Sve je nizbrdo krenulo sa covidom. Manje narudžbi, manje proizvodnje, iz krize u krizu - tekstilna industrija ostala je na klimavim nogama. Nepouzdana industrija stvorila je nepouzdane radnike. Potražnja za radnom snagom postala je najveći problem.

“Konkretno u nekom malom gradu iz kojeg ja dolazim na birou ima 100 ili 200 radnika, međutim oni jednostavno neće da rade, ne da neće za neku platu ili nešto, nego ne žele da se bave proizvodnjom tekstila. Nego su u redu za papire da idu u inostranstvo. Ja njih ne mogu da ih zainteresujem, nebitno kolika je plata”, kazala je za N1 Bojan Plavšić, poslodavac.

Poznato je da su radnici u tekstilnoj industriji među najmanje plaćenim. Plata na granici minimalne je definirajući faktor zašto je sve manje onih koji žele raditi ovaj posao.

“Radnika da privučete morate mu obezbijediti uslove za rad i platu, dostojnu čovjeka, da ima za hranu, porodicu, misaona je imenica radniku da sada ode u požorište ili bioskop jer i tu morate izdvojiti određena sredstva”, rekao je Zlatibor Kojić, predsjednik Sindikata tekstila FBiH.

Podlodavci nude i rješenje.

“Kvote. Da se prošire, ne prošire, nego ukinu. Neograničene kvote za uvoz radne snahe. To se Hrvatska pokušala boriti pa na kraju morala, Srbija isto. Šta smo mi izuzetak. Ako neko hoće da radi neka dođe da radi, pa će naš čovjek vodjeti…pa neka i on radi”, kazala je Plavšić.

Jedno je sigurno: BIH prestaje biti zemlja jeftine radne snage, ni jeftina električna energija uskoro neće biti izvor konkurentske prednosti. Kada se to dogodi bojazan tekstilaca je da ćemo izgubiti i lon poslove na koje smo se do sada najvećim dijelom oslanjali. Umjesto toga, predlažu, morali bismo početi raditi na jačanju domaće proizvodnje i brendova, umjesto izvršavanja poslova za strane naručioce.

Kako to uraditi trenutno BiH nema cjelovit strateški pristup. U moru neriješenih pitanja, Evropa nameće još jedno, poštivanje zelenih politika.

“To podrazumjeva praćenje tehnološkog napretka, tokova koji se tiču digitalizacije i ozelenjavanje ovog sektora, mi znamo da je sektor tekstila jedan od najvećih zagađivača, mi razgovaramo kako BIH može krenuti u korak sa tim trendovima”, rekla je Katarina Crnjanski Vlajičić, program menadžerica projekta EU for business recovery.

I poslodavci i radnici poručuju, nastavimo li ovim trendom za pet godina tekstilna industrija neće postojati. Bolji status radnika mora pratiti i bolji odnos države prema poslodavcima. Samo tako možemo očekivati da tekstilci, koji čine 20% zapsolenih u realnom sektoru, neće ostati bez primanja.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad