BILD o Srebrenici: Vječna sramota Evrope

Na početku teksta je slika Srebrenice nastala tokom rata na kojoj se vide džamija i pravoslavnom crkva.

Opisuje kako su Ujedinjene nacije 1993. godine proglasile Srebrenicu “sigurnom zonom”, te da je 400 holandskih Plavih šljemova (vojnika UN-a) imalo zadatak da zaštiri desetine hiljada bošnjačkih civila. BILD donosi i kartu položaja iz ljeta 1995. godine, ističući kako su snage generala Ratka Mladića bez većeg otpora preuzele grad, dok je međunarodna zajednica nijemo posmatrala.

“Preopterećeni vojnici UN-a nisu mogli ni sami sebe da zaštite: početkom jula 1995. trupe komandanta Vojske bosanskih Srba Ratka Mladića, poznatog i kao “koljač Balkana”, zauzimaju nekoliko položaja “zaštitnih snaga” (Unprofor) i uzimaju 30 holandskih vojnika Plavih šljemova za taoce”, objašnjava BILD.

Slijedi slika Mladića uz Radovana Karadžića, uz objašnjenje: “On je taj koji naređuje blokadu svih UN konvoja pomoći za Srebrenicu, zbog čega u gradu nestaje hrane i lijekova”.

“Osvajači brzo počinju razdvajati stanovništvo po polu. Ženama i maloj djeci obećavaju slobodan prolaz do Tuzle, udaljene 100 kilometara — prva laž, jer mnogi su na putu napadnuti ili silovani od strane vojnika”, piše BILD.

“Muškarce i dječake sposobne za borbu (od 16 do 65 godina) srpski osvajači zarobljavaju. Mnogi u početku uspijevaju pobjeći u okolne planinske šume, a veća kolona pokušava se probiti do sigurne Tuzle”, navodi se, uz sliku žena i djeca kako bježe.

“Simbol kukavičluka međunarodne zajednice”

BILD opisuje kako su hiljade preplašenih Bošnjaka bježale na područje UN baze u Potočarima, u nadi u pomoć.

“Oko vozila UN-a se okupljaju, penju se čak na njih. Ali vojnici Plavih šljemova im daju do znanja da više ništa ne mogu učiniti za njih. Očigledno strahuju za vlastiti život”.

Ističe se da holandski Plavi šljemovi “najviše strahuju za vlastiti život”.

“Kada postaje jasno da od NATO-a neće doći zračna podrška, oni prepuštaju ljude njihovoj sudbini. Nevjerovatno: holandski UN komandant Thomas Karremans dobija kao odgovor da je koristio pogrešan formular za svoj zahtjev”.

Tek krajem augusta počinju NATO zračni udari, koji utiru put ka mirovnom sporazumu iz Daytona krajem te godine.

List navodi da se na kraju Holanđani “svrstavaju uz saučesnike Srbe, predajući im (osim osoblja) sve ljude koji su se sklonili na njihovu bazu”.

“Simbol kukavičluka međunarodne zajednice postaje trenutak kada “krvavi general” Mladić nazdravlja poniženom komandantu Karremansu”, navodi list, te uz fotografiju te scene stoji: “Bizarna perverzija”.

Mladićeva najveća laž

BILD opisuje kako se Mladić još 12. jula pretvarao da Bošnjaci nemaju razloga za strah od njegovih vojnika ako napuste grad, te pred kamerama obećava da su svi sigurni.

No, pred svojim ljudima govori sasvim drugačije: “Ovaj grad poklanjamo srpskom narodu. Konačno je došlo vrijeme za osvetu Turcima”.

List zatim opisuje “vrhunac Mladićevog lažnog nastupa” - kada on miluje obraz dječaka Izudina Alića, koji je za djeda išao po vodu i daje mu čokoladu, dok Plavi šljemovi nijemo gledaju sa strane.

“Nedugo potom, kada su kamere isključene, Mladić će nadgledati ubistvo 8000 muškaraca i dječaka”, navodi list.

Među žrtvama su Alićevi otac i amidža.

BILD objavljuje sliku Alića danas, uz njegov citat za Associated Press: “Imao sam 8 godina i nisam znao šta se dešava ni ko je Ratko Mladić”.

“Otac, čije je tijelo pronađeno tek nakon rata, sahranjen je na Memorijalnom groblju u Potočarima — nadomak nekadašnje UN baze srama”.

“Smrtonosna zamka”

Masovna ubistva počinju 13. jula, a BILD opisuje kako se zarobljenici tovare na kamione i voze do stratišta. “Istovremeno, kolona muškaraca koja pokušava doći do Tuzle kroz područje koje kontrolišu Srbi za mnoge postaje smrtonosna zamka: hiljade ih se okuplja na punktovima, poput fudbalskog stadiona u Novoj Kasabi, gdje ih postupno strijeljaju s vezanim rukama na leđima. Jedan seljak će kasnije reći da je u okolnim šumama bilo “više leševa nego drveća””.

Ističe se da su se ubice snimale dok su činile zvjerstva, što list naziva “morbidnim”. Slijedi slika iz snimka ubistva šestorice muškaraca, nakojem “snimatelj požuruje jer mu baterija skoro prazna”. On dokumentuje kako vojnici prvo ismijavaju bespomoćne žrtve, a zatim ih ubijaju na padini brda.

Slijedi slika bošnjačkih žrtava s rukama vezanim na leđima, pod pratnjom naoružanih srpskih paravojnih formacija “Škorpioni”.

“Jedan od ubica se ponosno slika pred žrtvama”, navodi se, uz objašnjenje da je snimak korišten kao dokazni materijal pred Sudom u Hagu.

“Tijela se bagerima zatrpavaju u masovne grobnice. Kasnije bosanski Srbi naređuju da se grobnice ponovo otvore bagerima kako bi se tijela premjestila — neuspjeli pokušaj prikrivanja razmjera zločina”.

Tragovi genocida

Objašnjava se da su mnogi članovi porodica godinama nisu znali ništa o sudbini svojih bližnjih. “Još i decenijama kasnije u šumama oko Srebrenice pronalaze se ljudske kosti”.

Slijedi fotografija nastala u julu 1996. na kojoj forenzičari Tribunala za ratne zločine u Hagu rade na djelimično raspadnutim tijelima iz masovne grobnice u selu Gornja Pilica, neposredno uz granicu sa Srbijom.

U tekstu je prikazana i Šuhra Malić, koja je u genocidu izgubila ukupno 20 članova porodice. Ona pokazuje slike svojih ubijenih sinova.

Kako je govorio Vučić

BILD navodi da je već krajem jula 1995. Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju podigao prve optužnice protiv Karadžića i Mladića zbog zločina počinjenih i prije masakra u Srebrenici. Kasnije je u optužniti dodato djelo genocida.

Karadžić i Mladić su godinama bili u bijegu. U Srbiji su uhapšeni tek 2008. i 2011. godine. Zbog genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina osuđeni su na doživotnu kaznu zatvora. Obojica su i danas iza rešetaka, objašnjava BILD, uz fotografiju ljutitog Mladića u Hagu dok se iznose dokazi o njegovim zločinima u Srebrenici.

Vrhovni sud Holandije 2019. priznaje djelimičnu odgovornost holandske države za ubistvo 350 Bošnjaka koji su utočište potražili na bazi Plavih šljemova u Potočarima, a prepušteni su svojoj sudbini.

“Iako nema čvrstih dokaza, smatra se vrlo vjerovatnim da je međunarodna zajednica ljeta 1995. znala za konkretne planove etničkog čišćenja u istočnoj Bosni — i tiho ih prihvatila”.

List navodi da je u Beogradu 20. jula 1995. blizak saradnik i kasniji ministar informisanja Slobodana Miloševića rekao: “Za svakog ubijenog Srbina ubićemo 100 Muslimana”.

“Njegovo ime: Aleksandar Vučić. Danas je predsjednik Srbije”, ističe BILD na kraju.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad