Ovih dana objavljen je memorandum njemačke diplomacije koji potvrđuje da je Tuđman htio raskomadati BiH.

Službena hrvatska diplomacija pod vodstvom Gordana Grlića Radmana nije ni na koji način komentirala objavu ovih novih njemačkih dokumenata. Vjerojatno su zaključili da je kompromitantne vijesti iz prošlosti najbolje jednostavno odšutjeti, piše Telegram.

Nekoliko dana prije ovog Božića, uz 32. godišnjicu proglašenja prvog Ustava samostalne Republike Hrvatske – takozvanog božićnog Ustava – objavljeni su službeni dokumenti koji još jednom potvrđuju da je predsjednik Franjo Tuđman ranih devedesetih činio sve da se Bosna i Hercegovina rasformira i rasparča kako bi se Hrvatska uspostavila u “svojim prirodnim granicama” i da je za to želio dobiti međunarodnu podršku koju nije dobio.

Tuđmanova stranka HDZ sve ove godine i dandanas negira da je Tuđman ikada imao ikakve planove o podjeli BiH i svu argumentaciju za to proglašava podvalom usprkos tome što ju je, kao povijesnu istinu, prihvatio i Međunarodni sud za ratne zločine u Haagu i citirao je u svojim presudama.

Ovoga puta dosad nepoznati dokazi dolaze iz Njemačke, a riječ je o preslikama službenih memoranduma njemačke diplomacije iz 1991. godine, vezanima uz Tuđmanov posjet tadašnjem kancelaru Helmutu Kohlu. Objavio ih je na Twitteru dugogodišnji novinar konzervativnog lista Frankfurter Allgemeine Zeitung i stručnjak za Balkan Michael Martens.

Kohl i Genscher nevoljko pristali na sastanak s Tuđmanom

Na susretu s Tuđmanom, na koji su, kako kaže Martens, kancelar Kohl i njegov ministar vanjskih poslova Hans Dietrich Genscher pristali nevoljko, odredivši da će se on održati bez uobičajenih znakova gostoprimstva, crvenog tepiha, počasne garde i zastave gosta, te da Tuđman neće spavati u rezidenciji njemačke vlade nego u hotelu, hrvatski predsjednik otvoreno je otkrio karte u vezi s BiH.

U memorandumu se navodi da je Tuđman Kohlu i Genscheru pokušao rastumačiti kako su “granice BiH povijesno i geopolitički apsurdne”. Kao uzor za njega idealnog uređenja ovog područja naveo je Banovinu Hrvatsku te je iznio uvjerenje da se “pitanje BiH” može riješiti u pregovorima s Miloševićevom Srbijom a pod pokroviteljstvom Europe i SAD-a.

Iz objavljenih dokumenata vidljivo je da je Tuđmanu rečeno kako od toga, što se Njemačke tiče, neće biti ništa. Kohl i Genscher jasno su Tuđmanu kazali da Njemačka neće podržati podjelu BiH te da su ga upozorili da ne pokušava mijenjati tuđe granice jer je to nedopustivo i opasno.

Kompromitantne vijesti iz prošlosti najbolje je odšutjeti

U svom govoru povodom verifikacije božićnog Ustava u Saboru krajem prosinca 1990., Tuđman je kazao kako “Republika Hrvatska postaje jedinstvena i nedjeljiva demokratska i socijalna država” te se “ustavnopravno u potpunosti svrstava u krug suverenih europskih demokratskih država”. Samo pola godine nakon toga, pred kancelarom Kohlom direktno je propagirao komadanje BiH smatrajući tuđu državu itekako nesuverenom i itekako djeljivom.

Službena hrvatska diplomacija pod vodstvom Gordana Grlića Radmana nije ni na koji način komentirala objavu ovih novih njemačkih dokumenata. Vjerojatno su zaključili da je kompromitantne vijesti iz prošlosti najbolje jednostavno odšutjeti kako bi se tako izbjegli njihovi daljnji odjeci i kako bi se iz HDZ-a moglo nastaviti s glorifikacijom Franje Tuđmana čak i u potpuno spornim pitanjima kao što je njegova dugogodišnja kampanja cijepanja BiH. No zatvaranje očiju pred nespornim činjenicama i zavaravanje javnosti Hrvatskoj ne može donijeti ništa dobra.

Hrvatska bi se trebalo suočiti s greškama

Bar sada, kada je BiH dobila status kandidata za članstvo u Europskoj uniji, Hrvatska bi se napokon morala pošteno suočiti s greškama svoje službene politike u odnosu prema toj državi. One se mogu nedvosmisleno iščitati iz niza elemenata, a ne samo iz mitske Tuđmanove salvete o podjeli BiH iz 1995., na kojoj je konture novih granica dogovorenih sa Slobodanom Miloševićem nacrtao visokom predstavniku međunarodne zajednice Paddyju Ashdownu.

Ti elementi su bošnjačko-hrvatski sukob za vrijeme rata u BiH, koji je trajao od listopada 1992. do potpisivanja Washingtonskog sporazuma u ožujku 1994., zatim konstantno secesionističko djelovanje čelništva Hrvatske zajednice Herceg Bosne, te napokon haaške presude kojima je 17 visokih dužnosnika HVO-a i Herceg-Bosne osuđeno za ratne zločine u BiH, a šest za udruženi zločinački pothvat “koji je težio odcjepljenju i ujedinjenju Herceg-Bosne s Hrvatskom”.

Mlađim generacijama dužni smo ostaviti istinu

U procesima na Haaškom sudu dokazano je da je Republika Hrvatska imala totalnu kontrolu nad HVO-om te da je na područje države BiH slala Hrvatsku vojsku. Konstatirano je kako je predsjednik Franjo Tuđman “dugo gajio nadu da će proširiti granice Hrvatske” podjelom Bosne i Hercegovine sa Srbijom te da je politika Hrvatske prema BiH bila instrument njegovog uvjerenja da je njihova državnost “umjetno stvorena”.

Kad se već prije nije smoglo snage da se to prizna, sada bi bio pravi trenutak jer mlađim smo generacijama dužni ostaviti istinu, a ne laž. No odmah treba reći kako nema nikakve nade da će se to i dogoditi. Previše se mitomanije tu naslagalo i to se više ne da presjeći. Možda će do čišćenja “sjećanja” doći jednom u budućnosti, kad na vlast u Hrvatskoj dođu neki zreli i osobno nekompromitirani ljudi, ali s obzirom na ovo što imamo, ta budućnost nije ni na vidiku.