Uoči prvog marta, Dana nezavisnosti BiH, tradicionalno neujednačeni stavovi. Ove godine dan nezavisnosti je osim političara posvađao i diplomate Bosne i Hercegovine, zemlje koja jedina u okruženju nema zakon o vanjskim poslovima. Zato se logičnim čini pitanje ko vodi i ko provodi vanjsku politiku države?

Instrukcija jasna – 30. godišnjicu nezavisnosti i međunarodnog priznanja Bosne i Hercegovine, prigodno i dostojanstveno obilježite, piše svim diplomatsko-konzularna predstavništvima BIH u svijetu, Bisera Turković.

Dodala je da je Dejtonska BIH Ustavom iz 1995. Aneks II/2 , nastavila primjenjivati “Zakon o proglašenju 1. marta Danom nezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine”.

Jasno “ne” Turkovićevoj je reklo osamnaest srpskih ambasadora i generalnih konzula BiH. U otvorenom pismu obavještavaju je da neće prihvatiti njene instrukcije o obilježavanju 1. marta kao Dana nezavisnosti BiH.

“I još kad vam neko pošalje pisanu instrukciju kako treba da to nešto da uradite, što je protivzakonito jer BiH nema zakon o praznicima, a na ovaj način neće ga nikako ni imati. Prvi mart ne može nikad biti saglašan ni prihvatljiv za predstavnike srpskog naroda, pa to je svima jasno”, kazao je Željko Samardžija, ambasador BiH u Rusiji.

I nije ovo jedino neslaganje. Gomilaju se godinama u bh. diplomatiji.

Država nema zakon o vanjskim poslovima, a oblast je, kaže stručnjak Jasmin Hasić kruto definisana u Ustavu.

“Uvijek ćete čuti na tv, da BIH karakteriše jedan član Ustava član 5, stav 3, a) “Predsjedništvo je nadležno za vođenje vanjske politike”, međutim čitaoci pažljivi Ustava će u narednom članu Ustava, stavu 4 prepoznati, da su Vijeće ministara i ministri nadležni za provođenje isključivih nadležnosti opisanih u članu 3 Ustava u kojima je vanjska politika”, smatra Jasmin Hasić, stručnjak za međunarodne odnose i diplomatiju

Dakle, u samom Ustavu imate jedan skup koji je nerješiv.

Jedni vode (Predsjedništvo BiH), drugi provode (Savjet ministara BiH) vanjsku politiku, a to svakako ostavlja manevarski prostor za manipulaciju. Posebno političku.

Principi vođenja vanjske politike BIH iz 2003. na jednoj i po stranici, te Strategija o vođenju vanjske politike BIH 2018-2023, na desetak strana, jedini su dokumenti koje je Predsjedništvo BIH usvojilo, a da se tiču ove oblasti.

Česti su sukobi i u vezi slanja protestnih nota.

“Tačno je da ona nije uređena našim zakonima, ali jeste međunarodnim konvencijama, koje su sastavni dio našeg pravnog sistema. U tom smislu, logično je i neosporno da ministar vanjskih poslova u svojoj komunikaciji sa stranim ambasadama, državama, koristi note kao sredstvo komunikacije. Ono što je sadržaj note je možda upitno. Tu se može povući paralela, da li je ministar mogao da izrazi protest povodom odluke neke strane zemlje da uradi nešto, bez da se konsultovao sa članovima Predsjedništva, ili bez da se referencirao na Strategiju o vanjskim poslovima”, kaže Hasić.

Nacrt zakona o vanjskim poslovima BIH izrađen je za vrijeme mandata Igora Crnadka, ali je zaustavljen na komisiji.

Profesor Miloš Šolaja kaže da je Zakon moguće donijeti, ali šta će on riješiti u kompleksnim političkim okolnostima.

“Kada su politički interesi subjekata u BIH različiti, sasvim sigurno da se teško usuglasiti oko diplomatije. Sam zakon koji se ne bi poštovao, to ne znači toliko mnogo-kao i kada ga nema”, kazao je.

A dok se ne napiše Zakon, pišu se note. Zbog protestnih Bisere Turković, protestvuju u Republici Srpskoj. Smatraju da je u kompleksnoj zemlji poput Bosne i Hercegovine, nekad potrebno ne biti ni za, ni protiv – već suzdržan.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad