Duška Jurišić o slučaju Marić: "Ivana je nažalost već presuđena i spaljena"

Zamjenica ministra za ljudska prava i izbjeglice BiH Duška Jurišić govorila je u Novom danu o slučaju koji je izazvao rasprave u javnom prostoru, a povodom posta političke analitičarke Ivane Marić. Marić je komentirala poziv resiul-uleme Huseina Kavazovića upućen vjernicima, izazvavši negativne reakcije dijela javnosti, a potom se izvinila uz riječi "Pogriješila sam, ali je li to za smrtne kazne?", sugerišući tako na prijeteće komentare koji su joj upućeni.

Oglasili ste se o još jednoj vrlo osjetljivoj temi, a to je post Ivane Marić, krenimo od njega da li je on govor mržnje? Ali govor mržnje je sadržan u brojnim reakcijama pa čak i prijetnjama Ivani Marić na društvenim mrežama, kako smo se pretvorili u društvo koje neslaganje s nečim izražava kroz nasilje, pa mogu reći i ekstremno?

Već vidim naznake da će biti podnesena krivična prijava da bi se odlučivalo o tome je li počinila krivično djelo, ali ono što jeste da Ivana Marić ima razlog za podnošenje krivične prijave zbog govora mržnje kojem je bila izložena. Najvažnije u ovom trenutku je garantirati sigurnost Ivani Marić, ona prima vrlo ozbiljne, eksplicitne prijetnje po život i zdravlje, i u ovom trneutku pretpostavljam da će poduzeti i neke mjere da se zaštiti. Bilo bi lijepo kada bi država, odnosno nadležni organi, agencije za provedbu zakona sami reagirali. Ne iznosim paušalne ocjene, da se vratim na ono što je ona izjavila. Ivana Marić je nakon komentara dobila vrlo jasne osude da se o vjeri o dovi, o vjerskom lideru kojem je zadaća da poziva vjernike na dove koje traže od Boga nešto dobro i da ih sačuva od onog što je loše i štetno, to je posao vjerskih lidera i uleme, ali s druge strane odgovoriti na način Ivani Marić, koja je shvatila da je pogriješila, povukla post, ali je rekla da je pogriješila i da nije bilo primjereno, važno je to istaći, nezaustavljivo su krenule optužbe. Koliko govora mržnje i nakon ubistva Nizame Hećimović i agresivnosti nakon zločina u Sanskom Mostu, ja u tom smislu ne bih kritikovala društvo, nego svi zajedno moramo da dođemo do nekog rješenja šta mi možemo da uradimo za sebe i druge.

Ono što zbunjuje su reakcije institucija na post privatne osobe, pa onda jedna stranka osuđuje post, druga je brani, ministri se oglašavaju, znamo li mi uopće institucionalno komunicirati?

90 posto komentara je bilo protiv Ivane kao žene. Kao pravnik, selekrtriala sam one koje možda ne bi… Imate eksplicitne prijetnje za oduzimanje života, za silovanje, maltretiranje nje kao žene, bolje je da ne čitam i ne prizivam. Otvoreno ću reći, ministar za ljudska prava Sevlid Hurtić i ja imamo različita razmišljanja o slobodi izražavanja. Slažem se da možda donekle to jeste bio poziv, vrijeme je predizborne kampanje, ali s druge strane postoji nekolicina pravnih stručnjaka, evo imate Envera Išerića, doc. doktor prava, koji je rekao da je ovo za krivične prijave protiv Ivane Marić, neko je i presudio, donio odluku oko toga i rekao da je kriva. Zato naglašavam, moramo se vratiti institucijama sistema. Stranka Šemsudina Mehmedovića, ako misle da je širenje vjerske netrpeljivosti moraju to prijaviti, ali to se neće dogoditi. Ivana je već nažalost presuđena i spaljena, i nije jedina žena u javnom prostoru. Moram priznati u posljednjih nekoliko godina se to najčešće dešava ženama, ne možemo razgovarati o toleranciji, i moramo naći neku tananu nit između slobode govora, a da za govor mržnje kažemo da je to krivično djelo koje se mora sankcionirati – tu nema gorova. Nećete za hiljade trolova naći rješenje adekvatno, krivično procesuiranje nije način, liječenje društva, edukacija i pronalazak rješenja je dugotrajan proces, ne postoji čarobni štapić.

“Kokardi nema mjesta u Oružanim snagana”

Kada smo kod institucionalnog komuniciranja još jedan slučaj je aktuelan o slučaju vojnikinje i pripadnice Oružanih snaga BiH koja je navodno postala objave na društvenim mrežama sa kokardom. Čini se da određeni državni službenici, policijski službenici i vojnici još uvijek ne razumiju šta znači biti u službi građana, da nema privatnog profila i privatnih objava već da sve ono što se objuavi postaje javno?

Kokardi nema mjesta u Oružanim snagama. Nema tu privatno javno, primate platu od države ili entiteta, potpuno je svejedno. Kokardi nema mjesta, Tačka. Kao što je zločin u Sanskom Mostu, kao što je govor mržnje protiv Ivane Marić krivično djelo, isto tako kokardi i drugim fašističkim objavama nema mjesta. Nažalost, 20 godina imate u entitetu RS i u susjednoj Srbiji zakone koji izjednačavaju pravni status četnika i partizana, kad u BIH prođete kroz mjesta gdje su se vratili Bošnjaci i Hrvati vidjećete murale Ratku Maldiću i Draži Mihailoviću, čućete neke političare koji se hvale porijeklom predaka koji su bili četnici, ali to ne znači da se hisotrija izmijenila, nema relativizacije. Cijenu relativizacije će platiti oni koji to rade, ako ne oni onda nažalost njihova djeca. Fašističkim i drugim oznakama njima nema mjesta u Oružanim snagama ili bilo kojoj drugoj državnoj instituciji. Nažalost pokazuje se da nemamo dobre mehanizme da s tim radimo. Podsjećam vas na slučaj dvije sutdentice koje su veličale Ratka Mladića i na koji način su dočekane u Srbiji i kako su nagrađene, ne bih voljela da se tako nešto dogodi, voljela bih da se ova eksplicitna poruka osude čuje, zna i da se nađu mehanizmi da do te mlade osobe dođe takva poruka.

Desilo se i ubistvo žene u Sarajevu koje nije femicid, ali je strašno i brutalno nasilje, te još jedan femicid prošle sedmice. Koji je pravac za rješenja – rigoroznija kaznena politika, promjena zakona koje zagovara NGO sektor, edukacija, promjena svijesti društva o nasilju, eliminisati patrijarhalne elemente u odgoju, kako naprijed i kako spriječiti da ne bude nijedna više?

Kako eliminisati pratrijarhalne elemente društva? Iname grupu NGO-va u RS koja je snagom svojih argumenata uspjela ubijediti vlasti da povuku zakon o zaštiti od nasilja u porodici sa sjednice NSRS. Šta uraditi nego razgovarati, ukrstiti argumente i pronaći rješenja. Ne slažem se, voljela bih da riječ femicid ostane, oni smatraju da je to udar na proodicu. Treba naći kompromis da se dobije dobar zakon, odatle sve kreće. U FBIH sporo idu procesi i očekuje se da Federalna Vlada usvoji predloženi nacrt zakona i da ide u parlamentarnu proceduru. Mjere koje se predviđaju su bolje i u nekoliko drugih stvari je kudikamo bolji od ovog koji je na snazi. Opet se vraćamo ka društvu i prevenciji i onome šta nosi porodica. Treba vratiti ljudima nadu u bh. društvo, da i oni sami mogu mnogo toga uraditi. Racionalma su očekivanja od sistema, međutim da biste spriječili agresivnost od napada, zločina, govora mržnje, femicida itd, morate krenuti i malo od samih sebe, šta ja to mogu uraditi kako mogu doprinijeti i sebi i drugima.

Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za An droid|iPhone/iPad