Vrhunska bosanskohercegovačka stučnjakinja u oblasti infektologije, svjetskog ranga, prim. prof. dr. sc. med. Nada Koluder Ćimić, specijalista infektolog, subspecijalista klinički farmakolog, prvi put govori za medije o svjetskoj pandemiji korona virusa u ekskluzivnom intervjuu za N1. U kakofoniji različitih (dez)informacija o bolesti Covid-19 s kojim se svijet bori treću godinu, dr. Koluder Ćimić upozorava da se ne smiju iznositi paušalne procjene.

Preciznu i ozbiljnu analizu, zasnovanu na struci i znanju, iznosi za N1. Kaže kako je previše nestručnosti, amaterizma, improvizacije, kalkulisanja preko zdravlja, odnosno života građana.

N1: Koliko je zabrinjavajuća situacija zaraze SARS CoV-2 virusa, novog delta soja? Šta nam govori rast broja zaraženih, hospitalizovanih, umrlih?

Na samom početku želim da naglasim da se u javnost ne smiju iznositi  paušalne procjene kako u smislu sijanja straha, preuveličavanja tako i minimiziranja opasnosti. Korona brojevi su neumoljivi.To je, rekla bih, čista matematika.
Svjedočimo porastu aktivnosti koronavirusa što se ispoljava sa svakodnevnim povećanjem broja novozaraženih/novooboljelih, hospitaliziranih, umrlih. Dakle, možemo ustvrditi da je četvrti val u BiH uveliko počeo i da se zahuktava. Zabrinjava nevjerovatno niska procijepljenost u BiH općenito, što je plodno tlo za dobivanje ubrzanja i nepredvidivog širenja zaraze delta sojem, a posljedično i višeg postotka smrtnih slučajeva. Rastući brojevi s početka novog vala ne mogu nas ostaviti ravnodušnim. I pored svog optimizma ne nagovještava se ni priželjkivani proces spontanog povlačenja virusa.

Na početku u kontekstu pitanja hoću naglasiti da je vakcinisanje ključ zaustavljanja zahuktale zaraze delta sojem i zaštite od opasnijih varijanti novog delta soja.

Zbog ozbiljnosti situacije odmah se želim obratiti  onima koji se mogu vakcinisati, ali i još dvoje. Zasigurno ih zbunjuju i neutemeljeno minoriziranje opasnosti koju predstavlja SARS CoV-2 ili oni koji podržavaju teorije zavjere plasirajući dezinformacije. Toplo im savjetujem da se oslanjaju na tačne, provjerene, naučno dokazane činjenice koje će biti okosnica donošenja za njih pravilnih odluka.

Realnost je da se ni postojeće epidemiološke mjere ne poštuju

N1: Da li su epidemiološke mjere uopšte zadovoljavajuće u ovom trenutku? A i najosnovnije maske na licu su „čudo“među populacijom.

Postojeće epidemiološke mjere kao nošenje maske na ustima i nosu, distanca i lična higijena zadovoljavaju u sadašnjem trenutku u mnogim zemljama s procijepljenošću 70 do 80 posto. U onim sa niskom stopom  procijepljenosti i neobuzdanog širenja virulentnijih sojeva virusa jasno je da će se morati uvoditi nepopularne, strožije mjere uz svu fleksibilnost ovisno o dinamici. Jednostavnije rečeno, treba se pratiti dinamika širenja i ponašanje stanovništva. Ovo je zaista vrćenje u krug ili plastičnije kazano, igra gluhih telefona. Realnost je da se postojeće mjere ne poštuju što znači da nisu zadovoljeni oni osnovni epidemiološki standardi zaštite.

Zagovornica sam uvođenja Covid propusnice što je preporuka i javnog zdravlja diljem svijeta, a ako se one ne prihvate onda preostaju restriktivnije mjere. Covid propusnice omogućavaju vakcinisanim osobama odlazak u tržne centre, restorane, kina, pozorišta, koncerte, sportske predstave. Oni koji to nisu, moraju se svaki put testirati ili da nose masku na način kako je to propisano.

Svi smo odgovorni – nipodaštavamo virus, a politikanstvo je naše zdravstvo odvelo u sunovrat

N1: Zašto je potpuno imunizirano nevjerovatnih 11 posto ili 12 posto stanovništva u cijeloj državi? Ko je najodgovorniji? Zašto nadležni nisu zabrinuti ili to ne pokazuju, što je vrlo opasno.

Prije svega treba naglasiti da smo mi  jako, jako daleko od postizanja kolektivnog imuniteta. Slijedi širenje zaraze brzinom  višom za 40-60 posto u odnosu na prvobitni soj s početka pandemije. Vrlo je izgledno prirodno imuniziranje uz velike žrtve. Ko je odgovoran? Rekla bih svi! Ako tražimo uzroke, naći ćemo ih prije svega u nipodaštavanju virusa i bolesti koju realno izaziva. Zatim negativan stav prema imuniziranju daje između ostalih i sam premijer Federacije koji uz niz gafova pri obraćanju, nepoštivanja mjera federalnog Kriznog štaba i afere sa respiratorima doslovce izjavi: “Nismo potrčali da se vakcinišemo da ne budemo pokusni kunići kao Srbija i Izrael“. Sami zaključite kako se građani osjećaju i šta misle. Dalje, obrću se činjenice pa se recimo vakcina dovodi u vezu sa sterilitetom, a ne koronavirus – ubica ploda. Trudnice i novorođenčad češće imaju teže kliničke slike i završavaju u intenzivnim njegama. Isto tako ponavljanje kako je korona infekcija s delta sojem prije svega infekcija gornjih dišnih puteva stvara pogrešnu percepciju da se radi o blažoj kliničkoj slici, nešto poput gripe.

Previše je nestručnosti, amaterizma, improvizacije, kalkulisanja… preko zdravlja/života građana. Dajmo već jednom prednost stručnim preporukama, u odnosu na one političke i politikantske, što je očigledno s pandemijom odvelo naš zdravstveni sistem u sunovrat. Nema jasne strategije kojom se  unaprijed priprema za slijedeći korak koji nameće data situacija. Umjesto tih jasnih mjera sa kojima bi bilo informisano građanstvo, naši pretpostavljeni svaki put idu korak unazad, „kupuju vrijeme“.To su građani prepoznali i u njih nemaju povjerenje. Isto tako treba vrlo ozbiljno poraditi s građanima na osvještavanju opasnosti od ove bolesti. Recimo, treba naglašavati da bi ljudi shvatili opasnost koji je omjer teže oboljelih nevakcinisanih u odnosu na one vakcinisane, eventualno zaražene.

Ako je ne vakcinaciji, bojite li se i lijekova? Na trećem mjestu su uzročinika smrti

N1: Svjedočili ste godinama mnogim zaraznim bolestima i imunizaciji. Kako gledate na ovaj otpor imunizaciji? Gdje će nas to općenito odvesti?

Kao infektolog sa višedecenijskim iskustvom prošla sam kroz brojne epidemije, pandemije zaraznih bolesti, rat u Sarajevu. Zahvaljujući obaveznom prijeratnom vakcinisanju uključujući i regrutovanje mladih u bivšu JNA, mi u ratnom Sarajevu nismo imali tetanus, trbušni tifus, krzamak, rubeolu, veliki kašalj, dječiju paralizu. Imali smo jednu malignu difteriju importovanu iz bivšeg SSSR-a gdje je krajem osamdesetih sa padom Berlinskog zida pukao njihov do tada čvrst zdravstveni sistem. Tih godina epidemija difterije u SSSR-u širila se i na susjednu Skandinaviju. Nama je uvezena od vojnika Ukrajinskog bataljona. Iz ovog vidimo samo dio blagodeti koju pruža imunizacija populusa. Ne smijem niti zamišljati  vrijeme bez vakcina općenito.

Kao penzionerka volontirala sam u Općoj bolnici, KB Goražde, staračkom domu Goražde, liječila mnoge teške i kritično teške pacijente, proživljavala njihovu agoniju. Pitam se sve vrijeme šta znače postoci umrlih ili onih sa teško hronično oštećenim zdravljem ako se baš oni koji hladno barataju brojkama nađu upravo u njima. Imala sam i takvih koji kad su preživjeli, potrčali su da se vakcinišu. Dakle, kad preferiram imunizaciju ne manipuliram činjenicama, nisam korumpirana, potkupljena, volim ljude, brinem o njihovom zdravlju živeći Hipokrata. Sva recentna znanja o koronavirusu upućuju ka imunizaciji, naravno na dobrovoljnoj osnovi. I u konačnici, pitanje da li ćete se vakcinisati ili ne  vrlo je osobno pitanje o kojem sami odlučujete.

SARS CoV-2 je pošast 21. stoljeća. Niko neće izbjeći njegov zagrljaj. Sami odlučujemo doživljaj prvog spoja: da li će biti tegoban infektom ili obojen hormonom sreće koji producira imunizacija.

Imunizacija je rezultat nauke, tehnologije, civilizacije. Sve ostalo je rezultat iracionalnog straha. Ja pitam svoje pacijente, a evo koristim i medije da li takav strah, nepovjerenje imate na farmaceutske lijekove koji zauzimaju treće mjesto na listi uzročnika smrti odmah iza bolesti srca i malignoma. Na prvu ledi se krv u žilama. Svjedočila sam burnim i teškim reakcijama i sa smrtnim ishodom kod pojedinaca nakon terapijskih doza fenobarbitona, TMP sulfametoksazola (Stevens Johnson sy), aspirina (Reye sy), analgina, citostatika, antibiotika (agranulocitoza), antibiotika bez izuzetka (pseudomembranozni kolitis, astma), penicilina (anafilaktički šok), imipenema (epi napadi). UVIJEK SE TREBA RUKOVODITI GESLOM: izvaži svu korist i štetu prije nego propišeš lijek. Reduciraj broj lijekova kako bi se izbjegla neželjena interakcija. Informiši/educiraj pacijenta o mogućnostima liječenja.

Pacijenti prije svega strahuju šta je u vakcini. Propituju zašto proizvođač ne garantuje da je vakcina bezopasna, zatim zašto doktor ne može garantovati da vakcina neće naškoditi. Na ta pitanja treba se odgovoriti nedvosmisleno na način da vakcine prolaze kontrolu kvalitete medicinskih proizvoda, da proizvođač samo garantuje da je vakcina u okviru propisanog standarda. Doktor ne može garantovati jer svako farmaceutsko sredstvo nosi rizik i s tim se svi trebaju upoznati i mislim da je velika greška u ekskomuniciranju pacijenta. Tu se nalazi neuralgična tačka problema zvanog imunizacija protiv Covida.

N1: Kakav je vaš stav u odnosu na treću dozu vakcine?

Zasigurno,ovo je pošast koja je zahvatila cijeli svijet. Oboljelo je i umrlo više miliona ljudi. Zalet uzima  novi, delta soj virusa, a nagovještava se i lambda soj, problematičan jer je otporniji na vakcine. Vrijeme će najbolje pokazati dalje karakteristike pandemije. Do tada sa puno upitnika stručna javnost očekuje da će se koronavirus već iduće godine ponašati kao grip, da će se javljati sezonski i da će posljedice biti blaže. Vrijeme koje nam slijedi valja prebroditi zaštićen ili djelomično zaštićen preživio ili umro.

Naše Stručno savjetodavno tijelo nije još dalo mišljenje o trećoj dozi vakcine. Čeka, ne znam šta čeka, i u tom vakuumu mnogi odlaze van granica naše zemlje i vakcinišu se trećom dozom, shodno vlastitim informacijama i stavovima po tom pitanju. Dakle, rade sami posao nazovi „stručnjaka“. Ja to naravno ne podržavam, ali sam daleko od toga da imam negativan stav prema tim akcijama. Ljudi pokušavaju i uzimaju svoje zdravlje u svoje ruke. Od mnogih čujem vakcinisan sam kineskom, imam niska antitijela, odoh po Pfizera ili AstraZenecu.

U uređenim zdravstvenim sistemima treća doza se daje osobama kojima je značajno oslabljen imunitet usljed transplantacije, hemodijalize, malignoma, inzulin ovisnog dijabetesa. Oni su u najvećem riziku, a koju vakcinu će primiti, to nije eksplicitno odlučeno.

Ovakve promjene na plućima do sada nismo vidjeli, mladi sve više oboljevaju

N1: Susrećete se sa oboljelim i dalje. kakve su kliničke slike novozaraženih?

Kliničke slike kod teških i kritično teških su identične ranijim. Evidentna je kratkoća od početka razboljevanja do dolaska u bolnicu. Upala pluća i potreba za većim litrima kisika govori o teškoj oštećenosti pluća, o ulasku u akutni respiratorni sindrom. Sljedeće pogoršanje je oštećenje pluća u smislu tromboza u krvnim sudovima kada dolazi do vrlo ozbiljnog pogoršanja plućne funkcije. Ako i prežive, čak i odu kući, vraćaju se zbog jake upalne autoimune  reakcije. Virus se ponaša kao superantigen izazivajući jače upalne reakcije u odnosu na druge viruse. Zapravo,ovakve promjene na plućima do sada općenito nismo vidjeli. Mlađa populacija sve više ozbiljno oboljeva. Kako su reaktivni tako njihov imunološki sistem burnije reaguje, tok bolesti je brži, ali je i oporavak kraći. Neizvjesnost ishoda je uvijek prisutna. Vakcinišimo se.

N1: Kakva je vaša prognoza, da li će zdravstvene ustanove biti pod novim udarom i kako to zaustaviti?

Svjedočimo naglom povećanju broja hospitaliziranih, posebno u intenzivnim njegama.To predstavlja veliko opterećenje za zdravstveni sistem, desetkuju se hladni programi, svi trpimo.