O resocijalizaciji i zatvorskom sistemu razgovarali smo sa Redžom Kahrićem, direktorom Kazneno popravnog zavoda Zenica, jednog od najpoznatijih zatvora u BiH. Prvog čovjeka ovog zavoda zovu "Babo". Autoritet je kaže stekao zbog svog odnosa prema najtežim zatvorenicima.

Najteže raditi sa osuđenicima koji koriste narkotička sredstva

Na početku razgovora nam je kazao da se trenutno u zatvoru nalazi 580 zatvorenika sa pritvorom. Od 2017. godine, bilo je 770 osuđenika, a kapacitet je 812, dok sa uposlenim je ukupno 1200 ljudi u KPZ Zenica.

Najčešće zbog čega osuđenici su u zatvoru su ubistva i pokušaji ubistva.

“Za vrijeme izdržavanja kazne pokazuju jedno zavidno ponašanje. Sa njima nemamo problema. Oni koji koriste narkotička sredstva, tu je jako teško promijeniti mišljenje tokom izvršavanja kazne i sa njima je jako teško raditi i uspjeti u resocijalizaciji”, istaknuo je Kahrić.

Naveo je da odmah na početku urade razgovor sa svim osuđenim osobama, i jasno im daju do znanja kako treba da se ponašaju.

“Mi nemamo ništa protiv da im pomognemo. Sad je nova Uprava i normalno je da ću to potencirati. Ukupno 33 godine sam tu i znam kako stvari idu”, kazao je.

Sila = kontraefekat

Pojašnjava da je najveći nedostatak uočio kod molbenog raporta, koji se svakog mjeseca po zakonu treba održati, a on se održi jednom ili dva put u godini.

“Molbeni raport je da osuđene osobe dođu na razgovor sa svim svojim problemima. To je jedan stručni tim od 20 ljudi. On iznosi svoje probleme, a direktor je tu da odluči kako će se postupati. Da mu se prilika da govori o svojim problemima. Pretežno se žale da je dobio neke posljednje papire sa terena, a neko nije ko zaslužuje. Dobijamo i pritužbe na neke osobe koje su navodno sila neka u zatvoru, a ne mogu tome reći, i moraju steći povjerenje da bi to rekli”, ispričao je direktor KPZ Zenica.

Govoreći o ozloglašenim zatvorenicima, rekao je da oni pokušavaju svim silama da zastraše i službene osobe i unose strah.

“Sa njima se vrlo jednostavno postupa, izmiještaju se u paviljone. Ima devet paviljona, dva su u vanjskom paviljonu. Četvrti paviljon je najsigurnosniji. Ko pravi probleme, ide u taj. Na primjer, onaj ko je osuđen za terorizam, on ide u četvrti. Tu se trenutno nalazi 22 ljudi”, kazao je Kahrić.

Naglasio je da svaka osuđena osoba želi da budete iskreni prema njemu, i da mu kažete: “momak, to što radiš ne možeš raditi”.

“Prijemno odjeljenje je bitno i zbog toga smo pojačali broj socijalnih radnika i psihologa. Silom se ne može ništa riješiti, onda je kontraefekat. Važno je da steknu povjerenje u vas. I kad mu obećate nešto da to i ispunite”, istaknuo je.

Posljednje bjekstvo bilo 1998. godine

Savjetovao je roditelje da obrate pažnju na djecu koja imaju 13 do 15 godina, jer ona su u toj fazi kad govore laži, kada ne poštuju autoritet roditelja, a ne poštuju ni nastavnika.

“Osuđene osobe kod nas rade ko konobari, ja sam nekoliko puta bio zaliven od tih kafa kad mi ih donosu, jer se oni tresu, iz nekog strahopoštovanja prema meni od tog autoriteta, ali ja kažem polahko…”, ispričao je.

Pitamo ga i da li je tačno da ga zovu “babo”.

“Da, zbog očinskog odnosa, jer ti ljudi nisu imali priliku što ima većina ljudi u građanstvu i da se dokažu. Apelujem na roditelje da obraćaju pažnju na djecu, jer nove generacije koje dolaze, jako je teško raditi. I novi prijem radnika koji dolaze kod nas, i tu je jako teško raditi”, ponovio je.

Za N1 je kazao i da se posljednje bjekstvo desilo 1998. godine kada su dvije osuđene osobe pobjegle preko zida. Danas, dodaje, je jako teško je pobjeći iz zatvora, jer su urađene brojne pregrade.