Amir Hadžisalihović, brat ubijene Amire Sarajlić za N1 je kazao da je iznenađen jutrošnjim hapšenjima sedmorice osumnjičenih za ratne zločine u Bijeljini, ali, kako kaže, prošlo je dugo vremena od tog monstruoznog čina, ali nikada nije gubio nadu u pravosuđe.

Amira Sarajlić je bila jedna od 22 žrtve koje su ubili pripadnici specijalne jedinice MUP-a Republike Srpske, poznate pod imenom Pahuljice. Među te 22 nevine žrtve, bilo je osam žena i sedmero djece. Kako je kazao Hadžisalihović, samo pravosuđe može dokazati i osuditi zločinca.

“Jako sam iznenađen, a ujedno ako mogu nažalost reći i sretan što će odgovarati ti zločinci koji su to mogli napraviti, da dijete od šest i devet godina svirepo ubiju. Ubijeni su mi tada sestra, zet, prijatelj, prija i dvoje djece njihove maloljetne od porodice Sarajlića”, kazao je Hadžisalihović.

Hadžisalihović je i sam tragao za posmrtnim ostacima ubijenih članova njegove porodice. Kako kaže, taj je put bio izuzetno težak, do te mjere da je to teško riječima opisati.

“Ali zahvaljujući pomoći mojih prijatelja, bez obzira na naciju, uspio sam dobiti informaciju da su u Mitrovici sahranjeni. Ja sam onda našao vezu i išao sam u Mitrovicu i tamo smo imali dosije. Svi su bili sahranjeni kao NN osobe i ja sam po fotografijama prepoznao svoju sestričnu, prijatelja i nakon toga smo uradili DNK, ekshumirali ih i 2005. godine obavili dženazu u Bijeljini”, naveo je Hadžisalihović.

Hadžisalihović je kazao da je sve vrijeme bio strpljiv i suzdržavao se od bilo kakvih reakcija kada bi zločince sreo na ulici ili bio u njihovoj blizini. Kako kaže, cilj mu je bio samo da pronađe svoje najmilije.

“I da ih dostojanstveno sahranimo. Nažalost, sve se dugo krilo i sada se uspjelo sve saznati i otkriti i ti zločinci će odgovarati. Ta bolna neizvjesnost je jako dugo trajala. Ipak se radi o zločinima koji ne može ljudski um smisliti. Nikada nisam gubio nadu da ću jednog dana dočekati pravdu i da im se sudi”, poručio je Hadžisalihović.

U noći 24. i 25. septembar 1992. godine iz četiri kuće u bijeljinskom naselju Bukreš izvedeno je 22 ljudi iz porodica Sarajlić, Sejmenović i Malagić. Među njima je bilo sedmoro djece, te osam žena, od kojih četiri starije od 60 godina. Odvedeni su na obalu Drine u semberskom selu Balatun, gdje su ubijeni rafalima iz vatrenog oružja, a njihova tijela bačena su u rijeku. Zahvaljujući svjedocima, za zločin se odmah saznalo, a godinama kasnije njihovi posmrtni postaci, pod NN oznakama, pronađeni su na grobljima u Šapcu i Sremskoj Mitrovici. Nakon identifikacije i DNK analize, u mezarju Lipić-Selimovići u Bijeljini sahranjeno je 18 posmrtnih ostataka, a četvoro se još uvijek vodi kao nestalo.

Za monstruozno ubijanje bijeljinskih civila do danas niko nije odgovarao iako je istraga pokrenuta prije više od deset godina. Neposredno nakon zločina, Gradski odbor SDS-a je za ubistvo 22 nevinih žena, djece, muškaraca i staraca javno optužio pripadnike jedinice specijalne policije Duška Malovića za kojeg Tužilaštvo BiH tvrdi da je bio lična pratnja Miće Stanišića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova RS.

Tijela ubijenih su bačena u Drinu.

Ubijeni su Sarajlići: Admir i Alma (6 i 10 godina), njihova majka Amira (1955) i otac Osman (1956), njegov mlađi brat Senad (1967), njihov otac Izo (1931) i majka Rašida (1920), zatim Derviša (1956), Muharem (1952), njihova kćerka Selma (12 godina) i sin Zekerijah (1976). Ubijena je i Zurijeta Sarajlić (1934) i njena sestra Najla Džafić (1931). Ubijeni su Sejmenovići: Jusuf (1949), njegova žena Izeta (1951) i djeca Edina (1973) i Edin (1079). Ubijeni su Malagići: Rašid (1947), njegova majka Haša (1926), žena Amira (1953) i djeca Elvir (1972) i Almir (1974).

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad