Ove godine navršava se 60 godina od osnivanja kultne sarajevske grupe Indexi što je prilika da se podsjetimo tzv. zlatnog doba sarajevske pop rock scene, muzičkih velikana, ali porazgovaramo i o drugim aktuelnim muzičkim i sarajevskim temama. Pritom jasno je da govoriti o Indexima danas ne podrazumijeva samo govoriti o nekim prošlim vremenima, već i o sasvim drugačijim vrijednostima.

Gosti Večernjeg studija bili su bivši članovi kultnog benda Ismet Nuno Arnautalić, kompozitor, gitarista, pisac i producent i Ranko Rihtman, kompozitor, pijanista, dirigent i aranžer za big band.

Ovaj kultni bend izbacio je veliki broj hitova i teško je izabrati onu najdražu.

“Ljudima se sviđa pjesma “Bacila je sve niz rijeku” a moja omiljena je Modra rijeka, cijeli album to je po meni remek djelo koej su Indexi napravili”, kaže Ismet Nuno Arnautalić .

“Kad ste postavili pitanje Nuni mislim se šta bih ja sada odgovorio na to i zaista je teško naći jer , ukazati na jednu pjesmu je kao da se čovjek nekako odrekne ostalih a nije jednostavno , svaka pjesma je imala svoju atmosferu stvaranja , svoju istinu koja postoji i ostaje tako da to je teško pitanje , bilo bi mi teško i koja mi se najmanje sviđa , isto , bi bilo teško. Ali ovo što Nuno kaže, “Modra rijeka” i to naravno sa nekim historijskim odmakom, može se zaključiti da je “Modra rijeka” donijela nešto sasvim posebno , ne samo Indexima“, kaže Ranko Rihtman, kompozitor, pijanista, dirigent i aranžer za big band.

Ismet Nuno Artanutalić kaže kako su pjesme nastajale spontano , prisjetio se da su održavali sastanke , na kojima bi vidjeli šta je ko napravio , a zatim izabrali najbolju i snimili. Tako su nastajale pjesme, ustvari, priprema je važna kod autra, prisjeća se Arnautalić.

“Svaka grupa koja nema autore kao svoje članove opstane godinu , dvije , ali Indexi su bili poseban jedan vid grupe. Imali su uvijek dvojicu ili trojicu autora , vladalo je neko divno prijateljstvo među članovima grupe i to vas uvijek dovede do nekog rezultata .U to vrijeme najveći problem su bili tekstovi , nekako kao da je taj period, nije se pridavala velika pažnja tekstovima , pa se sjetim Elvisa Presleya koji je pjevao gluposti kao “Bam Bam Balubam” ili Tutifruti . Tek kasnije je značaj teksta isplivao i počeli su Indexi da slijede autore“, kaže Aranutalić.

Indexi su zapravo na početku bili instrumentalni bend , a kasnie instrumentalno – vokalni. Počeli su kao instrumentalni bez Davorina , slušali su radio Luksemburg i skidali pjesme The Shadowsa koje su naveče svirali pred publikom i to je na neki način bila veza publike sa muzičkim zbivanjima u svijetu.

“Jedan dan je došla jedna prijateljica iz Londona i rekla nam je da The Shadowsi neće više biti popularni već sada dolaze The Beatlesi. Jao mi smo bili očajni, jer mi smo znali svirati samo instrumentale , ali se ubrzo pojavio Davorin i onda smo tako prebrodili i na svu sreću Davorin se pokazao kao genijalno i najbolje rješenje za Indexe” , kroz smijeh se prisjeća Arnautalić .

I nakon 20 godina od prestanka djelovanja ove grupe, njihova muzika i dalje živi, slušaju je mlade generacije, a koliki je interes i danas za njihovom muzikom govori činjenica da su karte za koncert u Mostaru koji je nedavno odražan a posvećen toj grupi prodate u rekornom vremenu. Branko Rihtman se prisjeća tri situacije koje su mu najbolje rekle šta muzika Indexa znači.

“Prvo kad sam posmatrao jednu djevojku u orkestru koja je svirala violinu pjevala tekstove , pazite to nije jednostavno, svirate jednu dionicu , a pjevate drugu, i to sa takvim žarom. Druga stvar, iza mene je bio čovjek sa djetetom od 7 godina , on skače i pjeva te pjesme , to je nevjerovatno , i onda pored nas je bio neki mladi par koji je bio zagrljen, dakle sve su situacije gdje je muzika Indexa učinila nešto stvarno fantastično i kad vidimo na koji način je Modra rijeka, uticala i učinila na pop sceni Jugoslavije, to je nešto što daje osjećaj , s ove distance to možemo da osjetimo i je dobar osjećaj kada znate da ste dobar posao uradili“, navodi Rihtman.

Indexe su 1962. godine osnovali Ismet Nuno Arnautalić, gitarist, i basist, Šefko Akšamija. Bili su najdugovječnija i najznačajnija bosanskohercegovačka pop rock grupa.