U svojoj analizi, novinar Andreas Kluth pozdravlja pregovore između Beograda i Prištine, navodeći da je Evropa ove sedmice možda napravila prvi korak ka prevazilaženju “balkanizacije”.

Kluth započinje svoju analizu za Bloomberg riječima:

“Dobre vijesti sa Balkana. I ne, to nije početak sablasne šale. Mislim na sporazum postignut ove sedmice između lidera Srbije i Kosova, pod pokroviteljstvom Evropske unije”.

On objašnjava da se radi o dogovoru o stvarima koje isprva djeluju “male i beznačajne” kao što su prihvatanje međusobnih registarskih tablica i carinskih pečata, ali da je plan je da se taj spisak nastavi, “sve dok — nadajmo se — sam proces ne dovede do povjerenja i mira, u vrijeme kada ne samo regionu već i svijetu treba više i jednog i drugog”.

“Zato neka cijeli svijet razoren ratom navija za ovaj novi i krhki detant između Srba i Kosovara. I neka svjetska problematična mjesta – od Izraela i Palestine do Sjeverne Irske, Kavkaza i Afrike – pogledaju na Balkan i nauče veću lekciju. Jer ako se pomirenje dogodi ovdje, može se dogoditi bilo gdje”, piše on.

“Balkanizacija”

Kluth smatra da je balkanizacija upravo ono što muči veliki dio svijeta danas.

Objašnjava da je taj termin prvobitno opisivao etničku fragmentaciju i sukobe, uključujući etničko čišćenje u sluičajevima kada se raspadnu “multinacionalna carstva raspadnu”.

“U užem smislu, balkanizacija se odnosi na ono što je zadesilo područje Balkana nakon povlačenja Osmanlija, a onda ponovo nakon raspada Jugoslavije. Zatim se spustila na Afriku 1950-ih i 60-ih godina kada su se britanski i francuski kolonijalisti povukli, i na Kavkaz nakon raspada Sovjetskog saveza”, navodi on.

Kluth opisuje balkanizaciju kao “borbu između suprotstavljenih narativa o žrtvama i njihove upotrebe za propagiranje mržnje između grupa koje bi umjesto toga trebale živjeti kao dobri susjedi”, i dodaje da su u tom smislu Liban i cijeli Levant “balkanizovani”, te da se brine da možda “i SAD idu u tom pravcu”.

On navodi da “ruski genocidni napad na Ukrajinu možda na prvi pogled ne izgleda kao slučaj balkanizacije”, nego prije na “atavistički rat imperijalnog osvajanja” ili pokušaj ponovnog uspostavljanja imperije, a ne na posljedicu njenog kolapsa. Dodaje da se i ruski predsjednik Vladimir Putin zaista poredi sa nekadašnjim carevima.

“Rusi vide na Ukrajinu onako kako Srbi vide BiH”

Međutim, Kluth smatra da Rusi, uključujući Putina, ipak gledaju na Ukrajinu i razna druga mjesta “onako kako su Srbi vidjeli Bosnu i Hercegovinu ne tako davno, ili kako danas gledaju na Kosovo”.

“Odnosno, oni negiraju nacionalni identitet svoje susjedne države, prevodeći ga umjesto toga na podređenu ulogu u vlastitoj etničkoj ili imperijalističkoj priči. Rezultat u oba slučaja su često bili zvjerstva“, navodi on.

On smatra da se narativi Srbije i Rusije podudaraju i na druge načine.

“Oba naroda, kao sunarodnici pravoslavni Sloveni, često ispovijedaju posebnu vezu (koju očito ne osjećaju prema pravoslavnim i slovenskim Ukrajincima). Oni plasiraju slične narative o prijetnji od neprijateljskog Zapada, s NATO-om — koji je bombardovao jugoslovenske (tj. srpske) snage 1999. kako bi spriječio zločine nad etničkim kosovskim Albancima — u ulozi zlikovca”, dodaje on.

Navodi da ni Srbija ni Rusija nisu priznali nezavisnot koju je Kosovo proglasilo 2008. godine, te da su Moskva i Beograd do sada zajedno radili na blokiranju članstva Prištine u Ujedinjenim nacijama i drugim međunarodnim tijelima.

U međuvremenu, etničko-albanska većina na Kosovu sumnja da srpska manjina sprema pobunu, a vlada Srbije se zauzvrat protivi “stvarnom ili izmišljenom ugnjetavanju svojih etničkih srodnika na Kosovu i prijeti posljedicama”.

“Nasilje nikad nije daleko”, upozorava Kluth, te dodaje da je situacija prošle godine gotovo eskalirala oko “banalnog pitanja” registarskih tablica.

Međutim, dodaje da “ono što Srbija i Kosovo dijele, a što nedostaje drugim balkanizovanim regionima svijeta, jeste zajednička težnja: članstvo u Evropskoj uniji”, i da je to ono šti daje Briselu “određenu moć u promovisanju novog narativa koji će zamijeniti iskonske balkanske komplekse žrtve”.

Evropski odgovor na balkanizaciju

Taj novi narativ je, navodi on, “Evropa”.

Kluth podsjeća da su se Francuska i Njemačka borile generacijama prije nego što su shvatile da moraju prestati i da su se, nakon Drugog svjetskog rata, “najveći neprijatelji pomirili i učinili nacionalne granice istovremeno svetim i uglavnom irelevantnim unutar onoga što je postalo EU”. Sada građani tih zemalja žive kao “slobodni Evropljani”.

“Ovaj novi narativ o prevazilaženju razlika i pronalaženju međusobnog iskupljenja očigledno će se teško prodati na Balkanu. Bosna i Hercegovina do danas visi o koncu”, piše Kluth.

Također navodi kako predsednik Srbije Aleksandar Vučić, “koji je nekada radio za Slobodana Miloševića”, nazvao je kosovskog premijera Aljbina Kurtija “teroristom”, a kako je Kurti zauzvrat Vučića nazvao “malim Putinom”.

“Ništa od ovoga nije obećavajuće. Pa ipak, i Vučić i Kurti — kao i Bosanci, Crnogorci, Albanci i Sjeverni Makedonci — žele u EU. Ovo im navodi da preskaču sopstvene sjenke, kako kažu Njemci. Za Vučića i Srbe to mora uključivati i osudu Putina, koji je suprotnost evropskim vrijednostima”, smatra Kluth.

Na kraju navodi da je sada prerano proglašavati Vučića i Kurtija “balkanskim Sadatom i Beginom”, ali da mir “uvijek počinje gestom hrabrosti i velikodušnosti, ma koliko malim”.

“Možda je Evropa ove sedmice napravila mali prvi korak ka prevazilaženju balkanizacije kao takve”, zaključio je Kluth.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad