Generalna skupština Ujedinjenih nacija glasat će sutra o usvajanju Rezolucije o Srebrenici. Ovom Rezolucijom se 11. juli proglašava Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici i osuđuje njegovo negiranje i veličanje ratnih zločinaca.
Iako Rezolucija o Srebrenici za brojne u Bosni i Hercegovini i svijetu predstavlja dodatni korak na putu ka istini i pravdi, posebno emotivni u ovim danima su oni koji su ratne zločine osjetili na svojoj koži, a onda pomogli njihovom dokumentovanju.
Jedan od njih je i nekadašnji direktor rudnika Miljevina Dževad Lojo, čovjek koji je preživio logor u Foči, a potom svjedočio u Haagu. No, prije toga 1993. godine svoju priču iznio je za jedan od vodećih svjetskih medija.
Životni put
U razgovoru za portal N1 tu priču podijelio je i danas. Sve počinje 1992. godinom.
“Imao sam 42 godine. Otac i suprug koji je vjerovao i nadao se boljem. Bio sam direktor rudnika Miljevina. Sjećam se tog 6. aprila 1992. godine kada sam otišao na posao. Amerika priznala BiH. Zajedno smo na poslu svi (Bošnjaci i Srbi) proslavili to. Imali smo informacije da se Srbi naoružavaju. No, iskren da budem mislio sam da to Evropa neće nikada dozvoliti. Bilo je straha, ali svi smo imali strah. Dan poslije krenuo sam na posao. Javili su mi da su postavljene blokade. Bilo je zatišje u Foči”, kazao je.
Potom je dodao:
“Međutim, vjerovao sam da će to sve da prođe do sutra pa sam tako kao direktor počeo sa raspoređivanjem posla. U Foči počinje da se kuha, a u drugim područjima BiH mir. Žena, dvoje djece i ja ostajemo u Foči. Veliki broj ljudi odlazi… Srbi tih dana insistiraju na podjeli… Ubrzo je krenuo sukob. Nisu uspjeli pregovori. Nastaje haos. Svi bježe. Počeli su da prekidaju struju, trgovine opljačkane…”.
I tog 23. maja i Dževad Lojo je odveden u logor. Kako kaže, ostao je sve do aprila 1993. godine.
“Došli su po mene pripadnici srpskih jedinica, Fočaci, da pođem i ja u KP Dom. Bio sam sve do 4. aprila, tačno 317 dana. Nisam znao šta se dešava sa mojom porodicom niti gdje su mi djeca. Hranili su nas toliko da ostanemo živi. Hrana stočna sa crvima… Kupali smo se kako smo stigli. Snalazili smo se… Imao sam 40 kilograma kada sam izašao iz logora. U junu je već krenula tortura. Čuli smo kako ih premlaćuju i onda su ih odvodili. Poslije sam saznao da su ih bacali sa mosta…”, kazao je Lojo.
No, kako kaže svoje prijatelje, komšije, poznanike u logoru je svakodnevno motivisao i davao im nadu da će sve brzo proći.
“Morao sam im davati nadu, podršku. Mislio sam da će sve brzo da prođe. Kada su odvodili ljude mislio sam da idu na slobodu. Prema mojoj evidenciji bilo je oko 370 ljudi. Nikada nisu dozvolili da se zna koliko je tačno ljudi u logoru. Kada sam izašao iz logora saznao sam da ih nisu odvodili na slobodu, nego da su ih ubijali. Ubijali su ih na razne načine”, ispričao je.
Nakon manje od godinu uspio je otići do svoje porodice u Zagrebu.
“Kada su me pustili, uspio sam da odem do Zagreba. Tu je bila moja supruga sa djecom. Tražili su da im se plati 80.000 maraka. Pljačkali su Foču. Sve su uništili i prodali. Ponavljam, tek kada sam izašao saznao sam pravu istinu”, kazao je.
“Borba za istinu”
Nakon torture svoju životnu priču je ispričao i u emisiji BBC-a, pod nazivom “Panorama” koju je 1993. vodio Stephen Bradshow. Voditelj je naglasio kako su u njegovoj emisiji izneseni uznemirujući znakovi i dokazi da zapadnoevropske vlade, a posebno britanska, sabotiraju istragu o ratnim zločincima.
U emisiji je urađen i intervju sa ratnim zločincem Slobodanom Miloševićem u Beogradu i već tada je bilo govora o njegovom izlasku pred međunarodni sud za ratne zločine”.
Nakon emisije 1993. godine zločini u BiH su se nastavili. Lojo tvrdi da je u svijetu odjeknulo na vrijeme ono o čemu se govorilo u emisiji, danas bi bilo spašeno hiljade života.
“Trebao je neko tada ozbiljno da shvati, tačnije međunarodna zajednica. Da su tada ozbiljno shvatili ne bi se možda desila Srebrenica… Javno sam svjedočio u Hagu, javno sam pričao u ovoj emisiji. Istina se mora znati”, kazao je.
Kako kaže iz više razloga Rezolucija o Srebrenici je vrlo značajna za ljude u našoj zemlji.
“Istina i samo istina, to nas jedino može spasiti. Nismo naučili iz 40-ih godina, pa nam se ponovilo 90-ih. To nam uvijek treba biti na pameti. Sloga mora biti na zdravim temeljima. Mlađe generacije trebaju znati šta nam se desilo. Značajno je”, zaključio je Dževad Lojo.
Podsjetimo, u nacrtu rezolucije se podsjeća na presude Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u Hagu i Međunarodnog suda pravde kojima je zločin u Srebrenici okarakterisan kao genocid.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
BONUS VIDEO
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!