Tekstilna industrija nekada prepoznatljiv brend Bosne i Hercegovine danas skoro nevidljiva na tržištu. Sa godišnjim izvozom od 650 miliona eura po važnosti je peta privredna grana u zemlji. Međutim, prekomjeran uvoz, skupo pokretanje proizvodnje guši njen dalji razvoj.

Šaljivi natpisi na odjeći za bebe, karta su za ulazak u biznis. Za Banjlučanku Slađanu Štulu pravljenje odjeće na početku je bio hobi, a kasnije mamac za kupce širom svijeta. Uprkos brojnim preprekama, proizvodnja je za dvije godine proširena sa 9 na 100 artikala i četvoro zaposlenih.

“Za bilo kakvu banku i kredit mi smo mali. Jer ti ako ne praviš velike pare, ako ne ostvaruješ veliki promet, ti ne možeš dobiti veliki kredit. Kad si mali možeš dobiti malo, a sa malim parama ne možeš pokrenuti veliki posao”, kazala je Slađana Štula, “Bubsi beba”.

Male proizvođače osim velikog zaduživanja guši i uvoznički lobi.

“Nepostojanje kontrole uvoza proizvoda kada je u pitanju ovaj sektor. Nepostojanje domaćeg repromaterijala što znači da je ovaj sektor osuđen na uvoz”, objašnjava Vladimir Blagojević, Privredna komora Republike Srpske.

Upravo je liberalizacija uvoza, dovela do toga da je domaće tržište preplavaljeno jeftinom i nekvalitetnom uvoznom robom. Najčešće iz Kine, Bangladeša, Vijetnama.

“Mi u Bosni i Hercegovini smo u proteklih godina imali dosta slučajeva da se pokušao uvesti falsifikat određenih robnih marki. Takva vrsta roba dolazi upravo iz azijskih zemalja”, istakao je Ratko Kovačević, UIO BiH.

Jedino što je u BiH donekle slično sa ovim zemljama jeste jeftina radna snaga. Oko 25.000 zaposlenih u tekstilnoj industiji ima primanja tek nešto više od četiri stotine maraka, a naša roba uglavnom odlazi na evropsko tržište.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook.