Dok građani BiH zbog posla i boljeg života sve više svoje nove adrese pronalaze u Njemačkoj, bilježi se primjer porodice koja je odlučila hljeb zarađivati baš u BiH. U Prnjavoru su tek nešto više od mjesec dana, ali kako kažu, imaju dovoljno razloga da ostanu zauvijek.
Dječak Marlon živio je u Bonu u Njemačkoj samo tri mjeseca. Iako, nije pitan za mišljenje, seli se u grad Livno u BiH. No, sa te lokacije vrlo brzo odlazi na drugu. Pa tako trenutno odrasta u selu Šarince, nadomak Prnjavora. Tu će izgleda i prohodati.
Njegovi roditelji Alina i Danijel, odlučili su spakovati kofere i preseliti svoj život, baš u BiH. Zašto? Prelijepu prirodu, navode kao glavni razlog.
“Kao da sam osjetio da je ovo za mene, kada sam dolazio u selo, srce mi je kucalo nekako čudno, jer u Njemačkoj je sve nekako, pa i priroda, previše vještačka, želim da moj sin odrasta u pravoj prirodi, a kada sam gledao na agencijama, gdje je najljepša priroda, pronašao sam ovo”, rekao je Danijel Vafcig.
Naposlijetku i kupio. Kuću i 40 duluma zemlje. No, na imanju, koje trenutno izgleda kao pravo gradilište, osim kuće, pravi se i štala. Za konje. Jer iz Njemačke, nisu stigli sami.
Zajedno sa Alinom i Danijelom, u selu u blizini Prnjavora, pronašlo je svoj novi dom i 10 konja, bivših sportaša, sada već penzionisanih. Kako kažu njihove gazde, za razliku od onoga gdje su bili, ovo je za njih, sloboda.
Briga o konjima, upravo je primarno zanimanje domaćina Danijela. Posao je to koji planira preseliti iz Bona u Prnjavor.
“Ja želim da budem uzor i inspiracija mladim ljudima koji odlaze iz ove zemlje, da im pokažem da ima i ovdje nešto dobro i da može biti dobro i da nije baš sve tako loše i ugledavši se možda na nas, da se vrate svojoj kući , ovo je bogata zemlja, nije toliko siromašna, ali se treba raditi , ali svakako da ono što sam primjetio omjer zarade i cijena, nije baš idealan”, istakao je Danijel.
No, osim tog iznenađenja doživjeli su i kulturološki šok
“Ljudi su me oduševili, kada smo se ovdje doselili, komšije su nam ponudile prenoćište, hranu, vodu, da se okupamo, ugrijemo, komšinica sa kojom svaki dan pijem kafu, nekako se sporazumijemo jer ona ne zna moj jezik, ja ne znam njen, ali mi je donijela uštipke i suvo meso, ja sam izvadila odmah novčanik da platim, nije mi bilo jasno da ti neko tako samo donese, kao dobrodošlicu, kod nas toga nema , meni stalno neko iz sela donese mesa, krompira jer oni to proizvode , ja u trgovinu malo i idem”, objasnila je Alina.
Prijatelji, porodica, kolege su ono što im najviše i jedino nedostaje iz Njemačke. No, pronašli su nove u Šarincima. Kao što je komšinica Nevenka Janković. Tek nakon što se nakon 40 godina života i rada u Švicarskoj vratila u svoje selo, odmah je ponovo propričala na njemačkom. Posluži im kao prevodilac. Iako su već krenuli da uče jezik.
“Malo je bilo čudno na početku i selu je bilo čudno, svi su se bojali. Ali normalan je to u selu strah jer ne znaš nikad ko je šta je. Međutim, to su samo dvoje mladih ljudi koji hoće da rade da nešto zarade i oni planiraju tu da ostanu, oni kažu ovo je sad naša kuća, ne želimo nigdje da idemo”, rekla je Nevenka.
Svoju budućnost planiraju graditi u BiH. Njihov sin Marlon, kako odluči. Za mnoge hrabar potez. Za narod u Šarincima čudan i simpatičan. Kažu, Nijemci su ih iznenadili. Ali su ih vremenom prihvatili.
Više u prilogu Žane Kezunović.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!