Život poslije genocida
Djeca Srebrenice: Cijeli život mi fali očev savjet, stanem pred mezar pa mu pričam

Trideset godina nakon genocida u Srebrenici, djeca ubijenih i dalje nose neizbrisive rane. Odrasli bez očevih ruku, savjeta i prisustva, stasali su u čestite ljude, odlučne da svojim uspjehom i ljudskošću odaju počast onima koji im nikada nisu mogli vidjeti osmijeh. Njihove priče nisu samo priče o gubitku – to su priče o borbi, dostojanstvu i tihoj pobjedi nad zlom koje im je ukralo djetinjstvo.
"I danas kada dođem do bukve tražim odgovore i čekam i pitam se... zašto, zašto je to moralo tako? Zašto nevina djeca da odrastaju bez svog oca?", pita se Sabina Salihović, stojeći pored nišana svog oca.
Najveći šok u njenom životu bio je trenutak spoznaje da njen otac nikada neće doći, da ga nikada više neće vidjeti. Djetinjstvo bez oca, život bez njegovog zagrljaja i savjeta, obilježili su svaki njen korak. Otac Sabine Salihović ubijen je u zasjedi kod zloglasne bukve. U posljednjim trenucima uz njega je bio njegov brat.
"Moj babo je bio ranjen u glavu, još uvijek je disao. Amidža ga je stavio u krilo, počeo je da komunicira, a otac mu je rekao: Čuvaj mi moje kćerke kao što ćeš čuvati svoju. Zakrkljao je i umro u njegovim rukama", prisjeća se Sabina.
Sličnu sudbinu nosi i Armin Alić. U trenutku kada mu je otac ubijen, imao je samo deset mjeseci. Kaže da je njegova majka istinski heroj.
"Ona je čitav moj svijet. Bila je i drug i brat i otac… sve. Sve što imam je ona. Teško je bilo kroz djetinjstvo gledati njene suze, njene ožiljke. Ostala je bez muža mlada, sa dva sina – jedan od deset mjeseci, drugi od dvije godine. Teško je bilo djetinjstvo, ali izdržali smo", kaže Armin.
Prazninu u srcu nije moguće popuniti. Djeci ubijenih oduzeti su svi oni mali i veliki trenuci koje bi proveli sa svojim očevima. Damir Cvrk ističe koliko mu fali očev savjet.
"Kad ugledaš u školi djecu s ocem… oni savjete imaju od svojih očeva. Meni cijeli život fali očev savjet, žudim za očevim savjetom. To će mi uvijek faliti. Kada stanem pored mezara, ispričam svoje probleme i zamišljam šta bi on rekao. Proživjeti život bez tog očevog savjeta… ne bih poželio nikome", dodaje Damir Cvrk iz udruženja Djeca boraca Srebrenice.
Ipak, uprkos svemu, ta djeca su danas odrasli ljudi. Neki visokoobrazovani, neki pošteni radnici. Njihove majke u tome vide pobjedu.
"Iako ste vi oduzeli naše očeve i ugrozili našu budućnost, mi hoćemo da dokažemo svijetu da smo snažni i da imamo uspjeh i želju za budućnost. Kada pogledate djecu koja su u mojoj grupi na Maršu mira – to su djeca advokati, doktori… školuju se za visokopozicionirana mjesta", poručuje Damir.
"Za majke je to najveći lijek – da svoju djecu odgoje i da budu čestiti, pošteni, radni… da ne mrze nikoga, ali da pamte šta se desilo!", kaže Mevla Karabegović.
Oni su odlučni da će tako i biti. Hiljade mladih koračaju zajedno – ka budućnosti. Žele mir, a za pravdu će se, poručuju, nastaviti boriti.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Učestvuj u diskusiji ili pročitaj komentare