Nedosljednosti iz Brisela: 22 godine nakon Solunskog samita EU bez jasnog plana za BiH

Ugledni politički magazin u tekstu autora Haruna Karčića pod naslovom 'Isplati li se kandidatura BiH za EU' podsjeća na samit Europske unije održan u Solunu prije više od dvije decenije, uz opasku da bi do sada uglavnom bio zaboravljen da nije bilo naizgled vjerodostojnog obećanja o boljoj budućnosti za Balkan. Na samitu u Solunu 2003. godine, EU je izrazila podršku "europskoj perspektivi zemalja Zapadnog Balkana", što su Brisel i regionalni akteri od tada shvatili kao novo poglavlje u pristupu bloka Balkanu.

Samit je postjugoslavenskim državama ponudio pretpostavljenu mapu puta za članstvo u EU. U vrlo birokratiziranom pothvatu, države su trebale proći kroz dugotrajan proces usklađivanja nacionalnog zakonodavstva s EU o nizu pitanja - od ljudskih prava do ekonomskih reformi i intelektualnog vlasništva. Uzastopne reforme trebale su biti nagrađene putovanjima bez viza; statusom kandidata za članstvo u EU; pristupnim pregovorima; i, na kraju, punopravnim članstvom.

Pa ipak, 22 godine kasnije, jedna takva država, Bosna i Hercegovina, nije uspjela provesti te reforme, a pregovori o pristupanju nisu ni na vidiku. Kandidatura BiH za EU riskira da postane kontraproduktivna. Dodvoravanje EU omogućilo je bh. političarima da izbjegnu odgovornost za poboljšanje svakodnevnog života građana. Što je još gore, svaki birokratski korak su predstavili kao veliki skok prema članstvu u EU, čak i dok su neki od tih koraka narušili demokraciju BiH.

U ovom trenutku, odustajanje od nerealne bh. kandidature za EU mogao bi biti najbolji način da se prisile lideri zemlje i njihovi birači da preuzmu odgovornost za demokratsku budućnost svoje zemlje.

Postratna BiH i bizantski politički sistem

Nakon rata u BiH, izgled puta prema većoj stabilnosti kroz integraciju s EU nudio je nadu. Zemlja je prolazila kroz nekoliko istovremenih tranzicija - od rata do mira, od socijalističkog autoritarizma do višestranačke demokracije i od komandne do tržišne ekonomije.

Kako je poslijeratna obnova napredovala, počeli su se uviđati nedostaci Dejtonskog mirovnog sporazuma kojim je rat okončan 1995. godine. Sporazum je uspostavio bizantski politički sistem karakteriziran etničkom zastupljenošću i vetom na nekoliko nivoa vlasti. U biti, svaka odluka donesena na državnom nivou podložna je vetu i kompromisima kako bi se osiguralo usvajanje odluka s najmanjim zajedničkim nazivnikom.

"Glavni kompromis u Dejtonu bio je taj što su bosansko-srpski separatisti dobili regionalni politički entitet - Republiku Srpsku - i pravo veta na državnom nivou u zamjenu za ostanak u BiH. Teritorijalni integritet zemlje je održan i potvrđen, ali su separatisti preuzeli glavne poluge moći. Politika separatizma nastavila se drugim sredstvima - slabljenjem državnih institucija dok se Republika Srpska gradila na štetu države", navodi se u tekstu.

Članstvo u EU se široko smatralo čarobnim lijekom za nedostatke Dejtona. Ideja nakon samita u Solunu bila je da će BiH usvojiti reforme u skladu s pravnom stečevinom EU, poboljšavajući izgradnju države i ispunjavajući kriterije za konačno članstvo. Pritisak EU trebao je poslužiti kao katalizator za domaće političare da donesu teške odluke u Bosni i provedu reforme, a nagradom bi bilo konačno članstvo zemlje u EU. S obzirom na malo konsenzusa u BiH o domaćoj i vanjskoj politici nakon rata, pridruživanje EU činilo se rijetkim pitanjem o kojem se moglo postići dogovor.

Dok je NATO pružao prijeko potrebnu sigurnost u poslijeratnoj BiH, članstvo u EU činilo se očitim sljedećim korakom prema prosperitetnijoj budućnosti usklađenoj s Europom. Proces europskih integracija BiH nudio je mnoštvo pogodnosti, uključujući pristup fondovima EU; mogućnost za građane BiH da lakše rade, studiraju i putuju unutar EU; i, možda najvažnije, ideju povećanja sigurnosti BiH. Za malu, poslijeratnu zemlju, pridruživanje EU činilo se da obećava ekonomsku korist uz male troškove.

Međutim, nejasnoća plana za članstvo navela je bh. vlasti i javnost na pomisao da su pogodnosti punopravnog članstva bliže nego što su zapravo bile. Sada, 22 godine nakon samita u Solunu, Bosna i Hercegovina još uvijek čeka da EU odredi datum za službeni početak pregovora o pridruživanju, iako su razgovori s Ukrajinom i Moldavijom započeli u junu 2024.

Razvučeni vremenski okvir za pristupanje i nedosljednosti iz Brisela i dalje su glavni izvori zabrinutosti, a optimizam sredine i kraja 2000-ih sada je odavno nestao. U ovom trenutku ne postoje ni ozbiljne reforme u BiH ni jasan plan za pridruživanje EU.

Zapravo, i bh. zvaničnici i diplomati EU se igraju s pristojnom fikcijom da je članstvo još uvijek moguće. Javno izjavljivanje suprotnog umanjilo bi preostali utjecaj dužnosnika EU-a nad BiH. Iako je BiH mala zemlja za blok, države nasljednice Jugoslavije nekoć su se nazivale europskom "crnom rupom", a Balkan se smatrao europskim buretom baruta. Stoga se pristupanje ove regije EU smatralo i sredstvom za dovršetak procesa širenja EU i proširenje zone mira i prosperiteta na nestabilan Balkan.

Sada, nedostatak plana za članstvo znači da će ozbiljne reforme biti manje vjerovatne. Ogromna birokracija u BiH služi kao klijentelistička mreža za političare i osigurava da se većinu vremena usvajaju razvodnjene reforme. Lični interesi političke elite, birokratska inercija i višestruki nivoi upravljanja doveli su zemlju u limbo.

Što je još gore, predanost BiH članstvu u EU sada se koristi kao oružje za narušavanje stabilnosti koju je poslijeratna BiH uspjela postići. U vanrednom obratu, etnički separatisti koriste mantru pravne stečevine EU kako bi usvojili zakonodavstvo koje narušava izgradnju države postignutu u postdejtonskom razdoblju, koje je pokušalo dati različitim etničkim grupama uravnoteženu političku moć.

"Najveći teret odgovornosti snose sadašnji političari sa sjedištem u Sarajevu koji su svoju težnju za vlašću opravdali na temelju EU. Tri političke stranke sa sjedištem u Sarajevu - Socijaldemokratska partija, Naša stranka i Narod i pravda - zamijenile su utjecajnu, konzervativnu Stranku demokratske akcije u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine početkom 2023. godine. Pritom su formirali koaliciju s liderom bh. Srba iz Republike Srpske Miloradom Dodikom i tvrdokornim vođom bh. Hrvata, Draganom Čovićem. Kako bi opravdale osnaživanje ovih etničkih separatista, ove tri stranke inzistirale su na tome da će im savez s Čovićem i Dodikom omogućiti donošenje zakona koji bi unaprijedili kandidaturu Bosne za EU", podsjeća se.

Ali to se nije dogodilo. Umjesto toga, Čović i Dodik postali su moćniji, promovirajući agendu koja je BiH samo još više udaljila od Europske unije.

Do nedavno, mjesto ministra sigurnosti Bosne i Hercegovine bilo je dodijeljeno Dodikovom savezniku i vrlo kontroverznoj osobi. Voditelj državne policijske agencije je Dodikov saveznik. Uprava za graničnu kontrolu, do nedavno, bila je pod Čovićevim kadrovima. Policija u Republici Srpskoj je pod Dodikovom kontrolom. Vrlo utjecajan član Dodikove stranke također je imenovan za šefa Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, čime je dodatno učvršćen utjecaj stranke. Predaja ključnih pozicija u financijama i sigurnosti Dodiku i Čoviću omogućila je separatistima da imenuju lojaliste u sigurnosni i financijski aparat države.

Osim toga, Čović je godinama predvodio napore za učvršćivanje etničkog glasovanja u BiH. Budući da Hrvatska ima pravo veta na BiH pristupanje EU, nacionalistička hrvatska vlada može iskoristiti ovu prijetnju kako bi podržala Čovićeve napore. To paradoksalno znači da je proces pristupanja BiH EU dao Hrvatskoj prednost koju bi mogla iskoristiti za konsolidaciju etničke zastupljenosti.

Hrvatski ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman više je puta nagovijestio to, rekavši u maju, na primjer, da je "bitno da politički akteri u Bosni i Hercegovini ... priznaju ... napore Hrvatske da osigura europski put Bosne i Hercegovine". Sada Čović i Zagreb koriste tu moć kako bi inzistirali na izbornim reformama u BiH koje će u praksi garantirati da Čovićeva Hrvatska demokratska zajednica zadrži mjesto u tročlanom Predsjedništvu zemlje i ostane nezamjenjiva stranka u budućim vladama.

Dana 6. augusta, Centralna izborna komisija (CIK) oduzelo je Dodiku predsjedničku funkciju zbog nepoštivanja odluka međunarodnog izaslanika koji nadzire Dejtonski sporazum. No, njegova smjena ne mijenja sukob unutar bh. političkog sistema. Čak i sada, Dodik je rekao da namjerava ostati na dužnosti i žaliti se na presudu sve dok ima podršku parlamenta Republike Srpske.

Čarobni lijek za neutemeljena očekivanja

Umjesto da čeka da EU riješi njene probleme, smatra autor kao zaključak prethodno iznijetih činjenica, BiH bi trebala odbaciti nadu da je članstvo blizu i fokusirati se na vlastiti razvoj s vlastitim postojećim resursima. Iako bi se ekonomska suradnja i obrazovna razmjena BiH s EU trebale nastaviti, pauziranjem kandidature zemlje za članstvo postigla bi se barem dva cilja.

Prvo,ističe Karčić, to bi bh. javnosti i biračima reklo neugodnu istinu. Punopravno članstvo BiH malo je vjerovatno u doglednoj budućnosti, i zato što trenutni politički sistem sprječava ozbiljne reforme za članstvo i zato što se politička dinamika unutar EU pomaknula protiv daljnjeg proširenja.

Drugo, nastavlja, to bi omogućilo bh. donositeljima odluka, vodećim ljudima u oblikovanju javnog mnijenja i građanima da usmjere svoje prioritete na poboljšanje svakodnevnog životnog standarda, umjesto na ispunjavanje reformi koje nameće EU. Zemlja bi također mogla odvagnuti koje su reforme koje podržava EU vrijedne truda, a koje jednostavno nisu u dugoročnom interesu Bosne.

Nadalje, dodaje, raščišćavanje magle neutemeljenih očekivanja od EU kao čarobnog lijeka bilo bi ključno za napredak BiH. Ponavljajući narativ o članstvu u EU, bh. političari godinama prebacuju odgovornost za rješavanje postojećih izazova na druge preusmjeravajući pažnju na Brisel. To bi prisililo bh. političare da se fokusiraju na osnovna pitanja poput rješavanja rastućih cijena hrane, stanovanja i komunalnih usluga.

"Godinama su ključni vanjski ciljevi BiH bili članstvo u NATO-u i EU. Pridruživanje NATO-u ostaje prioritet zemlje, i tu Sjedinjene Države mogu staviti BiH pod svoj sigurnosni kišobran i zaštititi mir na Balkanu. Međutim, u trenutnom stanju BiH i ovim tempom, kandidatura za članstvo u EU više se ne isplati. Prihvaćanje da je članstvo u biti isključeno u doglednoj budućnosti i pauziranje kandidature okončalo bi očekivanje da će Brisel riješiti izazove BiH. Što je još važnije, to bi dovelo do otvorenije rasprave o tome kako najbolje iskoristiti postojeće resurse u zemlji", zaključak je teksta.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad