Uslijed oružanih sukoba na području bivše Jugoslavije u periodu između 1991. i 1999. godine nestalo je preko 40.000 osoba. Do sada je zajedničkim i kontinuiranim nastojanjima vlasti uz podršku ICMP-a i veliko učešće porodica nestalih, pronađeno preko 70 posto osoba.

Direktorica ICMP-a, Kathryn Bomberger, u razgovoru za N1 pojasnila je rad ove organizacije u pronalaženju nestalih osoba. Još uvijek se traga za preko 7,000 nestalih. Bomberger je objsnila i da su forenzični dokazi korišteni u slučajevima dokazivanja krvice Mladića i Karadžića nepobitni.

Bomberger: Osiguravanje saradnje između regionalnih vlada u pronalaženju preko četrdeset hiljada ljudi koji su nestali tokom sukoba, ne poštujući međunarodne granice. Ljudi su nestali preko međunarodnih granica. Naime, osobe nestale iz Srebrenice, na primjer, pronađene su u Srbiji. U Bijeljini smo pronašli jednog čovjeka nestalog sa Kosova. Dakle, ljudi su nestali širom regiona. Stoga je osiguranje saradnje između regionalnih vlada bilo važno od početka. I zapravo, ICMP-ov mandat je da osigura saradnju vlada.

N1: Dakle, četrdeset hiljada nestalih osoba od 1991. do 1999. Da li oni zaista sarađuju?

Bomberger: Ovo je bila izuzetna priča o uspjehu. Zapravo, oni sarađuju bez njihove saradnje, bez stvaranja ovih komisija ili institucija, toliki broj nestalih osoba ne bi bio evidentiran, samo da Vam kažem. Tako da je u kontekstu zapadnog Balkana sada, u smislu nestalih osoba iz regionalnih sukoba, evidentirano preko 70 posto od četrdeset hiljada nestalih ljudi. To je bez presedana.

N1: Kada vidite današnju situaciju u Bosni i Hercegovini i regionu, sve te tenzije. Svi ti razgovori i retorike o još jednom ratu, još jednom krvoproliću. Šta Vam to govori? I kako bi se ljudi zaista trebali osjećati u vezi s ovim?

Bomberger: To je teško pitanje jer me ubija. Da, volim ovu zemlju. Volim ovaj dio svijeta, sve. Imam toliko prijatelja ovdje, da me to ubija. I mislim da je zbog toga važan ovaj intervju i izjave koje smo dali ranije danas. Postoje činjenične informacije o tome šta se dogodilo i o ovom poricanju. Ovo je druga stvar, a ne samo poricanje Srebrenice, jer je činjenica da koristimo naučne dokaze u svakom pojedinačnom slučaju da potvrdimo da smo do sada pomogli da se identifikuje preko 90 posto od osam hiljada muslimanskih muškaraca i dječaka koji su ubijem. I imamo DNK dokaze koje smo dali na suđenjima Karadžiću Mladiću da to dokažemo. Tako da o tome više ne bi trebalo biti diskusije.

Kathryn Bomberger osvrnula se i na tenutnu migrantsku krizu.

Bomberger: U Evropi nije baš toliko poznato da su nestale osobe siromašne. Oni su migranti. Vidjeli ste da je Papa nedavno posjetio ostrva u Grčkoj, kako bi se pozabavio pitanjem migranata. Jednostavno to nije prepoznato u ovom trenutku.

Dakle, oko osam ljudi koji dolaze iz oko 85 zemalja ulazi u centralni Mediteran, a mnogi od njih to rade na vlastitu odgovornost, ulazeći u čamce koji ne vide, gdje pokušavaju preći Mediteran, a mnogi od njih su nestali ili su umrli. Na isti način na koji smo pomogli u stvaranju grupe za nestale osobe na Zapadnom Balkanu, takođe smo kreirali zajednički proces između Italije, Malte, Grčke i Kipra. Dakle, konceptualno okupljamo države da sarađuju.

N1: Uzimajući sve to u obzir. 10.000 nestale djece, nestale djece migranata, to je veliki broj. Šta nam to govori o međunarodnim humanitarnim zakonima koji se ne poštuju širom regiona, a ovo je evropski kontinent, treba da promoviše te vrijednosti. I sada vidimo ovaj slučaj, prisjećamo se nedavnog slučaja 27 migranata koji su se utopili između Francuske i Velike Britanije. Šta je sa vrijednostima koje Evropa prikazuje kada su u pitanju međunarodni humanitarni zakoni?

Bombrger: Zakoni o ljudskim pravima, a Vi ste potpuno pogodili srž. Dakle, države su po zakonu obavezne da provode istrage u slučajevima nestalih osoba, bez obzira da li je osoba državljanin ili nedržavljanin, bez obzira na njihovu rasu, spol, seksualnu sklonost, bez obzira na faktor. Države su obavezne da to urade po zakonu. I ispravno ste rekli, ne radeći ovo, mi potkopavamo naše demokratije, podvlačimo duh vladavine prava. Dakle, drugim riječima, ono što mi radimo u ICMP-u, bilo da je ovdje na Zapadnom Balkanu ili u drugim područjima gdje radimo, podsjećamo države na njihove obaveze prema zakonu. E sad, imali smo te sastanke nedavno, ja sam bila u Atini, tako da je do političke volje da se to uradi, ali kako se to radi?