Život nakon katastrofe
Humanost spasila unesrećene u poplavama: "Da nije dobrih ljudi, bio bih na ledini negdje"

Bez humanitarnih organizacija, donatora i humanih ljudi, pitanje je koliko bi unesrećeni u prošlogodišnjim poplavama još dugo živjeli u kontejnerskim naseljima. U Buturović polju radovi teku punom parom, a kuće se uveliko grade.
Uređenje kuće u kojoj će živjeti Miralem Kezo sa svojom suprugom privodi se kraju. Postavljaju se pločice i prozori. On ne krije zadovoljstvo i olakšanje jer mu je cijela protekla godina prošla kao loš san. Neizvjesnost i strepnja sada su iza njega. Raduje se novom početku.
"Ne znam kada ćemo useliti, brzo očekujemo. Islamska zajednica i Merhamet rade, a Pomozi.ba je kupila zemlju. Rade ljudi baš, zadovoljan sam, sve prolazi ekstra", kaže Miralem Kezo.
Preko puta njegove kuće izgrađene su još tri. Senad Kezo trenutno živi u kontejnerskom naselju sa suprugom i dvoje djece. Danas je postavljena stolarija na njihovom novom domu.
"Danas je dobro, ide sve kako treba. Ne može bolje od ovoga, mnogo hvala svima koji su doprinijeli da se smjestimo na svoje i da imamo dom", poručuje Senad Kezo.
U Buturović polju u poplavama je u potpunosti uništeno 28 objekata. Na mjestima gdje su nekada bile kuće, sada se grade novi stambeni objekti.
"Sve su kuće pri kraju, pravi se za unesrećene ljude. Sve im je odnijela bujica. Želim da se zahvalim Islamskoj zajednici, oni su donatori i ne bi bilo bez njih ovoga", kaže Adnan Alagić, radnik na gradilištu.
Izgled Buturović polja zauvijek je promijenjen nakon poplava. Godinu poslije, tragovi katastrofe su i dalje vidljivi. Kuće koje su potpuno uništene neće biti izgrađene na istim mjestima. Pravo pitanje ostaje – šta bi bilo bez humanitarnih organizacija i donatora - da li bi išta bilo urađeno?''
"Gdje bi bio? Bio bih na ledini negdje... da nije ovakvih ljudi, teško bi bilo", ističe Miralem Kezo.
Humanost ljudi uveliko je ulakšala njihov život. Nekima su dodijeljene kuće za stanovanje dok im ne budu izgrađeni domovi, neki su u stanovima. Tu je pokazana humanost mnogih. No, od institucija dobili su daleko manje. Korita rijeka nisu urađena i sve na mnogim mjestima izgleda kao da su se poplave dogodile prije sedam, a ne 365 dana.
"Imamo pomoć EU, gdje će oni putem UNDP-a i IOM-a implementirati značajna sredstva. Već se radi na projektovanju ovih korita. Imat ćemo veliko gradilište gdje će se raditi sanacija riječnih korita kako ne bi u narednom periodu plavili priobalne objekte", kaže Husein Hodžić iz Civilne zaštite Konjic.
Nadležni navode i da Federalno ministarstvo raseljenih osoba provodi proceduru za izgradnju četiri objekta.
Traume i sjećanja na katastrofalne poplave i dalje su svježa. Zahir Kuršumović se prisjeća kobne noći, kada je bio blizu nesretnog kraja. U kolicima nije mogao kroz blato, a voda je nadirala. Spasile su ga komšije.
"Kada sam se vratio ujutro i vidio gdje sam bio, to je bilo metar od provalije i mogla me matica povući i da nestanem... imao sam sreće praktično", prisjeća se Zahir Kuršumović.
I danas mu teško pada i sama pomisao na tu noć, a sjećanje na stradale poznanike budi neizrecivu tugu. Život u ovom dijelu Konjica zauvijek će ostati obilježen 4. oktobrom 2024. godine.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare