U političkoj areni često riječi i djela nisu u suglasju. Sve se to negativno zrcali na našu svakodnevnicu. Jedan od takvih primjera, zapravo problema s kojim se suočavaju osobe s invaliditetom, dešava se pred očima svih zastupnika u zgradi najvišeg zakonodavnog tijela Federacije BiH. 

Da bi prisustvovao sjednici Parlamenta Federacije gdje se govori o pravima svih osoba s invaliditetom Adnan Dervišević mora tražiti pomoć kako bi prevazišao infrastrukturnu barijeru. Zastupnici u ovom mandatu, ali i u svim prethodnim, sve to posmatraju tik ispred sale Predstavničkog doma i ignorišu ovaj problem.

”To nije prvi put, susretao sam se mnogo puta sa situacijama ovog tipa. Najviši zakonodavni organ, a to jeste ovaj Parlament trebalo bi da povede računa o tome i da se prilagodi meni i mojim kolegama u kolicima, da prisustvujemo neometano sjednicama koje se tiču naših prava”, rekao je Adnan Dervišević, Unija osoba i organizacija osoba sa invaliditetom FBiH.

Zbog toga je neminovno da njegov otac Sead bude tu. Čini se da je kršenje Adnanovih i prava svih osoba sa invaliditetom normalizovano i to baš u zgradi gdje se donose zakoni i propisi.

”Ovo je svakodnevnica, mnoge institucije nemaju prilaza. Ovakve stepenice su u mnogim institucijama. Navest ću primjer, moj Adnan je upisao FPN i upravo zbog tih prepreka napustio je. Jedan dan lift radi, drugi ne. Studenti da pomognu, pa na prvi sprat, pa na drugi… to je bilo previše. Adnan je zbog toga napustio’‘, govori Sead Dervišević, otac Adnana Derviševića.

Na isti način na sjednicu je došao i zastupnik Drago Stanić. Često se, kaže uz osmijeh, našali da je jedini političar kojeg njegove kolege nose na rukama. No, suštinski ga boli ovakva situacija. Objašnjava da od početka mandata traži rješenje, ali da nema pomaka. Uvijek, dodaje, neriješeni imovinsko-pravni status zgrade Parlamenta posluži kao opravdanje. Podsjećamo, nakon sudske presude ovaj prostor biće upisan u vlasništvo Grada Sarajeva.

‘‘Svako nastojanje da se ovaj problem riješi naiđe na zid i tu priča stane. Mene je ovaj problem dočekao, hvala svim kolegama koji pokušavaju i trude se pomoći u rješavanju ovog problema, nadam se da ćemo uspjeti. Ne bih volio da i u sljedećem mandatu neko ko je u situaciji kao ja bude suočen ponovo sa istim problemom. Vrijeme je da se ovaj problem definitivno riješi”, ističe Drago Stanić, zastupnik u Parlamentu FBiH (HDZ 1990).

A kada sjednica počne čuje se jasno opredjeljenje da se status osoba s invaliditetom poboljša. Ono što se vidi tokom diskusije je izlazak mnogih zastupnika iz sale – oni i time pokazuju svoj odnos.

”Ovdje su samo obećanja, sve se obeća.. biće sve uredu, a onda se opet ide starim putem i dešava se što i je i bilo. Vrlo malo se radi da se arhitektonske prepreke rješavaju brže”, navodi Sead Dervišević, otac Adnana Derviševića.

Iako u zastupničkim klupama od zastupnika pozicije i opozicije čujemo da se zalažu za osobe sa invaliditetom i da žele unaprijediti njihov položaj u praksi, osobe sa invaliditetom dočekaju upravo ovakve barijere.