Napredak medicine sa jedinim ciljem - poboljšati kvalitetu života pacijenata ili ga spasiti - primjer je iz Rijeke. Pacijentu iz Bosne i Hercegovine vjerovatno je spašen život u tamošnjem Kliničkom bolničkom centru. Ugrađen mu je "pacemaker za mozak". Ovaj poduhvat je prvi put izveden u KBC-u Rijeka.

O vodećoj operativnoj metodi u bolestima pokreta, ugradnji ‘pacemakera za mozak”, benefitima za oboljele, značaju rada multidisiplinarnog tima te saradnji sa BiH, za N1 govori doc.dr.sc. Vladimira Vuletić, predstojnica Klinke za neurologiju KBC Rijeka. Ona je predvodila ‘magični’ tim ljekara.

N1: Početkom ovog mjeseca multidisciplinarni tim koji ste Vi predvodili izveo je vrhunski, rijetki zahvat, kojim je pacijentu ugrađen ‘pacemaker za mozak’. Šta je u pitanju i po čemu je jedinstven?

Vuletić : S obzirom da je Klinička bolnica Dubrava nacionalna COVID 19 bolnica, a zajednički pacijent s Parkinsonovom bolesti prof. dr. sc. Darka Chudyja i moj iz BiH trebao je hitno ugradnju neurostimulatora, organizirali smo brzo. Zahvaljujući prof. dr. Chudyju, ravnatelju KBC Rijeka, prof.dr.sc. Alenu Ružiću, te prof.dr.sc. Darku Lediću i njegovom timu sa Klinike za neurokirurgiju KBC Rijeka,  uradili smo zamjenu neurostimulatora. Ugradnja Dubinske mozgovne stimulacije ( DBS-a) u pravo vrijeme smanjuje dugotrajnu onesposobljenost, mortalitet i prijeme u bolnice i druge institucije za skrb i njegu. U nekim slučajevima, kada se ne učini zamjena neurostimulatora, može dovesti do teškog pa i smrtonosnog stanja ustezanja od te terapije koji sliči na maligni neuroleptički sindrom. 

Prva ugradnja “pacemakera za mozak”

N1: Ovo je prvi takav poduhvat u KBC Rijeka?

Vuletić: Do sada smo na Klinici za neurologiju indicirali tu metodu za različite neurološke probleme kod mnogobrojnih pacijenata. Te iza implantacije pratili, podešavali parametre stimulacije, titrirali terapiju i rehabilitirali mnogobrojne pacijente. Prijašnji pacijenti su bili operirani na Zavodu za neurokirurgiju KB Dubrava koja je i Referentni dio Ministarstva zdravstva iz tog dijela neurokirurgije. Tako da smo prvi put to organizirali i napravili u Rijeci što je velika stvar, posebno za naše pacijente. Da im možemo osigurati kontinuiranu skrb i kod nas.

N1: Kojim sve pacijentima ova metoda može pomoći i omogućiti normalno funkcioniranje?

Vuletić: Dubinska mozgovna stimulacija je stimulacija bazalnih ganglija implantacijom elektroda. DBS je medicinski uređaj, sličan pacemakeru, kod kojeg su elektrode postavljene u precizna ciljna mjesta u mozgu i spojene s pulsnim generatorom u prsištu, koji generira visokofrekventnu elektrostimulaciju, što smanjuje simptome. Ti signali mogu omogućiti bolje funkcioniranje moždanih krugova koji kontroliraju pokret i blokirati neke od poruka mozga koje uzrokuju invalidne motoričke simptome. Kao rezultat, bolesnik može osjetiti veću kontrolu nad pokretima tijela, zbog čega postaje lakše obavljati svakodnevne zadatke. Postala je vodeća operativna metoda u bolestima pokreta i koristi se najčešće kod bolesnika s uznapredovanom Parkinsonovom bolesti, distonijom i esencijalnim tremorom kod kojih medikamentozna terapija više ne daje zadovoljavajuće rezultate ili je dovela do značajnih nuspojava, te je izražena onesposobljenost.

Operacije rađene i tokom Covida

N1: Koliko i kako  pandemija Covid 19 ugrožava pacijente kojima je potrebna hitna zamjena neurostimulatora?

Vuletić: Problem je što je KB Dubrava nacionalna COVID 19 bolnica, pa se ugradnja mora organizirati negdje drugo u periodima kada je cijela zauzeta COVID 19 pacijentima. U određenim povoljnim epidemiološki periodima Zavod za neurokirurgiju KB Dubrava je funkcionirao i za ne COVID 19 pacijente. Pacijentima koji su zahtijevali hitnu zamjenu je ona uvijek organizirana. Nekad su i sami pacijenti iz straha da ne dobiju infekciju izbjegavali doći na zamjenu i riskirali moguć loš ishod.

Robotski sistem liječenja

N1: Cilj Vam je uspostaviti robotski sistem u liječenju bolesnika. Možete li nam pojasniti što je to i kakav je to napredak?

Vuletić: Prof.dr.sc. Chudy zajedno sa prof.dr.sc. Bojanom Jerbićem sa Fakulteta strojarstva i brodogradnje Zagreb te njihovim timovima su razvili pomoću projekata Hrvatske zaklada za znanost Hrvatski robot Ronna, koji već radi u KB Dubrava od 2016. godine  kao asistent na operaciji, manje zahvate do biopsije mozga. Ideja je da se postavi i u KBC Rijeka. Oni su kao znanstveno-liječnički tim osvojili mnogobrojne međunarodne nagrade i priznanja za najbolje inovacije u medicinskoj robotici. S tim se otvara potpuno novo područje u neurokirurgiji, a i uvijete rada (kraće operacije), odlična točnost i preciznost bez komplikacija i još bolji ishod za oboljele. To bi bila izvrsna prilika za KBC Rijeka.

N1: Malo je poznato da je Vaš tim u KBC Rijeka jedan od vodećih u Hrvatskoj, ali i u široj regiji. Po čemu ste ispred drugih, posebno u regiji?

Vuletić: Do sada smo u KBC-u Rijeka na Klinici za neurologiju indicirali tu metodu za različite neurološke probleme kod mnogobrojnih pacijenata, te iza implantacije pratili, podešavali parametre stimulacije, titrirali terapiju i rehabilitirali mnogobrojne pacijente, odnoso radili neurološki dio suradnje. U tome imamo najveće iskustvo i ogroman broj pacijenata kojima smo indicirali i koje pratimo ne samo iz cijele Hrvatske nego i iz susjednih zemalja, a posebno i Bosne i Hercegovine. Uz to smo oboljele s uznapredovalom Parkinsonovom bolesti multidisciplinarno procjenjivali i određivali koja od mogućih invazivnih metoda su najbolje za njih, educirali oboljele i članove obitelji.

Saradnja s kolegama iz BiH

N1: Da li ste kada bili u kontaktima sa kolegama iz Bosne i Hercegovine?

Vuletić: Svakako, posebno smo se viđali na kongresima, a i neke pacijente su mi upravo kolege iz BiH uputili za procjenu indikacije.

N1: Kako eventualno možete stručno pomoći u ovim zahvatima kolegama u našoj državi te koji je Vaš savjet o značaju multidisciplinarnih timova neurologa i neurohirurga – koji, prema mojim saznanjima, ne funkcioniraju kod nas?

Vuletić: Mi na nekim regionalnim skupovima razmjenjujemo iskustva, pa sam na Nacionalnom kongresu BiH u Sarajevu držala predavanje o ovoj metodi DBS-a kod Parkinsona, gdje sam posebno prikazala rezultate upravo kod pacijenata iz BiH. Uspjehu ovog načina liječenja svakako doprinosi i nova timska suradnja neurologa i neurokirurga u izvođenju cijele procedure i dijeljenju odgovornosti. Potrebno je dobro poznavanje indikacija i kontraindikacija za DBS te cijele problematike da bi se pažljivo izabrali pacijenti koji bi imali korist od DBS-a. DBS se od svih zemalja u regiji prvo počeo raditi u Hrvatskoj 2000. godine zahvaljujući profesoru Chudyju i u prvih 10 godina je bilo vrlo malo pacijenata liječenih na ovaj način, između ostalog jer je tek od 2013.-te godine na teret HZZO-a. Oboljeli iz drugih zemalja moraju plaćati zahvat ili im njihova osiguranja pokrivaju iznos. Međutim tehnologija koja napreduje i nova ciljna mjesta još više poboljšavaju dobre ishode ove metode i otvaraju nove horizonte liječenja, znatno poboljšavaju kvalitetu života oboljelih, daju im novu šansu, vraća mlade na posao i u školu.