Azir Osmanović, kustos Memorijalnog centra Srebrenica, preživio je genocid u Srebrenici. Danas ukopava svog brata Azmira koji je u trenutku likvidacije imao 16 godina.

“Došao sam ovdje da tim pomračenim umovima kažem da su djeca bila ubijana u genocidu u Srebnici. nije im bilo dozovljeno da žive. Ni mom braut koji je imao smao 16 godina. Najteže ovih dana mi je što moj otac nije uspio dočekati da se brat ukopa. Jer je brat 11.7. 1995. godine s babom otišao preko šume. Babo je lutao dva mjeseca šumom i uspio je stići do slobodne teritorije. Govorio je sve vrijeme: ‘Izgubih ja dijete’. Osjećao je krivnju, ali nije bilo do njega”, rekao je Osmanović.

Kazao je kako je njegov brat preživio zločin nad djecom njegove porodice ranije kada su tražili hranu 4. aprila 1993. godine kada su ih granatirali. Njegovi tetiči su ubijeni, on je preživio. Rastalisu 11. jula 1995. godine kod benzinske pumpe. Krenuli su ka šumi, a on s majkom prema Potočarima.

“Živjeli smo ispred sprskih položaja. Probudile su nas granate. Tada smo krenuli bježati. Moja porodica je spavala na ulici, ispred zgrade. Ja sam bio u stanu kod porodice. Ujutro smo se sastali da se rastanemo. Imao sam 13 godina. Bio sam na granici života i smrti”, prisjetio se.

Odvojili su djeda od njega. Našao je kosti u ukopao. Odvojili su mu i rođaka koji je bio godinu i po stariji. Azmirove ostatke je identifikovao u augustu 2018. godine.

“Danas kopam samo lobanju svog brata. Otac je umro tri mejseca nakon što je pronađena lobanja. Moj otac kad god bi me vidio, pitali su da li su identifikovali lobanju. Stalno sam govorio, nemoj se opterećivati. Nisam zadovoljan tim procesom jer je dugo trajao”, rekao je Osmanović.