Od tragedije u Srbiji, izgleda, nismo ništa naučili, iako je bilo samo pitanje vremena kada ćemo isti ili sličan scenario gledati u BiH, upozorava struka. Dok se o svemu tome raspravljalo prvih nekoliko dana, posljednjih se više razgovaralo o godišnjim odmorima. Usred svega toga, novi pucanj u društvo. Jer posljednji događaj u Lukavcu, struka, upravo tako i karakteriše. Teška socijalna situacija, četiri puta više razvoda u odnosu na uporedni period, više su nego jasni alarmi, na koje se ostalo gluvo. Jer, od porodice, kao stuba društva, sve počinje.

“Imali ste slučaj u Sarajevu kada su roditelji došli u školu i rekli direktoru da će ga “mrak pojesti”. Nije nije reagovao. Bio sam u ovom studiju kada su mi pokazivali snimak kada izmiču stolicu nastavnici u Srbiji. I tada sam rekao “iza nje stoji grb Republike Srbije”, on je mora zaštititi”, rekao je Vedran Zubić, profesor geografije u Gimnaziji Dobrinja.

“Izgovori u zakonskim regulativama”

Ali, nije. Događaji u Lukavcu, Beogradu, Mladenovcu… rezultat su dugotrajnog procesa koji ostavljaju posljedice na društvo u cjelinu. Da to treba mijenjati, jasno je, ali ne i jednostavno.

“Da treba krenuti od nivoa škole, ali i sve institucije koje su u lancu – kako da postupaju i da se mijenjaju u odnosu na situaciju u obrazovanju. Pored škole, ona mora da ima podršku spolja i službe socijalnog rada da znaju kako da reaguju. Da ima i policiju da reaguje u situacijama školskog nasilja”, rekla je Dragica Pavlović-Babić, profesor psihologije u Beogradu.

Jednom riječju, neophodno je mijenjati normative i zakone u korist kadrovske politike, posebno s akcentom na zapošljavanje socijalnih radnika i pedagoga.

“Da budu na dispoziciji, da su tu za djecu. Nažalost, takva je situacija kakva je. Imamo opravdanje u tim zakonskim regulativama, da nema novca za nova radna mjesta”, rekla je Smiljana Vovna, profesor sociologije.

“Studenti govore o hiljadama maraka, a nikada nisu marke zaradili”

Osim stručnog kadra, ključ je u pravilnom pristupu identifikaciji problema s kojim se dijete susreće. Jer, mnoga od njih žrtve su porodičnog ili vršnjačkog nasilja, a nesposobnost ili nezainteresovanost identifikacije problema, samo je uvod u ozbiljnije scenarije.

“Dijete ako staviš na optuženičku klupu neće reći ono što ti očekuješ da čuješ. Ako ga izoluješ, nećeš dobiti efekat kakav želiš. Mi, odrasli, moramo da se zapitamo kako pristupamo djeci. Mislimo samo da se brzinski riješi problem, nestao je problem, idemo dalje”, kazala je Nermina Vehabović Rudež, psihoterapeut.

Kad sve saberemo i oduzmemo, obrazovni sistem jeste ogledalo stanja u državi, a devalvacija sistema vrijednosti ono je čemu trenutno svjedočimo, jer se sve svelo na takmičenje.

“Studenti, da ih čujete, govore o zaradama, o hiljadama maraka, ali nikada nisu marke zaradili”, rekla je Dženeta Omerdić, profesor na Pravnom fakuletu.

A sve su to posljedice manjkavosti obrazovno-socijalne politike. O bezbjednosti u školama, razgovaraće se sutra na hitnoj sjednici s ministrima obrazovanja svih 10 kantona u FBiH. No, ono što javnost zanima je, hoće li to biti jedan u nizu protokolarnih sastanaka, ili će uroditi plodom i definisati smjernice stabilnog obrazovnog sistema koji će, samim tim, očeličiti i društvo i spriječiti tragične ishode?

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad