Evropska komisija (EK) zatražila je od lidera zemalja članica EU koji će se sljedeće sedmice okupiti u Briselu da odobre status kandidata za članstvo u EU za Bosnu i Hercegovinu, ali “to bi bila greška” jer bi potkopalo kredibilitet procesa pristupanja “nagrađivanjem najopstrukcionističkih političara u Bosni i Hercegovini”, smatra politički analitičar Toby Vogel.

“To bi ugrozilo kredibilitet Evropske komisije, koja je zajedno sa svojom preporukom za status kandidata dala i oštar izvještaj o gotovo potpunom zastoju reformi u zemlji”, navodi on u analizi koju je objavio EUobserver.

Vogel smatra da, umjesto da se ovako odnose prema zemlji kojom upravlja “kartel podmitljivih i neodgovornih političara koji navodno služe svojim etničkim biračima dok se obogaćuju”, lideri EU bi trebali biti “hrabri” i krenuti u sveobuhvatnu reviziju politike proširenja EU. Takva revizija bi se trebala pozabaviti pitanjem zbog čega je nakon više od 15 godina EU vodstva “međunarodne zajednice” u BiH postignut tako mali napredak.

On ističe da je u mnogim oblastima politike zapravo je došlo do nazadovanja, što je navedeno u izvještaju Evropske komisije o stanju u zemlji.

Objašnjava da je opravdanje EK za preporuku statusa kandidata BiH bilo je geopolitičke prirode: “pošto je učinila isto za Ukrajinu i Moldaviju (i uslovno, Gruziju) kao način da pojača njihovu otpornost na ruske napade, komisija je tvrdila da je isto potrebno učiniti i na Zapadnom Balkanu, šest zemalja jugoistočne Evrope koje nisu članice EU”.

Stvarna ili simbolična inicijativa?

Vogel smatra da postoje dobri razlozi postavljanje pitanja da li je ponuda za članstvo Ukrajini, Moldaviji i Gruziji istinska ili uglavnom simbolična, a to je također slučaj za BiH, gdje EK s jedne strane nastoji unaprijediti proces pristupanja, dok s druge nastoji “umiriti” političko rukovodstvo bosanskih Srba i bosanskih Hrvata “na načine koji bi Bosnu učinili još manje sposobnom da preuzme odgovornosti članstva u EU”.

U svom mišljenju o zahtjevu Bosne i Hercegovine za članstvo iz juna 2019. godine, Komisija je napisala: “Bosna i Hercegovina treba uskladiti svoj ustavni okvir sa evropskim standardima i osigurati funkcionalnost svojih institucija kako bi mogla preuzeti obaveze prema EU.”

Vogel smatra da, ne samo da političko rukovodstvo zemlje nije učinilo ništa da riješi ovu tačku, već i sama EU “tjera bošnjačke i probosanske stranke da pristanu na zahtjeve glavne hrvatske nacionalističke stranke, HDZ-a BiH, u savezu s vladajućom strankom bosanskih Srba, da se rekonstruira izborni sistem na način koji bi produbio etnonacionalne podjele i osigurao HDZ-u trajnu vlast”.

“Umjesto da radimo na manje podijeljenom izbornom sistemu kako to zahtijeva nekoliko presuda Evropskog suda za ljudska prava, EU u vlastitim izjavama i različite rezolucije Evropskog parlamenta i njemačkog Bundestaga, Komisija i Evropska služba za vanjske poslove (EEAS), zajedno sa Amerikancima i Britancima, nastojali su izvršiti pritisak na bošnjačke i nesektaške stranke da prihvate dalju podjelu”, ističe on.

Hrvatska i Mađarska preuzele politiku EU prema BiH

Vogel ističe da je ovaj pristup imao dva glavna sponzora unutar EU: Hrvatsku, čiji je vladajući HDZ sestrinska stranka HDZ-u BiH, i Mađarsku, koja je “otvoreno podržavala secesionistički režim” Milorada Dodika.

“Zajedno, Hrvatska i Mađarska su preuzele politiku EU prema Balkanu”, smatra on, te ocjenjuje da je predsjednica EK Ursula von der Leyen “preslaba je ili previše neangažirana da bi obuzdala komesara za proširenje Olivera Varhelyija”.

Međutim, Vogel ističe da problemi procesa proširenja prevazilaze samu Bosnu i Hercegovinu i da su evidentni već neko vrijeme.

Ističe primjer Srbije, koja je napredovala na svom pristupnom putu “čak i kada je predsjednik Aleksandar Vučić produbio autokratsku transformaciju svog režima i stao na stranu Rusije nakon njenog brutalnog napada na Ukrajinu”.

Dodaje da je slična situacija i u Albaniji pod Edijem Ramom, “iako u formi koja je manje destabilizirajuća za susjede”. Crna Gora, drugi “predvodnik” u pregovaračkom procesu, uveliko je napredovala pod vodstvom Mila Đukanovića iako “nije bilo napretka u demokratiji i vladavini prava”.

Sjeverna Makedonija je riješila svoj višedecenijski spor s Grčkom oko svog imena 2018. Godine. Međutim, Vogel ističe da se nakon toga zemlja u svom procesu pridruživanja suočila sa “retrogradnim nacionalističkim zahtjevima” Bugarske u vezi s historijom i nacionalnim identitetom.

Posljednji primjer koji Vogel navodi je Kosovo, ističući da je “paradoksalno da glavna demokratska nada regiona i najotvorenije društvo” također zaostaje.

“Premijer Albin Kurti najavio je da će zemlja ovog mjeseca podnijeti zahtjev za članstvo, ali sve dok pet država članica EU odbija priznati njenu nezavisnost, malo je nade za značajan napredak ka članstvu”, smatra on.

Vogel ocjenjuje da EU nije uspjela svoju “kutiju alata za proširenje” koju je koristila za deset zemalja pristupnica 2004. godine da prilagodi “vrlo drugačijim realnostima na Balkanu” danas, te da “nije aktivirala transformacijski potencijal proširenja da bi se pogurala demokratizacija i vladavina prava”.

“Kao rezultat ovog razvoja, EU je izgubila svoje kolektivno razumijevanje zašto uopće radi na proširenju; nijedan lider države članice ne zastupa efektivno prednosti pristupanja Balkana kod svoje domaće publike”, smatra on.

Vogel vidi rat u Ukrajini i ponudu EU za eventualno članstvo kao priliku da se EU pozabavi pitanjem šta je pošlo po zlu s procesom proširenja.

“Umjesto da se upuštaju u neproduktivne debate o postepenom proširenju, EU i njene države članice treba da dobro razmotre zašto 20 godina nakon ponude za članstvo Zapadnog Balkana na samitu u Solunu, region ostaje zaglavljen. EU se mora ponovo posvetiti liberalno-demokratskim vrijednostima i pretvoriti ih opet u kamen temeljac svog pristupa regionu ako želi da ima bilo kakav značajan utjecaj tamo, i zapravo pomogne građanima ovih zemalja”, zaključio je Vogel na kraju analize.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad