Otkako su Ukrajina i Moldavija 2022. godine započele zvaničan proces integracije u EU, mogućnost da novi kandidati “preskoče red” stvara nelagodu na Zapadnom Balkanu, navodi se u analizi portala European Western Balkans (EWB). Ipak, analitičari su za ovaj portal istakli da je ova “utrka” uglavnom nebitna iz više razloga.
U analizi se ističe da, iako je pritisak za pristupanje Ukrajine i Moldavije bio rezultat izbijanja rata u Ukrajini, relativno brz tempo kojim su se ove zemlje do sada kretale na tom putu nije uvijek toplo prihvaćen među dugogodišnjim kandidatima na Balkanu.
Međutim, sagovornici su za EWB rekli da su mali izgledi za ubrzanje čitavog procesa, posebno u smislu kandidature Ukrajine. Također su istakli da su Ukrajina i Moldavija do sada prošle samo lakši dio procesa, te da sada tek počinje pravi posao. Konačno, naglasili su da snažniji zamah za proširenje EU, uprkos ohrabrujućim signalima, još uvijek nije zagarantovan.
Ukrajina i Moldavija su podnijele zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji nekoliko sedmica nakon početka ruske invazije 2022. i dobile su status kandidata u junu iste godine. Evropsko vijeće je zvanično odlučilo da otvori pregovore o pristupanju u decembru 2023., dok je istovremeno Gruziji dalo status kandidata.
Relativna brzina kojom su napredovali novi istočnoevropski kandidati ubrzo je bila u suprotnosti sa stanjem pristupanja zapadnobalkanskih kandidata.
Sjeverna Makedonija i Albanija počele su pregovore o pristupanju tek u julu 2022. godine nakon godina odlaganja. Bosna i Hercegovina je dobila status zemlje kandidata šest mjeseci nakon Ukrajine i Moldavije, a još se čeka otvaranje pristupnih pregovora, dok Kosovo nije priznato kao kandidat. Crna Gora i Srbija godinama nisu napravile formalni iskorak.
Narativi o “nepravednom tretmanu” na Zapadnom Balkanu
U septembru 2023. Financial Times je izvijestio da su “neki lideri zapadnog Balkana sve više frustrirani što Ukrajina preskače njihove zemlje u procesu pridruživanja EU”. Kasnije te godine, POLITICO je objavio saopštenje ministra za evropske integracije u Srbiji u kojem se ocjenjuje da EU nije reagovala tako brzo sa Zapadnim Balkanom kao sa Ukrajinom, Moldavijom i Gruzijom.
Bilo je i oštrijih ocjena situacije, a pojedini mediji na zapadnom Balkanu navode da je nepravedno što su zemlje poput Bosne i Hercegovine ostavljene u čekaonici, dok zemlje istočne Evrope, čiji je teritorijalni integritet narušen, napreduju na tom putu.
Kako navodi EWB, nije iznenađujuće da su ruski zvaničnici i državni mediji također iskoristili ovo pitanje, te je ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov prošlog septembra komentarisao da EU “prihvata naciste van reda, dok će Srbija, Turska i drugi čekati“.
Reagujući na narative u ovomjesečnom intervjuu, komesar za proširenje Olivér Várhelyi rekao je da “nije dobra ideja pokušavati da se stvori utrka između Zapadnog Balkana i Ukrajine” i da su “uslovi takvi kakvi jesu i moraju se primijeniti jednako za svakog pojedinačnog kandidata”.
Međutim, ne vjeruju svi da bi to trebalo biti tako. Prema nedavno objavljenom izvještaju Munich Securtiy Report, 75 posto Ukrajinaca vjeruje da bi EU trebala ubrzati zahtjev Ukrajine za članstvo u EU “čak i ako to znači snižavanje njenih standarda za pridruživanje“. U izvještaju se, međutim, primjećuju neslaganja unutar Evropske unije oko ovog pitanja i oprezan je u pogledu ove mogućnosti.
Nije vjerovatno da će se ubrzati proces
Sagovornici su za EWB istakli da se treba upravljati očekivanjima po ovom pitanju. Natasha Wunsch, profesorica evropskih studija na Univerzitetu u Fribourgu, kaže da je važno zapamtiti da je početak pristupanja bio prvenstveno simboličan gest solidarnosti prema Ukrajini. Eventualni pregovori o proširenju, dodaje ona, vjerovatno će potrajati najmanje deceniju i ne mogu ozbiljno početi prije nego što se razriješi vojna konfrontacija s Rusijom.
“Uprkos strahovima među zemljama zapadnog Balkana da bi Kijev mogao ‘preskočiti red’, nekoliko država članica izrazilo je jaku rezervu prema takvom ishodu i, ako ništa drugo, grupno proširenje Zapadnog Balkana i Ukrajine, vjerovatno zajedno s Moldavijom i Gruzijom, moglo bi biti predviđeno u horizontu od 10-15 godina”, kaže Wunsch, članica Savjetodavne grupe za politiku Balkana u Evropi (BiEPAG).
Teona Lavrelashvili, politička analitičarka u Centru za evropsku politiku u Briselu, također sumnja da će Ukrajina ući u Evropsku uniju prijenekih zemalja Zapadnog Balkana iz nekoliko razloga, uključujući i činjenicu da je zemlja u ratu.
“Pored toga, pristupanje Ukrajine, sa populacijom od 44 miliona, neizbežno bi uticalo na institucionalnu i budžetsku dinamiku Unije. Ovo dovodi u pitanje vrijeme i prirodu neophodnih reformi, poput onih u Zajedničkoj poljoprivrednoj politici i Kohezionim fondovima. Smjer i tempo ovih reformi su neizvjesni i u velikoj mjeri će zavisiti od sljedećeg rukovodstva Unije”, kaže ona.
Prema njenim riječima, očekuje se da će izbori za Evropski parlament 2024. godine svjedočiti značajnom pomaku udesno, s populističkim radikalno desnim strankama koje će dobiti snagu, što bi potencijalno moglo uticati na proširenje, kao i na podršku Ukrajini.
“Iako je proces proširenja postao mnogo više politički i geopolitički, upravljanje očekivanjima u pogledu vremenskog okvira pridruživanja Ukrajine EU bit će ključno za izbjegavanje razočaranja”, kaže Lavrelashvili.
Brzina prvih pristupnih koraka nije pouzdan pokazatelj
Čak je upitno da li se dosadašnji pristupni proces Ukrajine i Moldavije može posmatrati kao posebno brz. Adnan Ćerimagić, viši analitičar Evropske inicijative za stabilnost, ističe da su nekada zemlje poput Estonije, Češke i Hrvatske prolazile kroz iste faze jednako brzo, pa čak i brže.
On kaže da će sada biti dva ključna testa za EU.
“Prvo, da li postoji jasna politička opredijeljenost da se Ukrajina i Moldavija dovedu do sljedećeg cilja? Hoće li to biti pravi cilj finalizacije pregovora i punopravnog članstva u EU ili barem članstva u njenom Jedinstvenom tržištu i četiri slobode? Ili će to biti prazan cilj da se otvore 33 poglavlja za koje bi moglo biti potrebno još osam godina, što je bio slučaj za Crnu Goru, ili duže od decenije kao što će biti slučaj za Srbiju?”, pita Ćerimagić.
Drugi veliki test biće da li će EU biti spremna da ponovi svoj pristup Ukrajini i Moldaviji i za Zapadni Balkan.
“Ono što smo do sada vidjeli je manje nego ohrabrujuće. Pristup Evropske komisije Bosni i Hercegovini je u oštroj suprotnosti sa onim što smo vidjeli s Ukrajinom i Moldavijom. Uzmimo uslov usvajanja Nacionalnog programa za usvajanje Acquisa. U slučaju Ukrajine, za razliku od Bosne, Komisija to nije postavila kao uslov za početak pristupnih pregovora. To je zato što je i za nefederalizovane zemlje ovaj dokument ogroman i težak zadatak”, ističe Ćerimagić.
Odgovornost za brzinu procesa također na zemljama Zapadnog Balkana
Međutim, neki posmatrači ocjenjuju da su, pored različitog pristupa EU prema Ukrajini i Moldaviji, zemlje zapadnog Balkana odgovorne i za sporost procesa pristupanja.
Prema Kurtu Bassueneru, višem saradniku u Vijeću za politiku demokratizacije, trenutna razlika između istočnoevropskih kandidata i zapadnog Balkana predstavlja stvarnu političku volju da se provedu neophodne reforme.
“Relativni nedostatak ispunjavanja uslova za većinu Zapadnog Balkana dovoljno govori“, kaže on.
Dodaje da je EU pomogla da se stvori taj stav koji ima većina političara u regiji tako što je godinama proglašavala napredak koji nema temelja u stvarnosti, u uzaludnoj nadi da će to vremenom postati stvarnost.
“Postoji dublji problem: činjenica da uglavnom političke elite ovih zemalja uglavnom ne žele standarde transparentnosti i odgovornosti sadržane u acquis-u – to bi uništilo njihov poslovni model“, kaže Bassuener.
On također ocjenjuje da je biračko tijelo za EU kao zajednicu vrijednosti pokrenulo pozitivne promjene u Ukrajini, uprkos njenim i dalje evidentnim izazovima. S druge strane, na Zapadnom Balkanu, EU se nikada nije isticala kao zajednica vrijednosti, već više transakcijski.
“Ako treba da dođe do stvarnog napretka, to je ono što je potrebno – savez zasnovan na vrijednostima između demokrata EU i onih u regionu. Možda postoji šansa za temeljno preispitivanje sa sljedećom Komisijom, ali ništa nije sigurno”, zaključuje Bassuener.
Da li zaista postoji zamah za proširenje?
Početak procesa pridruživanja Ukrajine, Moldavije i Gruzije barem je natjerao EU da ozbiljno razmisli o politici proširenja, koja je ranije izgledala duboko “zamrznuta”.
Prošle godine su neki lideri EU, uključujući Charlesa Michela, iznijeli prijedloge da Unija bude spremna da primi nove članove do 2030. Prijedloge za to kako reformirati institucije u tom kontekstu su iznijele i vlade Francuske i Njemačke.
Kako navodi EWB, postavlja se pitanje da li su ovi znakovi dovoljni da se zaključi da zaista postoji politički zamah za proširenje? Ističe se da bez toga, pitanje ko će se prvi pridružiti – zapadnobalkanski ili istočnoevropski kandidati – postaje irelevantno.
Teona Lavrelashvili smatra da, iako je došlo do značajnog pomaka u politici proširenja EU, održavanje ovog zamaha nije zajamčeno.
“Preovlađujući narativ sugerira potrebu za institucionalnim reformama i reformama upravljanja kako bi se primili novi članovi. Međutim, vjerujem da ovaj diskurs prikriva dublji nedostatak političke volje za proširenjem. Iako reforma može biti ključna za integraciju svih devet kandidata, uključujući Ukrajinu, ona nije toliko kritična za pristupanje manjih zemalja, poput Crne Gore, sa nešto više od pola miliona stanovnika”, kaže ona.
Natasha Wunsch se slaže da je proširenje ponovo vidljivo kao politika na evropskom nivou, ali kaže da će se EU suočiti sa mnogim drugim izazovima u godinama koje dolaze.
“Postoji konsenzus da će prijem tako velike zemlje kao što je Ukrajina, ili neko drugo grupno proširenje, zahtijevati prethodna institucionalna prilagođavanja najvjerovatnije u obliku promjene ugovora, što dodatno udaljava izglede za brzi završetak procesa proširenja sa Ukrajinom ili bilo kojom drugom od sadašnjih zemalja kandidata”, kaže ona.
Na kraju analize EWB iznosi zaključak:
“Čini se da bi, umjesto da se brinu o tome ko će prvi ući u Evropsku uniju, svi kandidati trebali uložiti dodatne napore kako bi uvjerili EU da bi proširenje trebalo ostati pri vrhu njenih prioriteta 2024. godine i nadalje“.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!