Imali smo i mi slične epizode u bližoj prošlosti. Kroz torture brojnih logora prolazili su građani BiH. Prvi put nakon 29 godina, bivši logoraši iz Hercegovine posjetili su mjesto nekadašnjeg koncentracionog logora „Gabela“ kojim je upravljala tzv. Hrvatska zajednica Herceg-Bosna i Hrvatsko vijeće odbrane. Prisjetili su se dana kada su prolazili torture ovog logora.

U logoru Gabela i Ljubuški Kemal Balavac proveo je 11 ipo mjeseci. Dolazak na mjesto u kojem je pretprio najgoru vrstu fizičkog i psihičkog maltretiranja, u njemu budi bolne emocije. Pogled je pri samom dolasku ispred kompleksa nekadašnjeg logora Gabela, zaustavio na drači.

“Dok sam bio ovdje, ove drače iza nas nije bilo, sve smo to morali počupati rukama, zato danas imam tolike posljedice, ali nikom ništa. Svaki dan čupanje drače, kupine, trave i svega ostalog i na kraju dana prebijanje”, kazao je Kemal Balavac, bivši logoraš.

Slična, pa i još teža mučenja prolazio je i Ibrahim Mahmutović u samici ispred koje danas stoji. Pokazujući koliko je prostorija široka, prisjeća se najtežih momenata, zbog kojih ima doživotne traume.

“Kad sam izašao sad neobično mi je bilo, malo me trema uhvatila, prisjećam se onih trenutaka mučenja, degenečenja, ali mi je najteže kad se sjetim onih koji su ubijeni. Svi smo mi bili nečija djeca”, naveo je Ibrahim Mahmutović.

Amer Đulić  imao je 17 godina imao kada su ga pripadnici HVO-a rastavili od majke, naredna 233 dana proveo je u Koštanoj bolnici, Dretelju, Gabeli i Heliodromu. Dolazak u Gabelu je, kaže on, obaveza, kao i na svako mjesto stradanja.

“Obaveza je pamtiti i obilježavati , kako mlađe generacije ne bi zaboravile strašne događaje iz ne tako davne prošlosti”,  poručio je Đulić, dodajući:

“Jeste da je prvi dolazak, ali prvi put u 29 godina nama puno znači. Emocije rade, meni je tad bilo 17 godina, danas imam 46 to je velika razlika. Tad sam bio dijete, a sad odrastao čovjek. I to je priča koju trebamo da pričamo, jer sve ono što ne obilježavamo nije se ni dogodilo. Tako je i s ovim logorom”.

Objekti logora bili su skladišta municije bivše JNA, koja su se sastojala od četiri hangara, a djelovao je od jula do decembra 1993. godine.

Oko 2000 ljudi prošlo je kroz logor Gabela u periodu od pola godine, a njih 11 je ubijeno.

“To su žrtve koje su ovdje ubijene, ili dovedene prebijene pa podlegle ili odvedene iz ovog logora i ubijene.Gabela je bila drugi tip logora gdje smo morali pjevati ustaške pjesme koje nam je upravnik logora Boško Previšić naredio, mi smo morali pjevati, ponižavani smo na sve načine, prvi put smo dobili vaške…”, kazao je Amer Đulić, bivši logoraš.

Za mučenje i ubijanje logoraša u Gabeli zloglasni upravnik logora Boško Previšić, zvani Boko, osuđen je na 8 godina zatvora, Nikola Andrun na 9, Željko Rodin i Marinko Marić na po 3,5 godine, Luka Perić na godinu i 6 mjeseci, Zvonko Trlin na dvije godine, te Šveđanin Jackie Arlow na 12 godina zatvora, a koju je Sud u Švedskoj preinačio u 8 godina zatvorske kazne.