Nefunkcionisanje državnog aparata na svim nivoima imamo priliku vidjeti kroz svakodnevne probleme, ali i kroz kompleksne teme kao što je izgradnja malih hidroelektrana u Bosni i Hercegovini. Važnost u odlučivanju za projekte od javnog interesa lokalno stanovništvo ima samo na papiru te investitori često bez znanja javnosti zaobilaze sve prepreke u postizanju cilja, a cilj je laka i dugoročna zarada. O izgradnji male hidroelektrane često se sazna tek kada građevinske mašine dođu na lice mjesta no, tada je možda i kasno.

Tromost institucija dovedu pred svršen čin stanovništvo ali i aktiviste, ističe Robert Oroz, koordinator Koalicije za zaštitu rijeka.

“Znamo kako se u Bosni i Hercegovini ishoduju određene dozvole, znamo kako to ide za zelenim stolom. Ukoliko nema dovoljno velike snage, nema dovoljno kapaciteta da se ti radovi fizički spriječe, mi da čekamo institucije da riješe upravne sporove npr. sudovi, da se analiziraju naše primjedbe, male hidroelektrana se napravi. Imamo primjere kada se javnost uključila na vrijeme, primjer Kakanj, gdje se bez velikih problema spriječila izgradnja mini hidroelektrane”, objašnjava Oroz.

U sve češćoj praksi investitora jeste i nepoštivanje propisa. Suha korita nažalost su svakodnevnica, a flora i fauna su bespovratno uništeni. Endemske i rijetke vrste su ugrožene, zbog izmjene ekosistema te nerijetko i šume bivaju uništene.

Nova radna mjesta u automatiziranom pogonu su davno ispričana priča. Međutim Ramo Gutić iz Udruženja hidroenergija, u svom gostovanju na N1 i dalje tvrdi da su nam investicije u male hidroelektrane neophodne te ističe da, kada ugasimo termoelektrane, što ćemo morati ugasiti zbog toga što su tehnološki pri kraju svog vijeka, imat ćemo 6TWh električne energije iz hidroelektrana. Naša trenutna potrošnja je 12 TWh. 6 TWh struje ako ih budemo morali uvoziti po sadašnim cijenama je preko milijarde maraka.

Zašto nam ne trebaju male hidroelektrane?

BiH proizvodi više električne energije nego što potroši, znači izvozimo skoro četvrtinu onoga što proizvedemo tako da tvrdnje da male hidroelektrane gradimo jer nemamo dovoljno električne energije postaje potpuno neutemeljene. Samo izvoz električne energije iz Bosne i Hercegovine je 12 puta veći od ukupne proizvodnje svih malih hidroelektrana. Jedan vjetropark Mesihovina proizvede isto kao 57 malih hidroelektrana. Prihodi općina od koncesija ne prelaze nekoliko desetina hiljada maraka godišnje. Ne snižavaju se cijene električne energije, prosječna cijena po kilovatu struje koju građanin plati (0,066 KM/kW) je upola manja od zagarantovane cijene po kojoj se otkupljuje struja od vlasnika jedne male hidroelektrane (0,12KM/kW), a razlika se finansira direktno kroz račune. Govorimo o 70 miliona konvertibilnih maraka godišnje. Posao je odličan i višestruko isplativ.

Koncesije se dijele šakom i kapom

Veliki problem su samoinicijativne ponude za koncesiju gdje investitor ukoliko smatra da određeni tok rijeke zadovoljava uslove za izgradnju, bez problema dobije koncesiju. Investitori se brane time da imaju koncesiju na rijeku, a sve zarad učlanjena u EU i ispunjenja 40% potrošene energije iz obnovljivih izvora. Kao da drugi obnovljivi izvori ne postoje. Vrlo važnu odluku je DERK nedavno donijela a tiče se ukidanja ograničenja kapaciteta na solarne elektrane i vjetroparkove. Štete koje čine vjetroparkovi su zanemarive u odnosu na štete koje čine male hidroelektrane koje uništavaju kompletne biodiverzitete, ističe Robert Oroz u razgovoru za N1.

Ukupan energetski potencijal solarnih i vjetroelektrana u Bosni i Hercegovini procijenjen je na oko tri puta više od sadašnje potrošnje električne energije.

Rješenje nam je tu, do nas je da ih pustimo da slobodno teku.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad