Dan žalosti u Brodu: Preminula majka Milja Zečević, pred očima joj usmrtili supruga i tri sina

Dan žalosti obilježava se spuštanjem zastava na pola koplja, uz obavezu prilagođavanja javnih, kulturnih i drugih sadržaja.

Opijelo će biti služeno u 11.00 časova na gradskom groblju u Brodu, a Milja Zečević biće potom sahranjena u Gornjim Smrtićima kod Prnjavora, gdje su sahranjeni posmrtni ostaci njenih sinova i supruga.

Tu je sahranjen i njen četvrti sin koji je preživio masakr u Sijekovcu.

Zločin u Sijekovcima dogodio se 26. marta 1992. godine u prigradskom naselju Sijekovac kod Bosanskog Broda (danas Broda) i predstavlja jedan od prvih masovnih ratnih zločina počinjenih nad civilnim stanovništvom na početku rata u Bosni i Hercegovini.

Samo prvog dana ubijeno je 9 srpskih civila, uključujući članove porodica Zečević, Milošević, Radanović i Trivić.

Najmlađi među njima bio je Dragan Milošević, rođen 1974. godine, koji je imao 17 godina, dok je najstariji bio Jovo Zečević, rođen 1920. godine (71 godina).

Presuda

Pred Sudom Bosne i Hercegovine za zločine u Sijekovcu pravosnažno je osuđen samo Zemir Kovačević, pripadnik interventnog voda, na kaznu od 10 godina zatvora (2015. godine). Većina drugih postupaka ili komandne odgovornosti nije dobila sudski epilog zbog nedostupnosti osumnjičenih ili njihove smrti.

Mješovito selo od oko 1.500 stanovnika nastojali su pod svoju kontrolu da stave “pripadnici hrvatsko-muslimanske grupe uz učešće vojnih formacija iz Hrvatske, od kojih su brojni svjedoci jednu identifikovali kao HOS”, navodi su iz presude Zemiru Kovačeviću, pripadniku naoružane grupe koja je kasnije prerasla u Interventni vod Prve a potom 101. bosanskobrodske brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO).

U januaru 2015. Kovačević je pravosnažno osuđen pred Sudom BiH na deset godina zatvora zbog učešća u ubistvima, nečovječnom postupanju i pljačkanju imovine civila srpske nacionalnosti u Sijekovcu. Prema navodima Centra za istraživanje ratnih zločina Republike Srpske, napad na Sijekovac izvele su jedinice regularne Hrvatske vojske, Zbora narodne garde (ZNG) i paravojne formacije Hrvatske obrambene snage (HOS). Dok se Sud na suđenju Zemiru Kovačeviću fokusirao na događaje direktno povezane sa optuženim, u ovom Centru sa sjedištem u Banjaluci nalaze da je nakon prvog napada na Sijekovac i ubistava devet civila, do vraćanja područja pod kontrolu Vojske Republike Srpske (VRS) ubijeno još najmanje 11 mještana srpske nacionalnosti, pisao je ranije Detektor.

Dan napada

Pred Državnim sudom je utvrđeno da je napadu na Sijekovac prethodio sastanak lokalnog kriznog štaba na kojem je predstavnicima srpskog stanovništva naloženo da predaju naoružanje. Sud nije utvrdio da li je došlo do predaje naoružanja. Potom je uslijedilo okupljanje većih grupa uniformisanih lica i poziv Srbima na predaju preko megafona. Oružani napad na dio mjesne zajednice koju su nastanjivali Srbi započeo je poslije 16 sati. Saša Milošević i danas se vrlo jasno sjeća ključnih detalja ovog događaja koji se odigrao u poslijepodnevnim satima.

U podrum kuće Milana Zečevića, utvrdio je Sud, od pucnjave se sklonilo 19 civila. Od toga pet žena i petoro djece.

Svjedočenja o brutalnim ubistivma

Osim udaranja i zastrašivanja, desetogodišnji dječak je očevidac brutalnih ubistava koje je godinama kasnije opisivao pred sudovima.

“Zemir Kovačević prilazi i ubija Zečević Petra. Imao je čovjek oko 40 godina, ali je imao paralizu, bio stopostotni invalid. Nakon možda nekih par metara, prilazi Zečević Jovi. To je čovjek bio 70 i nešto godina. Prilazi njemu i nešto mu je opsovao, kao: ‘Ti, stari Zec, šta hoćeš ti?’, i meće mu pištolj na glavu i ubija Zečević Jovu”, opisuje Milošević.

Riječ je o suprugu i jednom od tri sina koji su tog dana zauvijek oteti od Milje Zečević.

“Šta više da vam pričam”, teško započinje svjedočenje za BIRN BiH ova 90-godišnja starica. Dok govori, na ulaznim vratima kuće u kojoj živi, gore četiri svijeće. Pogled joj je usmjeren na spomen-sobu ubijenima koja se nalazi u dvorištu Zečevića.

“Milan pokojni bio je pored drva. Viče: ‘Nemojte mi ženu i djecu.’ Oni nju ganjaju k'o kuju. Vasu pokojnoga srezaše tu odma’, na izlazu kuće, rafalom. I Petra mi ubiše, tamo gdje je sastavljena ograda. Jovu mog ubiše mi u rukama… i šta vam mogu kazati”, opisala je Milja ranije zaDetektor.

Njen četvrti sin Branislav preživio je napad spletom okolnosti. Sa jednim pripadnikom HOS-a prevezao je ranjenika u Slavonski Brod. Kada se vratio u Sijekovac, vidio je jedinog osuđenog za ovaj zločin kako stavlja bijeli opasač i govori:“Idem tamo da im j…. mater.”

I Milja Zečević i Saša Milošević, te još nekoliko svjedoka, prepoznali su Zemira Kovačevića kao egzekutora Jove i Petra Zečevića. Sud je, između ostalog, utvrdio da je “Kovačević Zemir sam iz vatrenog oružja pucao u leđa Zečević Petra,kojeg je majka Milja vodila za ruku, te ga tako lišio života, a nakon toga lišio života i Zečević Jovana, kojeg je vodila supruga Milja ispod ruke s obzirom da se isti zbog bolesti teško kretao, tako što ga je prvo udario nogom u stražnjicu, usljed čega je ovaj pao na tlo, a potom mu ispalio jedan hitac iz neposredne blizine iz vatrenog oružja u predjelu glave, dok je u istom dvorištu od strane neidentifikovanih pripadnika ovih oružanih grupa života lišen i Radanović Mirko, a nedugo zatim i Trivić Sreto, čije mrtvo tijelo je pored stepenica njegove kuće sutradan vidio komšija, dok su istog dana prilikom napada, popaljene kuće i pomoćni objekti vlasništvo porodica Radanović, Milošević, Zečević, Bačić, Sedlić, pri čemu je nastala šteta u većim razmjerama, te je slobode lišeno oko trideset civila, većinom žena i djece, koji su zatvoreni, nakon što su sprovedeni u kuću Nike Tomasa, a potom u Dom kulture u Sijekovcu, pri čemu su ih zastrašivali prijeteći da će ih pobiti, te su ovi civili u navedenim objektima bili zatvoreni par dana, a za ovo vrijeme su fizički i psihički zlostavljani, u čemu je učestvovao i Kovačević Zemir…”, pisao je ranije Detektor.