Elektroprivreda Bosne i Hercegovine gomila gubitke zbog problema u rudnicima, Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg Bosne ovisi od neba i hidrologije, a Elektroprivreda Republike Srpske u raljama je arbitraža. Sva tri javna poduzeća opterećena su prekomjernim zapošljavanjem i kasne u reformi energetske tranzicije. Kažu to za N1 stručnjaci, koji su izračunali kako bi uključivanje samo kućanstava u proizvodnju solarne energije, bez velikih ulaganja, državi moglo donijeti 50 posto potrebne struje.

Nema kiše, nema uglja, ima problema u sve tri elektroprivrede u BIH.

Mirza Kušljugić, Reset Centar:

“Ja bih rekao da su na granici ambisa, ove dvije elektroprivrede koje imaju termoelektrane… HZHB poslovanje zavisi od hidrologije, ili je plus ili minus 50.70 miliona KM. EP BIH je već u gubitku poslije 20 godina, kada joj ubacite rudnike čiji je akumulirani gubitak milijardu KM. A što se tiče EPRS teško je procijeniti kakvu su efekti zadnjih presuda i očekivanih presuda i vraćanja kredita…”. 

Termoelekrane su rupe bez dna, a uz sve to proizvode skuplju struju u odnosu na onu iz obnovljivih izvora energije, upozorava struka.

Samir Avdaković, inžinjer Elektrotehnike:

“Mislim da političari što prije treba shvate, da zaborave na ugalj i termoelektrane. Što ih prije zatvorimo, prije ćemo imati veću šansu da napraviti iskorak u oblasti privrede, zelene energije i dekarbonizacije”, 

Šansu pored hidro, vide i u solarnoj energiji. Doneseni su zakoni, kaska se sa podzakonskim aktima. Bosna i Hercegovina potroši 12 000 GWh godišnje, a polovina te energije mogla bi se skupiti na krovovima domaćinstava.

Samir Avdaković, inžinjer Elektrotehnike:

“Ako jednostavno to poredate po 5 KW na svako domaćinstvo, na milion domaćinstavaa dobićete 5 000 MW fotonaponskih elektrana na krovovima koji već postoje. Kada preračunate kolika je insolacija i godišnja proizvodnja, mi bismo na taj načn obezbijedili 50% ukupno potrebne energije za vlastite potrebe.”

Na svaki način se otežava proizvodnja ovog vida električne energije, kažu naši sagovornici. Nije definisan status “prosumera” kao samostalnih proizviđača koji bi viškove struje plasirali u mrežu. O investicijama u agrosolarne ili plutajuće elektrane na vještačkim jezerima, koje su realnost u svijetu, kod nas ni govora. Zašto kaskamo?

Mirza Kušljugić, Reset Centar:

“Mnogo bliže realnosti je da se ljudi koji upravljaju Elektroprivedama a boje da u sistem uđu potrošači koji postaju proizvođači. Već vieđno u Evropskoj uniji, da Elektropvrede kada imate 15-20% proizvodnje od prosumera, Elektropivrede više nisu monolpli i ne rade kako rade sad.”

Za dvije godine uvozićemo električnu energiju, crne su slutnje energetskih stručnjaka. Kritika na račun uprava tri elektroprivrede zbog, navodi se, kaskanja za trendovima energetske tranzicije.

Damir Miljević, ekonomista:

“U praksi nijedna elektroprivreda, osim dvije vjetroelektranice, ništa nije napravila. Solara više ima u Gračanici, nego što sve tri elektroprivrede imaju zajedno. Posljedice tih nedonošenja odluka platiće oni koji uvijek plaćaju, građani i provreda ili kroz povećanje cijena električne energije ili kroz nedosatatak električne energije”. 

BiH je u okviru Energetske zajednice potpisnica i Pariškog sporazuma i Sofijske deklaracije kojima je preuzela obavezu da do 2050. godine završi proces dekarbonizacije. U obećanja da će se do 2030.godine zatvarati rudnici i termoelektrane gotovo da niko ne vjeruje, jer se i dalje 60 odsto električne energije u BiH proizvodi upravo iz termoelektrana.