Do oružja u Bosni i Hercegovini nije dalek put. Naročito onaj ilegalni. To se pokazalo i u praksi. Čak 95% krivičnih djela počinjeno neprijavljenim oružjem. Crno tržište cvjeta, pa je prema izvještajima međunarodnih agencija, naša država jedna od ključnih za krijumčarenje oružja. Tragedije posljednjih dana pokazuju da sigurnosna situacija odavno ne zadovoljava standarde, a nadležni nisu učinili mnogo da se pomjerimo sa tačke na kojoj smo već 25 godina.

Koliko se građani BiH osjećaju bezbjedno najbolje pokazuje potražnja za vatrenim oružjem. Tokom prošle godine u FBiH izdato je 9.959 dozvola za nabavku vatrenog oružja. U RS-u brojke su manje, ali ipak značajne – 3.933. No, daleko veću glavobolju zadaje 750 hiljada komada ilegalnog oružja, koliko stručnjaci procjenjuju da postoji u našoj državi.

“Na to sve nas upozorava i organizacija Ujedinjenih nacija odnosno Organizacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala koja već iz godine u godinu upozorava da je jedan od najvećih problema u BiH postojanje velikog broja ilegalnog oružja. Mislim da trenutno u BiH niko ne raspolaže tačnim podacima koliki je omjer legalnog u odnosu na nelegalno oružje, međutim procjene UN-a jesu da ide 1 prema 3, dakle da se na jedno legalno javljaju tri nelagalna komada oružja. Pitanje dolaska do nelegalnog oružja je vrlo jednostavno i to vidimo svaki dan”, kaže stručnjak za sigurnost Sandi Dizdarević.

Nadležni se pokušavaju uhvatiti u koštac sa ovim problemom, pa su tokom 2021. godine oduzeli 1.396 komada oružja, a tokom prošle godine 1.234. Kontinuirano se radi i na uništavanju.

“U periodu od 2016. godine provodeći ove aktivnosti ukupno smo uništili 25 hiljada komada i dijelova malog i lakog oružja što je značajno veliki broj“, rekao je ranije predsjedavajući Koordinacionog odbora kontrole malog oružja i lakog naoružanja (SALW) Ermin Pešto.

Uprkos uništavanju oružja, oduzimanju, Strategiji za kontrolu malog oružja i lakog naoružanja, prema istraživanjima Bosna i Hercegovina je na 11. mjestu, kada je riječ o broju oružja na stotinu stanovnika. Ostalo je nakon rata ilegalno oružje skriveno u brojnim domaćinstvima, a građani ga se teško odriču iz straha od novog sukoba. Profesor Armin Kržalić navodi da nadležni posljednje tri decenije nisu uradili mnogo u rješavanju problema ilegalnog oružja.

“U tom kontekstu postoje dva pravca u kome se može prevenirati i raditi na smanjenju količine ilegalnog oružja, prvi pravac je normativni, zakonodavni da se u krivičnom zakonu može u određenom članu gdje se govori o hemijskom, biološkom oružju da se doda zloupotreba ilegalnog oružja, da i to bude sankcionisano da dugotrajnom kaznom zatvora. Drugi pravac je stalne akcije razoružavanja, kada govorimo o ilegalnom oružju”.

Zakonski okvir na državnom nivou ne postoji, postoji 12 zakona podijeljenih na entitete, odnosno kantone i Brčko Distrikt. Stručnjaci navode da je njihova osnova solidna, ali je ključno sprovođenje.

“Odnosno kako pojedinci u sistemu obavljaju svoj posao, tu ulogu imaju ne samo policijske stanice, nego i ljekari koji daju dozvolu, ljudi koji rade provjere na terenu, ako svi u tom lancu ispoštuju svoje zakonske obaveze, mislim da bi se smanjio prostor da oružje može biti u rukama pojedinaca koje u sebi nose nasilni kapacitet, odnosno kapacitet za ubijanje, što smo vidjeli sada”, ističe stručnjak za sigurnost Safet Mušić.

Mnogi su saglasni da kazne za ilegalno posjedovanje oružja moraju biti konkretnije i drastičnije, kontrole moraju biti češće, a stručnjaci poručuju i da kampanje za predaju ilegalnog oružja moraju biti svrsishodnije, jer dosadašnje to nisu bile.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad