Branko Češljić, vijećnik Naše stranke u Općini Kakanj, aktivista i kako kaže zaljubljenik u Bosnu, bio je gost Pressinga. Govorio je o kultu komšiluka u BiH i kako bez tih odnosa nema ni BiH.

Na početku emisije je iskoristio priliku da čestita Kurban – Bajram.

“Iskoristio bih priliku da svojim i našim sunarodnjacima muslimanima u Bosni čestitam Bajram i u Jugoslaviji kao kulturnom prostoru, iako je nema kao države. Ne volim kolonijalne termine kao što je region”, rekao je.

Dodaje kako su praznici posebni u cijeloj BiH koju obilazi i uživa u kontaktu s ljudima. Kako u njegovo selu nadomak Kaknja i dalje žive ponosni, čestiti i radni ljudi i da mu to daje nadu u bolju BiH.

“U mom kraju se otvaraju vrata kada dodješ nekome u kuću. Bosna vrijedi koliko ste spremni otvoriti vrata”, kaže.

Ističe se, dodaje Češljić, svojim primjerom. Politika ga nije pokvaraila, a to mu kažu i komšije, ali i oni koji ga ne poznaju.

“Za ove tri godine koliko sam aktivan politički me ne doživljavaju kao političara. Dolazeći do Sarajeva me mnogo ljudi srelo koje ja ne znam i od srca me pozdravili i to je lijepo. To je ostatak neke dobre Bosne. Iz srca Bosne donosim srce, mnogo duše i razuma koji nas čuva da ne pobudalimo od nacionalizma i afera. Čovjek je oslonjen na rad i da “pljune u svoje šake”, a ne da mu neko “pljune u šake”, kaže Branko.

Dodaje da jednom godišnje posjeti Krajinu, u proljeće ode do Hercegovine i kako je to prelijep svijet.

“Svugdje ima dobrog svijeta, samo smo mi dopustili da našu zemlju predstavljaju najgori. Oni su duhovna fukara. Može on nakrast’ koliko hoće. I sultanu zagrnu ruke kad ga sahranjuju da vide da ništa ponijeti neće”, objašnjava.

Jako mu je teško kada vidi kako se odnosimo prema našoj zemlji, rijekama i vodama, te kako politički lideri prodaju zemlju. Posebno je to bolno ako znamo, kaže Branko, da se 95% posto stanovnika BiH na popisu izjasnilo vjernicima.

“Pokvarila se duša ljudi i pokvarilo se okolišće. Mi mislimo da možemo tim grabljenjem koje je ponudio kapitalizam živjeti kao u jeftinim američkim filmovima. Nema najmoćnijeg. Ko vjeruje, on smatra da je Bog najmoćniji. Osiljenost glavešina, te duhovne fukare, tih interesdžija se vidi na zemlji. Prodaju se šume i vode stranim kompanijama. Suština koja vlada našim svijetom je da se mnogo brblja i priča. Nekada se vjera živjela i nije se pravdao lopovluk. Znalo se da može ulica odgojiti dijete, danas je ulica sinonim da može pokvariti dijete svojim djelovanjem. Bosna će ostati Bosna kada opet komšiluk bude mogao odgajati dijete koje pustiš na ulicu”, rekao je.

“Nije više ni do rata koliko su ljudi sebični jer se sve može kupiti. U mojoj sredini su većina katolici, ali se brat s bratom svađa i oko stoke se pobije. Misli da može nagrabiti više. Imaš odeđenu zapreminu želudca i ne možeš ga napuniti više od mjere”, kaže Češljić.

Žali, kako kaže, što smo postali podanici i što zavisimo od tuđina.

“Kojom odlukom mi upravljamo u ovoj zemlji? Sve se ide tuđinu na noge kao u Mešinim pričama. Vučemo ih za haljine, bacili smo dostojanstvo. Resurse i vodu nam koriste, a mi ćemo ostati zakrvljena i primitivna plemena. Postali smo podanici itekako. Nije to u običnom narodu. Radni svijet na selima je dostojanstven i gleda te pravo u oči kad razgovara. Da oprosti Bog koji je prelijep autoritet i pojam, meni su vjerski predstavnici licemjerni. U miru glume braću i družinu, ali meni je gorko gledati kao blagosiljaju vojske pred odlazak u ratove. To licemjerstvo ne volim. Gledaj šta rade hodža i pop, to je izreka, ali ne radi ono što čine”, kaže Branko Češljić.