Kako su svi u Evropi postali svjesni ruskog utjecaja i ovisnosti o ruskom plinu, nakon invazije na Ukrajinu, istražuju se modeli rezervnog napajanja tim energetom. Hrvatska je ponudila Bosni i Hercegovini korištenje plina iz Amerike preko terminala u Krku, pa južnom interkonekcijom do Posušja i dalje prema unutrašnjosti BiH. No, u aktuelnoj ekonomskoj krizi, pitanje je da li je ta izuzetno skupa priča vrijedna nezavisnosti o ruskom plinu.

Ovo je terminal za ukapljeni plin na otoku Krku, gotovo u potpunosti zakupljen do 2027., a slijedi i proširenje na preko 3,5 milijarde kubika pri čemu Hrvatska računa na okolne zemlje. Potvrđuje to hrvatski premijer Andrej Plenković izjavom da terminal nema samo nacionalni karakter, pa se ponuda daje i bh. vlastima.

“Izražavam spremnost Hrvatske da zajedno sa našim partnerima u BiH, na centralnom nivou, ali i na nivou Federacije BiH napravimo iskorake kako bi se ta južna interkonekcija koja ide od Dugopolja preko Zagvozda do Imotskog i kasnije do Posušja omogućila i ovom dijelu BiH diverzifikaciju opskrbe plinom”, kazao je Plenković.

Dogovor je pao, kaže prvi čovjek SDA Bakir Izetbegović, i dodaje da bi se na tome radilo ubrzano.

“Mi ćemo taj projekt požuriti i Plenković je zainteresovan da izradi nekih 60 km kroz Hrvatsku koji će nas povezati i umjesto da se to radi tri godine, mi ćemo to uraditi za godinu i po dana, ja imam dogovor s njim”, istakao je Izetbegović.

Još 2011. godine potpisan je prvi Memorandum o spajanju dva transportna sistema, što BiH nije uradila, ističe za N1 bivši direktor BH Gasa Almir Bećarević. 60 km sa hrvatske strane za što su već gotove i građevinske dozvole, i 110 km sa bh. strane. Benefiti su neupitni i bio bi dovoljan za cijelu BiH, učinivši je nezavisnom od ruskog plina, a sa mogućnošću korištenja i azerbejdžanskog.

“Nema nikakvih problema da zadovolji jer to je jedan-dva broda (tankera) za godinu dana. To je izlaz naš iz situacije što Evropa upravo sada radi , a to je oslobađanje od ruskog plina. tako da bi preko tog cjevovoda faktički imali dva izvora, jedan je LNG terminal, a drugi bi ako se realizujue IAP projekat, bio bi drugi azerbejdžanski plin”, kazao je Almir Bećarević, bivši direktor BH Gasa

Svaka sloboda i nezavisnost koštaju. Dok je prošle godine cijena ukapljenog plina bila daleko jeftinija od ruskog i iznosila 100-150 dolara za hiljadu kubika, danas se ona penje i do 500 dolara.

“To nije donacija to se također plaća, cijene su potencijalno tu da se naprave veliki profit kompanijama koje se bave tom dostavom, dakle otprilike nešto kao što je Latinska Ameirka profitirala dok su se vodili globalni ratovi u Evropi”, smatra Neven Anđelić, sa Sveučilišta Regent's u Londonu.

Stručnjaci napominju da je ovakav projekt od izuzetnog značaja za BiH, ali s rezervom uzimaju njegovu realizaciju zbog aktuelnih političkih kako unutrašnjih tako i regionalnih odnosa.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad