Vijeće za politiku demokratizacije (DPC) je Evropskom sudu za ljudska prava podnijelo zahtjev za intevenciju u slučaju "Kovačević", te iznijelo svoje observacije o stanju u Bosni i Hercegovini.
Organizacija DPC navodi da od svog osnivanja 2007. godine pažljivo prati političke i sigurnosne razvojne procese na Zapadnom Balkanu i ulogu zapadnih aktera, naročito SAD-a i Evropske unije te da je tokom godina sprovela široka istraživanja i analize.
Istakli su da su podnijeli svoje opservacije istovremeno sa podnošenjem zahtjeva za intervenciju zbog “ograničenog vremena prije zakazanog ročišta pred Velikim vijećem”.
Reakcija na Schmidtov podnesak
DPC upozorava da postoje opravdane zabrinutosti da bi poništavanje odluke suda stvorilo “umjetni plafon za potencijal građana da razviju ustavne alternative koje bi bile u skladu s osnovnim nalazima koji su utemeljili presudu u slučaju “Kovačević”, kao što je slučaj i sa pet prethodnih presuda, počevši od slučajeva Sejdić i Finci iz 2009. godine”.
“Trenutni ustavni okvir u Bosni i Hercegovini (BiH) štiti političke elite na način koji je izazvao široko rasprostranjeni gnjev, nezadovoljstvo i razočaranje političkim sistemom; trendove koji su jasno vidljivi kroz nisku izlaznost birača i proteste”, navodi ova organizacije, te ističe da “ove elite nastoje učvrstiti svoju prednost mobilizirajući međunarodne aktere da zagovaraju trenutni sistem”.
“Glavni razlog zbog kojeg ove opservacije nisu ranije bile podnesene od strane DPC-a jeste to što DPC nije bio upoznat sa pozicijom koju je navodno zauzeo Visoki predstavnik u svom podnesku Sudu. Nakon što je saznao za tu poziciju, DPC se osjećao dužnim osigurati da ovaj Sud ima podneske o činjeničnoj situaciji u BiH, od posmatrača koji je upoznat sa razvojem događaja tokom 30 godina, kako bi se izbjeglo donošenje odluke na temelju nesporazuma”, objašnjavaju.
“Luđačka košulja” Dejtona i propast Aprilskog paketa
DPC navodi da se uvodnim odredbama Dejtonskog sporazuma priznaje da cilj tog sporazuma nije bio samo okončanje rata, nego i doprinos trajnijem miru i stabilnosti, te da, iako je prošla cijela generacija i mir je održan, često je izražena frustracija građana sa “luđačkom košuljom” Dejtonskih struktura vlasti.
“Postoji inherentna nelogičnost u ustavnom aranžmanu koji je dizajniran da spriječi sukobe između etničkih grupa, a temelji se na krutim i isključivim pravilima koja se odnose na te etničke grupe. Kao opšta opservacija, DPC napominje da učvršćivanje građana BiH prema etničkim linijama ne doprinosi dobrim odnosima među tim etničkim grupama, već nastoji umjetno održati i čak učvrstiti granice (i razdvajanja) među njima”, navodi se u podnesku.
Ističe se da je u prvim godinama nakon Dejtonskog sporazuma prevladavalo široko međunarodno razumijevanje da politički lideri BiH vide korist u nastavku procesa euroatlantskih integracija (i stoga reformi) – i da će nastaviti ovaj proces vlastitom inicijativom.
U junu 2003. godine, na Samitu Evropskog vijeća u Solunu, zemljama Zapadnog Balkana, uključujući BiH, dodijeljena je mogućnost da postanu članice EU u budućnosti. Dana 25. novembra 2005. godine, pregovori o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju (SAA) BiH su otvoreni u Sarajevu, a BiH je potpisala SAA 16. juna 2008. godine, i ratifikovala ga 2010. godine.
DPC objašnjava da bi pokušaj olakšavanja reformskih procesa kako bi se BiH priključila Evropskoj uniji (kasnije poznatiji kao “Aprilski paket”), na temelju Mišljenja Venecijanske komisije iz marta 2005. godine, podrazumijevao pisanje svih de facto ustavnih reformi iz procesa izgradnje države od 1998. do 2005. godine (kao što je razvoj nadležnosti institucija na državnom nivou u oblastima odbrane, sigurnosti i obavještajnih službi; ili uspostava državnih institucija kao što su Sud BiH i Indirektna porezna uprava) u novi pisani ustav, kao i stvaranje dva nova ministarstva i razjašnjenje nekih ustavnih nadležnosti.
Međutim, navode da Aprilski paket nije postigao većinu u Predstavničkom domu zbog dva glasa u aprilu 2006. godine.
“Vrijedno je pomenuti da je bilo malo angažmana prema građanima koji bi omogućili pritisak odozdo u podršci April paketu”, ističu.
SAA je stupio na snagu 1. juna 2015. godine, a BiH je podnijela zahtjev za članstvo u EU 15. februara 2016. godine. Evropska komisija je decembra 2019. godine identificirala 14 ključnih prioriteta za BiH, a potom je usvojen Ekonomski i investicioni plan u oktobru 2020. godine, sa ciljem da se zemlje Zapadnog Balkana približe EU. U decembru 2022. godine, BiH je dobila status kandidata od strane EU, a u martu 2024. godine, Evropski savjet je pristao otvoriti pregovore o pristupanju BiH.
DPC navodi da je Direkcija za evropske integracije (DEI), državna institucija BiH odgovorna za evropske integracije, postala stručni savjetodavni organ, a ne izvršni organ – što nije uvijek bio slučaj. Uloga DEI-a bila je afirmativno istaknuta u Izvještaju o napretku BiH iz 2005. godine Evropske komisije (EK): “DEI, koja je pod direktnom odgovornošću predsjedavajućeg Vijeća ministara, poboljšao je koordinaciju i uključivanje ministarskih tijela države i entiteta kroz redovne sastanke sa koordinatorima za EU integracije ovih ministarstava”.
“Uloga DEI-a je, međutim, na kraju poništena politikama (uglavnom etnički centriranim) Milorada Dodika i Dragana Čovića, i negativnim posljedicama neuspjelog Aprilskog paketa i naknadnim političkim posljedicama. Isključivanje DEI-a u korist labavog “mehanizma koordinacije” odgovaralo je agendi političkih lidera i elita koje podrivaju državu”, navode.
“Početak kraja napora da se ojača BiH”
Iz DPC-a navode da je promjena retorike 2011. godine označila i promjenu politike EU koja je vezana za dva događaja: “2011. godine ‘blokada’ između RS-a i Brisela, u kojoj su Dodikove prijetnje referendumom o secesiji uspjele otvoriti diskusiju o pitanjima pravde na državnom nivou, što su mnogi smatrali kapitulacijom EU pred ucjenama RS-a, i kontroverza oko fondova za ‘Instrument za predpristupnu pomoć’ (IPA), gdje su odluke o raspodjeli IPA fondova donesene od strane odgovarajućih tijela Savjeta ministara, ali su naknadno odbijene od strane Banjaluke”.
“U posljednjem trenutku, nakon dogovora između lidera stranaka o novom mehanizmu koordinacije (koji je izjednačio entitete i kantone sa Savjetom ministara, čime je suprostavljen ustavnom nadležnostima Savjeta ministara), EU je dopustila nove, entitetski vođene prioritete”, navode analitičari iz DPC-a.
“Ove kapitulacije označile su početak kraja napora da se ojača BiH kao države i uvele nove metode pregovaranja o daljem učvršćivanju političko-etničke unutrašnje podjele i slabljenja države. To učvršćivanje, za koje DPC razumije da Visoki predstavnik u biti zagovara, predstavlja suprotnost više evropskoj BiH koja je uvijek bila cilj od početka Dejtonskog sporazuma. Nije u interesu građana BiH da nastave biti podijeljeni po krutim etničkim linijama – to je korisno određenim političarima”, dodaju.
Dalje ističu da, “iako međunarodna zajednica stalno tvrdi da želi da građani postanu aktivniji i uključe se u zahtijevanje promjena, u dva slučaja protesta u kojima su građani izašli na ulice tražeći socijalne, ekonomske i političke promjene 2013. i 2014. godine, političke elite su uspjele ograničiti svaku moguću podršku “Zapada” za ove građane, ponovo podižući prijetnju nasiljem”.
“Iznova i iznova, Zapad je propuštao prilike da prepozna kako slučajevi Sejdić, Finci i i druga sudska praksa ne samo da zadovoljavaju ono što je potrebno ispuniti, već bi to mogao i trebao biti pogon koji je potreban izazvati diskusije o novom društvenom ugovoru”, navode.
Kako je Schmidt koristio Bonske ovlasti
Zatim se osvrću na Bonske ovlasti, koje uključuju mogućnost poništavanja zakona koje donesu vlasti BiH, a koje Visoki predstavnik ocijeni kao kršenje Dejtonskog sporazuma. Visoki predstavnik Christian Schmidt također ima ovlast nametanja zakona radi olakšavanja implementacije Dejtonskog sporazuma, uklanjanja zvaničnika za koje se smatra da krše Dejtonski sporazum, pa čak i zabrane političkog djelovanja takvim osobama.
Navode da su se Bonske ovlasti više strateški koristile od 1998. do 2005. godine kako bi se omogućila implementacija Dejtonskog sporazuma, uključujući pomoć u povratku izbjeglica i odgovornosti za ratne zločine.
“Najvažnije je da su Bonske ovlasti i njihova upotreba od strane Visokih predstavnika Westendorpa, Petritscha i Ashdowna promijenile strukturu poticaja za političke aktere u BiH. Zanimljivo je primijetiti da je bilo malo istinskih građanskih protesta protiv upotrebe Bonskih ovlasti; građani su smatrali da sve što marginalizira samointeresne elite omogućava napredak”, navode iz DPC-a.
Međutim, objašnjavaju da je 2006. godine ideja o prelasku sa “pritiska Dejtona na privlačnost Brisela” počela dobivati zamah i bila je u skladu s tadašnjim uvjerenjem da će političke elite BiH nastojati očuvati državne institucije izgrađene od Dejtonskog sporazuma i razvijati kapacitete države za usvajanje i pridržavanje standarda EU i NATO-a.
Iako su ovlasti ostale, nasljednik Paddyja Ashdowna, Christian Schwarz-Schilling, jasno je stavio do znanja po dolasku da će svoje izvršne ovlasti koristiti minimalno.
“Njegovi nasljednici (dijelom zbog nedostatka zapadnog konsenzusa i strategije) zauzeli su sličan pristup bez obzira na utjecaj na reformski proces – ili čak na očuvanje postignutih reformi njihovih prethodnika”, navode.
Ističu da je Christian Schmidt koristio Bonske ovlasti na drugačiji način, te da je najistaknutiji primjer u ovom kontekstu njegova odluka da “iskoristi Bonske ovlasti za nametanje izmjena državnog izbornog zakona i Ustava Federacije Bosne i Hercegovine na izbornoj noći, 2. oktobra 2022. godine, dva sata nakon zatvaranja biračkih mjesta, kada su građani već glasali”.
“Takve akcije ne bi bile tolerisane u bilo kojoj modernoj, liberalnoj demokratiji. One su u suprotnosti s principima demokratije”, ocjenjuju.
“Iako su neke od tih izmjena otežale političkim strankama blokiranje procesa formiranja vlasti (što je HDZ činio tokom prethodnog mandata), suština tih izmjena bila je da se ojačaju stroge etničke podjele koje su željeli hrvatski nacionalisti, koji i dalje zahtijevaju dodatne izmjene izbornog zakona u vezi s izborima za državno predsjedništvo, kako bi osigurali, prema njihovom mišljenju, “legitimnu” etničku reprezentaciju. Te izmjene, dakle, predstavljaju prvi slučaj od artikuliranja Bosanskih ovlasti od strane PIC-a u kojem su te ovlasti korištene za sužavanje političkog prostora, umjesto za njegovo širenje”, navode.
Svrha Dejtonskog sporazuma
U DPC-u smatraju da nema osnove za tvrdnju da je Dejtonski sporazum zamišljen kao nepromjenjiv:
“Njegova svrha bila je pružiti temelj za izgradnju moderne i liberalne demokratije koja bi izrasla iz ratnih ruševina. Od početka je bilo jasno da je riječ o nesavršenom sporazumu, sklopljenom u kontekstu rata, uz očite asimetrije i kompromisne dogovore potrebne za osiguranje potpisa, kao što je slučaj sa svakim međunarodnim sporazumom”.
U ovom kontekstu citiraju Jamesa Pardewa, ključnog člana pregovaračkog tima Dejtonskog sporazuma, koji je javno izjavio: “Dejtonski mirovni sporazum ima nedostatke. To je dokument nastao kompromisom. Nikada nije zamišljen kao apsolutno i jedino rješenje za budućnost Bosne i Hercegovine. To je bila početna tačka”.
Prema mišljenju DPC-a, jasno je da su autori Dejtonskog sporazuma očekivali da će kasnije doći do ustavnih promjena kako BiH bude napredovala prema modernoj demokratiji.
Također ističu da, iako se Ustav u svom opisu tijela vlasti i zakonodavnih procesa gotovo isključivo fokusira na učešće tri konstitutivna naroda, ne može se zanemariti da se u preambuli Ustava izričito spominju Građani i Ostali.
“To od početka ukazuje na razumijevanje da konstitutivni narodi, podijeljeni po etničkim linijama, neće vječno dominirati političkim prostorom, čime bi marginalizirali druge i spriječili punopravno i ravnopravno učešće građana”, navode.
“Schmidt zagovara da se političkim elitama BiH omogući nastavak slabljenja države”
Česta fraza, posebno u prvih 5 do 10 godina provedbe mira, bila je da je Dejtonski sporazum “podloga, a ne plafon.” Iz DPC-a navode da ovaj pristup nije bio samo aspirativan, već je predstavljao pogled na procese implementacije mira i reformi u zemlji kao dio cjelokupnog mirovnog sporazuma. Naime, objašnjavaju da se očekivalo da će ljudska prava biti zaštićena u skladu s evropskim i drugim konvencijama, te da će, u slučajevima gdje postoje kontradikcije, evropski standardi i prakse prevladati, čime bi se zahtijevale reforme u ustavu zemlje ili zakonodavstvu nižeg nivoa.
“Tvrdimo da se ustavna struktura BiH ne može pravilno razumjeti ako se ne uzmu u obzir poslijeratni razvojni procesi u kojima je Visoki predstavnik imao ključnu ulogu. Izostavljanje tog aspekta znači zanemarivanje razvoja države tokom prve decenije nakon rata, kao i stvarnog impulsa za promjene koje su, primjerice, donijeli Mišljenje Venecijanske komisije i presude Sejdić-Finci i Zornić ovog Suda”, navode, te arugmentuju da su se kompetencije državnih vlasti BiH i pravni mehanizmi odgovornosti čitave strukture vlasti prema zakonu značajno razvili od osnovnih postavki iz 1995. godine sadržanih u Ustavu.
“Istina je da je situacija u zemlji sada manje pozitivna i stabilna nego u vrijeme presuda Sejdić-Finci i Zornić. Međutim, to pogoršanje direktno se može pripisati popustljivom stavu “međunarodne zajednice” (što u kontekstu BiH znači zemlje članice Upravnog odbora PIC-a, EU i NATO), koji je favorizirao “vlasništvo” domaćih političkih lidera nad procesom kako bi se olakšala euroatlantska integracija. Ti politički lideri iskoristili su to ‘vlasništvo’ u svoju korist”, smatraju u DPC-u.
“U suštini, Visoki predstavnik sada zagovara da se političkim elitama BiH omogući nastavak njihovih aktivnosti usmjerenih na slabljenje države, pa čak i ignorisanje pravnih obaveza koje je BiH preuzela prema Vijeću Evrope. Uloga garanta mira – Upravnog odbora PIC-a i provedbenih instrumenata Visokog predstavnika i EUFOR-a – upravo je u održavanju “sigurnog i stabilnog okruženja” i onemogućavanju lokalnim političkim akterima da ugroze stabilnost, kako u kratkoročnom tako i u dugoročnom smislu”, ističu.
“Poništavanje presude bi bila poruka da građani BiH nisu spremni za poštivanje ljudskih prava”
“Osoba rođena u BiH dan nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma danas ima skoro 30 godina i, logično, trebala bi živjeti u zemlji koja je ostavila za sobom sporove iz prošlosti. Međutim, takva osoba i dalje živi pod izbornim sistemom podijeljenim duž vještačkih (i neproduktivnih) linija, što neprekidno podsjeća na podjele iz prošlosti”, navode u podnesku.
Upozoravaju da je “tvrdnja da građani BiH mogu zamisliti ili tolerisati samo “postepene promjene” duboko zabrinjavajuća” i da bi bila “neprihvatljiva u kontekstu bilo koje moderne demokratije”.
“Svijet iz 1995. godine nije isti kao danas, a isto vrijedi i za BiH. Povezivanje BiH i njenih građana s rigidnim okvirom koji je uspostavljen radi okončanja rata, uz istovremeno uskraćivanje mogućnosti napretka ka članstvu u EU i stabilnijem položaju na međunarodnoj sceni, neprihvatljivo je u bilo kojem kontekstu”, dodaju.
U DPC-u smatraju da u BiH postoji stvarni potencijal da njeni građani razviju ustavne alternative, ali im je potrebna odgovarajuća podrška i ohrabrenje, te da analiza proporcionalnosti utvrđena u sudskoj praksi slučaja Sejdić i Finci i dalje vrijedi.
Navode da su inicijative za ustavne reforme poput onih koje su razvili Forum građana Tuzle ili Udruženje mladih pravnika (kasnije preimenovano u Pravni institut), imale potencijal, ali da nisu razvijane u okruženju koje njeguje novi društveni ugovor i angažman. Također navode model “Municipalizacije” koji su prvobitno razvili dvojica saradnika DPC-a uz konsultacije sa stručnjacima i građanima kao jedan model upravljanja koji je u skladu s međunarodnim obavezama i aspiracijama BiH.
Dalje ističu da nedavni ekološki aktivizam u zemlji “jasno pokazuje želju građana da se uključe u donošenje odluka o vrsti zemlje u kojoj žele živjeti”.
“Svaka tvrdnja – primjerice, kroz poništavanje odluke ‘Kovačević’ – da građani BiH nisu ‘spremni’ za poštovanje svojih ljudskih prava, ili da bi trebali biti kažnjeni zbog opstrukcija etno-nacionalističkih lidera u vezi s ustavnim reformama, nosila bi ozbiljan rizik od slabljenja poštovanja vladavine prava u zemlji”, upozoravaju.
“DPC s poštovanjem poziva Veliko vijeće da uzme u obzir ove opservacije. One su iznesene u kontekstu: (a) principa da je diskriminacija na osnovu etničkog porijekla oblik rasne diskriminacije, što je posebno teška vrsta diskriminacije, te da se pojam objektivnog i razumnog opravdanja mora tumačiti što strožije; i (b) činjenice da su presude ovog Suda od njegovog osnivanja 1959. godine značajno doprinijele jačanju vladavine prava u Evropi”, navode na kraju.
Podsjetimo, Evropski sud za ljudska prava je 29. augusta 2023. godine donio presudu u predmetu Kovačević protiv Bosne i Hercegovine, koji se odnosi na pravo glasa građana BiH koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici “konstitutivnog naroda” u BiH na parlamentarnim i predsjedničkim izborima na državnom nivou.
Kovačević se Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu žalio navodeći da mu je ugroženo aktivno biračko pravo jer kao neko ko živi u entitetu Federacija BiH može da glasa isključivo za Hrvata i Bošnjaka kada bira članove Predsjedništva BiH.
Sud je presudio da su prava Slavena Kovačevića prekršena.
Zahtjev za preispitivanje presude BiH je podnijela tom sudu 5. oktobra prošle godine, a žalbu su uputile vršiteljice dužnosti agentica BiH pred Evropskim sudom za ljudska prava Monika Mijić i Jelena Cvijetić. Veliko vijeće to suda će odlučivati o žalbi BiH kada će biti donesena i konačna odluka.
Također, Schmidt se neće obraćati Sudu u Strazburu u ovom slučaju iako je takva informacija ranije stigla do medija.
Za N1 su iz OHR-a naveli da Schmidt nije ni planirao svjedočenje, a detalje možete čitati ovdje.
Važno je istaći i to da je Schmidt nekoliko puta kritikovao odluku Evropskog suda za ljudska prava u slučaju “Kovačević” poručivši da bi mogao čak i destabilizovati situaciju u BiH.
U više navrata smo pisali o ovoj temi i te članke možete pronaći ovdje.
╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad, pridružite nam se i na WhatsApp kanalu klikom ovdje
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!