Pišem u svom institucionalnom kapacitetu, kako je propisano čl. 166(3) Poslovnika Predstavničkog doma, da postavim poslaničko pitanje da li planirate nametnuti izmjene Ustava Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH) na način da uklonite ili razvodnite odredbu koja garantuje mjesto u Domu naroda tog entiteta najmanje jednom pripadniku svakog konstitutivnog naroda iz svakog kantona ukoliko je takav izabran u skupštinu datog kantona.

Također pišem u svom institucionalnom i ličnom kapacitetu da Vas zamolim da to ne radite.

Ta odredba je emblamatična za stotine godina dugu multietničku istoriju Bosne i Hercegovine i utjelovljuje princip da su pripadnici konstitutivnih naroda potpuno jednaki na svakom pedlju njene teritorije. Taj princip nije narušen ni Daytonskim ustavom, kako je to potvrđeno Odlukom Ustavnog suda BiH iz 2000. o konstitutivnosti naroda, presudom Evropskog suda za ljudska prava u slučaju Pilav, te, uostalom, i samom navedenom odredbom Ustava FBiH.  

Molim Vas da ne napravite istorijsku grešku i nepravdu izmjenom tog principa Vašom odlukom.

S jedne strane, ta odredba kodificira princip da pripadnici svakog konstitutivnog naroda mogu i trebaju predstavljati interese cijele zemlje, a ne samo svoje etničke braće. To je temeljni dio odluke u slučaju Pilav. Istovremeno, ta odredba osigurava da su konstitutivni narodi predstavljeni i u onim dijelovima zemlje u kojim im je predstavljanje najviše potrebno, a ne samo u onim u kojim su prisutni u većim procentima.

Znam o čemu govorim. Hrvati u Kantonu Sarajevu su diskriminisani. Često im nije dozvoljeno da koriste sopstveni jezik. Mojoj supruzi je bilo zabranjeno od strane Aerodroma Sarajevo da objavljuje saopćenja za javnost na svom hrvatskom jeziku, iako je bila PR tog javnog preduzeća. Bošnjaci u Livnu su suočeni sa identičnom diskriminacijom. Kao i Srbi u svakom kantonu.

Ti ljudi imaju posebnu potrebu za predstavljanjem, jer njihova prava nisu zagovarana od većine drugih. Ovo nije konflikt između različitih vizija ove zemlje g. Komšića i g. Čovića, jer g. Komšić zagovara da svi trebaju govoriti bosanski, dok g. Čović vjeruje da Hrvati trebaju ostvarivati svoja prava samo u dijelovima zemlje u kojim su Hrvati u većini, kako bi opravdao umanjivanje prava svih drugih u tim krajevima. Princip čije ukidanje razmatrate uspostavlja perfektan balans između individualnih i kolektivnih prava, sudbonosni balans na kom Bosna i Hercegovina zasniva svoj identitet stotinama godina. Molim Vas nemojte ugroziti taj balans potezom svoje olovke.” napisao je Arnaut.