Zahir o noći kada je bujica odnijela živote: Kuće su se lomile i nestajale iz temelja

Zahir Kuršumović, jedan od mještana koji je preživio poplave, te večeri je bio budan.

"Kiša je počela padati oko ponoći. Oko pola četiri nestalo je struje. Čujem glasove. Pokušam izaći iz kuće, nema teorije - kiša je lila kao da je neko iz lavora prolijevao. U daljini tamo lomljava, praskovi", prisjeća se.

Pokušao je napustiti kuću, ali bujica i nanosi blata blokirali su izlaz. Posebno ga je oslabila činjenica da je dva mjeseca ranije ostao bez noge:

"Nisam imao snage kroz blato da prođem. Zaglavio sam tu negdje na raskrsnici između vrtloga i jednog dijela gdje još nije voda zahvatila. Uz pomoć komšija sam odguran do ove ceste prema gore, u centru naselja, dok su se kuće ovdje lomile, praktično nestajale iz temelja."

Mrkla noć i nemoć pred prirodom

Kuršumović opisuje kako je u toj noći bilo gotovo nemoguće bilo šta vidjeti:

"Baterije nisu pomagale, kiša je bila toliko gusta da svjetlo nije probijalo. Samo što čuješ i ništa drugo. I ono što ti je možda na metar od očiju."

Najteže mu je, kaže, što su mnogi njegovi poznanici izgubili živote i domove.

Ne znam, ja sam ovdje preko 30 godina. Dolazim iz Sarajeva, inače rođeni Sarajlija, ali ovdje sam volio doći zbog ribe, čovjek se opusti, odmori i tako dalje, zbog prirode, normalno, a i ljudi. Ovdje su ljudi jako dobri. Strašno mi je žao što su doživjeli tragediju zajedno sa mnom. Ja nisam baš toliko, jer sam praktično samo ono, bio prestravljen, ali ostali su gubili živote, izgubili sve", pojašnjava.

Jutro koje je otkrilo razmjere katastrofe

Kada je svanulo, prizor je bio potresan. Od desetak kuća u njegovoj blizini, nijedna nije ostala čitava. Potok je postao jezero, a voda je i dalje prijetila da prodre dublje u naselje.

"Shvatio sam koliko sam bio blizu smrti. Stajao sam na ivici provalije, da me matica samo malo povukla, nestao bih zajedno s ostalima", priča Kuršumović.

Evakuacija u Konjic, koju su proveli pripadnici Crvenog krsta i civilne zaštite, bila je jedini način da preživjeli budu sigurni.

Povratak i obnova – dugačak put

Godinu dana kasnije, slika Buturović Polja pokazuje spori oporavak. Dio kuća je obnovljen, neki mještani su sagradili nove domove zahvaljujući pomoći organizacija i donacija, dok su drugi još uvijek raseljeni.

"Obala je i dalje nesređena, a gradnja na mjestima gdje su bile stare kuće gotovo da nije moguća. Samo dvije nove kuće grade se na starim lokacijama", kaže Kuršumović.

Dodaje da su se mnogi snašli zahvaljujući Pomozi.ba, Crvenom krstu i pomoći ljudi iz BiH i regiona.

Iako vrijeme prolazi, ožiljci ostaju. Ljudi koji su preživjeli i dalje se bore s posljedicama – materijalnim, ali i psihološkim. Za mnoge, Buturović Polje više nikada neće biti isto mjesto.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad