliona ljudi ostalo bez struje. Glavni tužilac u zemlji, Andriy Kostin, izjavio je za AP da je namjerno gađanje najosnovnije komunalne infrastrukture još jedan čin genocida, najgnusniji od ratnih zločina.

“Uvjereni smo da zločini koje (Rusija) čini u Ukrajini nose sva obilježja genocida. Država agresor koristi zimu kao oružje, lišavajući Ukrajince osnovnih uslova za život – struje, vode i grijanja”, naveo je Kostin u saopštenju.

Primoravanje civila na patnju i smrt kao način da se njihova vlada prisili da popusti nije nova ratna strategija, ali je svakako sklona neuspjehu. Porodice, komšije i čitave zajednice se udružuju, smišljaju nova rješenja i odolijevaju kao što su to radile i Sarajlije. Isto je činila Velika Britanija kada je odolijevala iscrpljujućim napadima nacističke Njemačke prije 80 godina.

Ukrajinci pokazuju istu odlučnost i domišljatost. Stan Larise Ševcove u gradu Hersonu na jugu Ukrajine ostao je bez struje i vode, ali plin je i dalje napajao šporet u skučenoj kuhinji. Uz dvije vatrootporne cigle i savjet porodičnog prijatelja, ona i njen suprug uspjeli su održati temperaturu u svom domu podnošljivom, a da nisu morali biti zatvoreni u kuhinji.

Izveli su to tako što su postavili ciglu direktno na jedan od četiri gorionika peći, dok su ostala tri pokrili velikim loncima i kotlićem. Kada se cigla dovoljno zagrije, pažljivo je odnesu u dnevnu sobu i postave na grijalicu iz sovjetskog doba koja više ne radi. Ševcova, njen suprug i dva sina, od kojih jedan ima tri godine, okupe se oko cigle da bi se zagrijali.

“Koristimo ovu metodu za zagrijavanje prostorija. Prije toga smo se samo smrzavali“, rekla je Ševcova.

Neprekidni napadi su Ukrajince navikli na svakodnevne nestanke struje kako bi spriječili preopterećenje sistema dok temperature nastavljaju padati.

Rusija ne pokazuje namjeru da smanje napade na ukrajinsku energetsku mrežu.

Ruski predsjednik Vladimir Putin rekao je da su talasi udara odgovor na bombaški napad kamionom koji se desio 8. oktobra na mostu koji povezuje rusko kopno sa poluostrvom Krim, koji je Moskva anektirala još 2014. godine.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da će dva do tri miliona Ukrajinaca ove zime napustiti svoje domove u potrazi za toplinom i sigurnošću.

“Ovdje se apsolutno radi o terorisanju civilnog stanovništva, pokušava se srušiti njihov moral, da ih se navede da zahtijevaju od svojih vođa da se predaju, ovdje se ne radi o bilo kakvim vojnim ciljevima. Čak i ako napadate vojni cilj, ako je namjera da se civili terorišu, onda ste počinili ratni zločin”, rekla je Mary Ellen O'Connell profesorica prava i stručnjak za međunarodno pravo, sa Univerziteta Notre Dame.

Od početka ruske invazije u februaru, Moskva je izvela 168 raketnih napada na energetsku infrastrukturu Ukrajine, pri čemu se skoro 80 posto napada dogodilo u oktobru, novembru i decembru. Ukrajinska naftna i gasna kompanija Naftogas, koja je pod kontrolom države, izvijestila je ranije ovog mjeseca da je oštećeno više od 350 njenih objekata i 450 kilometara gasovoda.

Rusija je ukrajinsku električnu mrežu učinila svojom primarnom metom “jer je to najlakši način da se poremeti civilizacija i stvori humanitarna katastrofa“, rekao je za AP Volodimir Kudricki, izvršni direktor državnog operatera električne mreže NEC Ukrenergo.

Međutim, popravljanje štete na infrastrukturi ponekad može biti Sizifovski posao. Rusko granatiranje početkom decembra prekinulo je snabdijevanje strujom u velikom dijelu novooslobođenog ukrajinskog grada Hersona samo nekoliko dana nakon što je obnovljeno.

Sarajlije su doživjele isti pad u mrak i hladnoću sredinom 1990-ih kada su srpske snage opkolile bosansku prijestolnicu tokom krvavog raspada Jugoslavije. Poput Ukrajine, i BiH se suočila s egzistencijalnom prijetnjom susjedne nacije koja je nastojala kontrolisati zemlju tako što ju je razjedinila.

Eklatantna razlika između Sarajeva i Ukrajine je odgovor zapadnog svijeta.

Tokom gotovo četiri godine, oko 350.000 stanovnika Sarajeva bilo je zarobljeno i svakodnevno se suočavalo s granatiranjem i snajperskim napadima. Odsječeni od redovnog pristupa struji, toploti i vodi, preživljavali su od ograničene humanitarne pomoći Ujedinjenih naroda dok su pili vodu iz bunara i tražili hranu, piše AP.

Bojeći se još krvoprolića i tražeći političko rješenje, Sjedinjene Američke Države i Evropska zajednica, prethodnica Evropske unije, podržale su embargo UN-a na oružje za bivšu Jugoslaviju koji je blokirao bosansku vladu da nabavi oružje kako bi se suprotstavio napadima.

Za Ukrajinu novac i oružje i dalje pristižu. Sjedinjene Američke Države su isporučile ili obećale milijarde dolara vojne pomoći, uključujući raketu tipa Patriot, koja važi za najmoćnije oružje takvog tipa do sada.

“Ukrajina ima oružje. A ono što smo mi tada dobili je embargo na oružje. Ovo doživljavam kao još jednu nepravdu”, rekao je Mirza Mutevelić, 38-godišnji sin Vildane Mutevelić.

Lamija Polić, penzionisana medicinska sestra iz Sarajeva, izbjegavala je metke kako bi dobila vodu i koristila metalnu kantu za smeće kao peć. Do drva je bilo teško doći. Do ljeta 1993. godine većina sarajevskih stabala je nestala i ljudi su otkopavali panjeve.

“Tako da smo spalili sve što smo imali: papuče, obuću, staru odeću, knjige… sve. Grijali smo najmanju prostoriju u stanu, kuhinju, i tu smo provodili sve vrijeme. Zapalite vatru, ali ona traje samo nekoliko minuta, a zatim čekate dok više ne možete podnijeti hladnoću da zapalite još jednu. Sjećam se da su nam deke i čaršafi bili toliko hladni da ste imali osjećaj da su mokri”, rekla je Polić.

Dok su se povlačili u novembru, ruske snage su porušile dalekovode i drugu ključnu infrastrukturu na jugu Ukrajine, ostavivši hiljade novooslobođenih stanovnika Hersona u mraku.

U Kijevu, glavnom gradu Ukrajine, Mariia Modzolevska se oslanjala na agregat i automobilski akumulator kako bi se njen kafić Blukach održavao i radio kroz skoro svakodnevne nestanke struje.

Mušterije i dalje dolaze. Pune svoje mobilne telefone i druge uređaje dok piju kafu u kafiću i jedu kolačiće. Modzolevska koja ima 34 godine, osmislila je načine da u svojoj radnju održi struju. Stari akumulator održava mašinu za kreditne kartice u radu. Dizel agregat, s druge strane, napaja espresso aparate.

“Zarađivali smo do prvog napada dronom i nestanka struje, a onda je prihod pao za preko 30 posto. Prihod se popravio otkako smo opremili kafić strujom i internetom. Ne znam koliko dugo možemo raditi na ovaj način”, rekla je.

Stan na uglu zgrade Tetiane Boichenko u Kijevu je okrenut prema sjeveru. Čak je i u novembru njena spavaća soba bila hladna. Toplota i struja dolazili su i odlazili u njenom susjedstvu, ovisno o tome da li su ruski projektili pogađali svoje mete.

Boichenko je kupila mali šator za 10 dolara i postavila ga na vrh svog kreveta. Spava unutar šatora, koji je postavljen na nekoliko ćebadi, u kojem je temperatura tri do četiri stepena toplija od ostatka sobe. Za AP je rekla da ne planira da skine šator do proljeća.

“Spavat ću u njemu jer je toplije tako”, rekla je.