Današnji dan, drugi august je prema vjerovanju starih slovena sredina ljeta. Bliži se kralj najtoplijeg godišnjeg doba i dolazak kiša. U Visokom se i danas njeguje tradicija proslave Aldžuna ili svetog Ilije. Bili smo na proslavi, u narodu poznatijoj kao vašar, i provjerili ko je do podne, a ko od podne Ilija ili Alija?

Kvalitetna visočka koža i krzna. Parfemi koji ma je teško pročitati ime, tekstil, sve su to danas izložili trgovci u Visokom.

“Čujemo prodajte povoljno cipele. Koliko su?”

Odgovorila nam je: “Marka”.

“Može li to šta jeftinije”

Kazala je prodavačica: “Može pola marke”.

Pazarili smo, i to po punoj cijeni, kožne baletanke, nenošene, made in Yugoslavija i nastavili duž Čaršijske ulice u potrazi za odogovorom šta je Aldžun. Sa nama su krenuli profesor Fuad Šečerović i novinar Siniša Subotić.

“Ilindan i Alindan, Aldžun i gotovo, tu su se proslavljali završeci radova žetvenih. Da se odmori i ide se na teferič”, kazao je Fuad Šečerović, profesor matematike.

Iz Islamske zajednice su nam kazali da to nije islamski praznik. Kako se to doživljava ovdje u narodu?

Siniša Subotić, novinar iz Visokog:

“Ja se prezivam Subotić, ovdje u Visokom to je slava koju smo obilježavali, kako su stariji pomrli sve je manje nas koji tu svetkovinu obilježavamo”.

“Nekada je pravoslavni svijet išao u crkvu u stari Ilijaš, mislim da se idan danas zove svetog Ilije crkva, i negdje do podne molitva, malo svetkovine, proslave i onda se vračalo u visoko na veliki narodni teferič, Alidžum. dekice, lubenice, halva, to je tako bilo lijepo.”

Upravo Aldžunom kao istoriskim naslijeđem bavili su se i u visočkom muzeju.

Mubera Pulo, kustosica u Muzeju Visoko:

“Historijski gledano sam običaj obilježavanja Alidžuna ili Ilindana, to je drugi naziv za isti dan u Visokom i okolini je karakterističan za stanovništvo svih konfesija. To nam potvrđuje poznata izreka od podne Ilija do podne Alija”.

O ovom narodnom okupljanju postoje zapisi iz vremena Austougarske, a kustosica Pulo, posebno ističe zapise Milenka Filipovića u knjizi Visočka nahija.

“Taj dan se obilježavao u jednom dijelu koji se i dan danas zove hadžijina voda, tu je bila organizacija velikog teferiča, a također saznajemo da je prije toga bio običaj da se konjima ide na Kiseljak, pa se vračalo preko Liješeve, preko rijeke Bosne i svraćalo u Arnautoviće gdje je organizovan takođe veliki teferič”, kaže Pulo.

Kad visočane pitate, ko je do podne, a ko od podne, različito će vam odgovoriti. No svi će reći da je obaveza doći i proslaviti Aldžun.

Za Ilindan ili Aldžun, ostala su živa brojna paganska vjerovanja. U ovim danima ne valja veš prati da se ne bi pokidao od jačine vode, po suncu bez zaštite ići da se ne bi izgorilo. Ali i da se ne valja brati lješnik, niti tu riječ pominjati da ne bi grmilo, jer ako na Ilindan zagrmi opast će lješnici.