Dok političke krize pune novinske stupce u Bosni i Hercegovini, demografska katastrofa sve nam je bliže. A o tome, nažalost, malo ko u ovoj zemlji ozbiljno vodi računa.

Bosna i Hercegovina godišnje zbog iseljavanja gubi čitav jedan veći grad. Trbuhom za kruhom otišli su mnogi i iz Bosanskog Petrovca, gradića čije je stanovništvo od 1991.godine do danas manje za četiri puta.

“Gdje god otputujem, Bosna me ranjava. Tako da je to u meni ostalo”, zapisao je slikar Mersad Berber, jedan od četiri velikana Bosanskog Petrovca. Berbera, te njegovog kolegu iz esnafa Jovana Bijelića, književnike Skendera Kulenovića i Ahmeta Hromadžića, veže mjesto porijekla, ljepote zemlje i duša ljudi Krajine. Duše ima i sada, ali ljudi sve manje, pričaju nam Petrovčani. Dragoljuba susrećemo u radnom odijelu, posla ima kaže, ali…

“Mladi ljudi više vole da idu vani… Više gledaju za budućnost. Kada odu vani, sutra će im penzija biti sigurna, ovdje kod nas je to… Ovdje možete raditi 35 godina, imaćete penziju kao da vani radite 5 godina”, kaže Dragoljub Jeličić, Bosanski Petrovac.

U opštini prenoći oko 2500-3000 ljudi, procjenjuje Dragoljub.

“Žalosno, ali tako je.”

A nekada je ovdje živjelo oko 15 000 građana, u glas pričaju i kako se živjelo:

“Dobro je nekada bilo dok je bila Titova država. Radio sam. Sve je psole rata krenulo naopako”.

Mladi vole svoj kraj, ali za ostanak traže minimum posao, šansu:

“Primorani smo ako želimo na fakultet da odemo, Bihać, Banjaluka, Sarajevo. Oni se tamo snađu u tim gradovima, prije će ostati, nego da će se vratiti u Petrovac. Mada, ima ih. (N1:Ako bi opština ponudila nešto mladima, da li bi se vratili?) -Naravno da bi, jer ovo je grad gdje su rođeni, odrasli. Da imaju povod da ostanu, velika većina bi ostala ovdje”, kaže Dragoljub Ćurguz, učenik gimnazije.

“Moj izbor je ostati. Volim ovu idili u Bosanskom Petrovcu. Dati prostor mladima, da se razvijaju. Dati im radnu priliku”, dodaje učenica gimnazije Nejla Zukančić.

Recept je dakle jednostavan, samo ga treba primijeniti.

“Želim da ostanem, trudim se da mojim učenicima kažem da ovdje nikada nije bilo lako živjeti. Da uđu u borbu sa svakodnevnicom, da se shrvu sa životom, da pokušavaju da mijenjaju ovo društvo na bolje”, kaže profeor u srednjoj školi Predrag Vujić.

Bosanski Petrovac odnedavno nema banku, a broj upisanih prvačića jedva je dovoljan za dva manja odjeljenja. Paradoksalno je i to da, iako broj rođenih opada, ovo mjesto ima listu čekanja za upis u vrtić. Neki od roditelja su zbog bolje socijalne zaštite i nakanda za nezaposlene roditelje, odlučili da djecu upišu u susjedni Drinić u Republici Srpskoj.

Prije rata, u Bosanskom Petrovcu je živjelo 14 000 osoba, 2013. je popis pokazao da Petrovac ima sedam hiljada stanovnika. Danas najoptimističnije procjene govore da u opštini živi oko polovine tog broja.