U oronuloj vili iz austrougarskog perioda neprocjenjive arhitektonske vrijednosti u sarajevskom naselju Kovačići životare Ivo Riter sa suprugom i malenim psom. Kćerka i sin bili su primorani napustiti svoje roditelje, jer pukotine na zidovima u njihovim sobama svakim danom su sve veće.

Dugi niz godina Ivo Riter pokušava da riješi svoj stambeni problem. Nosilac je stanarskog prava u ulici Trnovska 9, ali Općina Novo Sarajevo ulaže napore da ga izmjesti iz objekta i smjesti u neku od uslovnih stambenih jedinica u vlasništvu Općine, zbog, kako kažu, zdravlja i života njega i njegove porodice.

Zabrana upotrebe objekta dolazi istovremeno sa gradnjom nove zgrade

Ekipa N1 posjetila je dom Ive i njegove supruge Alme. Dočekao nas je sa hrpom papira. Sve čuva kao oči u glavi.

Pokazuje nam Regulacioni plan sa tri parcele pored vile, papir da se vila nalazi pod zaštitom Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa i još mnogo papira, ali i sjetnih fotografija koje pokazuju kako je ovo zdanje nekada izgledalo.

“Ja sam se toliko u ovaj stan ‘uvalio’, pa ostao sam i poginuti ako treba. Mijenjao sam o svom trošku grede, crijepove i još mnogo toga. Okliznuo sam se i pao kroz crijep. Završio sam na Psihijatriji, a žena mi šećer ima i svakodnevno inzulin uzima. Oni su me ubili. Zapikali su da ovo sve sruše i oni će ga srušiti. Ova je kuća jednostavno zacrtana da se sruši”, počinje svoju priču Riter.

I ranije je Općina u više navrata pokušala Ritera iseliti, nudili su mu nekoliko stanova, ali odbio je sve koji su mu dosad nuđeni. Kaže, nijedan nije bio dostojan života čovjeka.

Pitamo ga, kakve stanove su mu u Općini nudili.

“Joj, ne pitaj. Ja bih sad plakao. Tolika sam poniženja doživljavao, šta su mi davali. To su rupe. Vodili su me u Marka Marulića kod Mercatora. To je takva rupa gdje na kraju hodnika ima wc kroz katanac, zajednički wc, pa to je meni bilo poniženje, boli glava”, govori Riter.

Samo tri dana nakon našeg razgovora, Riter dobija rješenje iz Općine Novo Sarajevo u kojem mu se naređuje zabrana upotrebe stambenog objekta. To rješenje dolazi kada istovremeno traju radovi na izgradnji luksuzne zgrade u Ljubljanskoj 10, koja se nalazi odmah do vile.

“Rekli su da je vila pod zaštitom države i da se ne smiju spajati dvije ili više parcela u jednu cjelinu. Ovaj je kupio sva tri placa i on sad to gradi. Ne smije se graditi, a on gradi. Prema projektu idu tri sprata u zemlju i gore šest. Mi imamo 170 potpisa u Mjesnoj zajednici protiv ovog, ali ne pije vode. Jači su oni sada, počeli su graditi”, tužno će Riter.

U zamjenu mu Općina nudi stan u Hrasnom na privremeno korištenje i to na ugovor na određeno vrijeme u trajanju jedne godine, sa mogućnošću produžavanja. Ko bi zamijenio stan od 60 kvadrata sa stanom od 32 kvadrata u neboderu, na 20 spratu i kako da četveročlana porodica i pas žive u garsonjeri… da li se o tome mislilo?

U odgovoru za N1, u Općini ne navode ovo rješenje, niti ovaj stan, nego spominju stan na Grbavici, potpuno renoviran.

“Trenutno su u toku procedure na rješavanju stambenog pitanja Riter Ive, dodjelom dvosobnog i potpuno renoviranog stana u ulici Behdžeta Mutevelića broj 17, te će se prijedlog ove Odluke dati Općinskom vijeću Novo Sarajevo na usvajanje”, tvrde iz Općine Novo Sarajevo.

Vijećnici kažu da na sjednici nije bilo govora o ovom stanu, te da se vjerovatno ide na opciju da Riter pristane na manje, ‘ako im to ne prođe, ponudili bi mu ‘bolje'”.

“Sad paušalno čujem da Općina taj stan daje pod zakup nekome. To su kriminalci, ja sa njima ratujem od kraja rata. Ovoliki stan da ostavim i šta ja imam od toga? Pristao bih samo kad bi bila kvadratura koja meni odgovara. Ja više nemam sredstava. Ovdje sam puno ulagao, mogao sam vikendicu napraviti. Nema gdje nisam bio. I u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa KS, bio sam i dva puta u Ministarstvu za ljudska prava, dva puta su me skinuli ko s kruške. Nikada para u Općini nisu našli da ovo srede. Mene će samo mrtvog odavde iznijeti”, ističe Riter.

F.Z./N1

Screenshot

Screenshot

Screenshot

Kakvu ulogu ima Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa?

Pomoćnica načelnika za inspekcijske poslove Aida Medošević, u razgovoru za N1 ponavlja da ‘on mora hitno iseliti’, iako kaže da to nije rješenje o hitnom iseljenju, nego zabrana upotrebe stambenog objekta.

“U cilju zaštite njegovog života i zdravlja njegove porodice morao bi hitno iseliti. On je i dužan postupiti po naloženim upravnim mjerama, a ovom odlukom mu se daje mogućnost zbrinjavanja privremenog do nekog konačnog rješenja. Godinu dana je bio prijedlog, uz mogućnost produženja, mada on ako ne bude zadovoljan vjerovatno bi postojala mogućnost bolje da mu se udovolji. Ne znam, to sad izlazi iz moje nadležnosi”, komentariše pomoćnica načelnika za inspekcijske poslove.

Kako smo spomenuli, vila se nalazi na listi evidentiranih spomenika kulture u KS. Direktor Zavoda Boris Trapara za N1 kaže da ona iako nije pravno zaštićena, s obzirom da se nalazi na toj listi, uživa prava pravne zaštite.

“U tom slučaju, Zavod, s obzirom da vila ima arhitektonsku i visoku ambijetalnu vrijednost, treba da sprovodi stroge mjere zaštite koje uključuju konzervaciju, restauraciju i druge mjere zaštite. Dakle, nije dozvoljeno da se vrše bilo kakvi radovi koji bi promijenili autentičnost objekta, nije dozvoljena nadogradnja ili dogradnja koja bi ugrozila njegove arhitektonske vrijednosti. Kada su vlasnički odnosi u pitanju, i uopšte upravni postupak koji se vodi prilikom izdavanja urbanističke saglasnosti, to vodi Općina. Zavod kao zavod je zadužen da mapira ili izradi tehničku dokumentaciju ili propiše mjere zaštite vama kao vlasniku objekta, investitoru ili slično“, kaže Trapara. Dodaje i da je ukupan budžet Zavoda 10.000 KM.

“To je novac koji se koristi u interventnim situacijama, i na kraju godine kada se procijeni da je nešto od spomeničkog naslijeđa toliko ugroženo da zahtjeva neku intervenicju, odnosno hitnu intervenciju”, kaže Trapara, sugerišući da tih 10.000 KM nije dovoljno ni za zamjene prozora.

Obećanje načelnika Hasana Tanovića

Pomoćnica načelnika za inspekcijske poslove govori da je “pitanje da li se objekat uopšte može sanirati ili rekonstruisati”.

“Nalaz koji imamo iz 2008. godine, kada je Građevinski fakultet izradio eleborat o trenutnom stanju konstrukcije, je sugerisano da se ide na potpunu razgradnju i potom na potpunu izgradnju objekta”, kaže Medošević. Dok građani tvrde da elaborat predviđa da ostanu spoljni zidovi vile, a da se unutrašnjost eventualno razgradi i ponovno vrati na staro stanje.

Jasno je da obnova ovog objekta zahtjeva velika finansijska sredstva, ali od 2008. do danas je prošlo 14 godina. Pa zašto joj se dosad nije sanirao barem krov?

Na kraju našeg razgovora, pomoćnica načelnika za inspekcijske poslove djelimično umiruje javnost i tvrdi da “nema sumnje da će načelnik i nadležne službe pronaći rješenje adekvatnije od trenutnog”.

“Javnost misli da Općina ima puno stanova, to nije tako. Ali slažem se da treba to korigovati. U tom momentu je to bio jedini adaptirani stan u koji Riter može preseliti odmah, a vjerujem da će se to pitanje dalje problematizirati. Načelnik je delegirao zadatke da se nađe nešto što će odgovarati Riteru lokalitetom, kvadraturom i spratnošću”, ističe ona.

Kakva je sudbina Ive Ritera 79-godišnjaka, koji jedva govori, skoro je i operisan, i kakva je sudbina ove vile, vidjet ćemo u narednom periodu. Boji se da svjesno ništa nije uloženo da se taj objekat sanira i zaštiti od daljnjeg propadanja. Nego, i gradnja nove zgrade, odnosno silno lupanje i bušenje će ga dodatno urušiti.

“To se očekuje i to je vjerovatno i plan”, smatraju i komšije Ritera.

Ali ako sutra neko ovdje strada, svi se pitaju – čija će biti odgovornost? Hoće li to biti uopšte i važno?