Glavna urednica magazina Ekonometar i Biznis Radojka Nikolić kaže da korupcija i pravosudni sistem odvraćaju strane ulagače od Srbije, jer oni ne žele da umjesto gledanja u zakon, gledaju u kovertu šta će kome dati. Što se saradnje na zapadnom Balkanu tiče, kaže da se privrednici lako dogovore, ali da ekonomija mnogo trpi zbog politike.
Govoreći o samitu u Trstu, kaže da sve liči na priču o očekivanju da se nešto uradi, ali bez konkretnog plana.
Sporazum o Transportnoj zajednici zapadnog Balkana potpisan je 12. jula u Trstu, a među potpisnicama nije bila Bosna i Hercegovina.
Upitana da to prokomentariše, Nikolićeva kaže da je očigledno da su u pitanju politički ili neki drugi razlozi za BiH, da je došlo do nesporazuma među entitetima. Ipak očekuje da će se to riješiiti, jer ne vjeruje da će neko, kako kaže, raditi toliko protiv sebe.
Ugovor je značajan zbog infrastrukturnog povezivanja, kaže Nikolićeva i dodaje da osnova toga da bi se komunikacija obavljala u transportu roba, usluga, počinje se od puteva i transporta, i da to svi znaju.
I Njemačka je spajanje istočnog i zapadnog dijela započela sa infrastrukturom, ističe.
“Kad se radi pod patronatom međunarodne organizacije kao što je EU onda bi to značilo da bi na tim saobraćajnicama bili zadovoljeni i svi međunarodni standardi, dakle po istim kriterijumima kao u EU… I zato ne treba gledati na to kao na običan put sa više traka, već na jedno funkcionalno povezivanje”, navela je.
Na pitanje da li je ovo zapravo bila politička odluka, Nikolić naglašava da su sve odluke na zapadnom Balkanu takve (političke).
Ističe da politički konflikt dugo traje u regionu. Podsjetila je da je samo sedam ili osam godina poslije Drugog svjetskog rata jedan tako veliki konflikt – između Njemačke i Francuske, prevaziđen stvaranjem Evropske zajednice za ugalj i čelik, iz koje je nastala kasnije EU. A kod nas ovdje i poslije 20 godina postoji animozitet između nacija, koji se uvijek završi političkim problemima, dodaje.
Naročito zbog toga, kako ocjenjuje, što je ovdje uvijek neka zemlja u izbornom ciklusu, a političarima sa ovih prostora obezbjeđuje rejting to ako upotrijebe jaču retoriku protiv one druge nacije.
Kaže da se, s druge strane, što se tiče ekonomije – svi se slože da je ekonomska saradnja potrebna.
Kao primjer je navela da imaju neriješen status između Srbije i Kosova, ali dobru ekonomsku saradnju. “Komore sarađuju, privrednici razvijaju biznise – svima je u interesu da rade, ako pitate privrednike, oni će se lako složiti, ali politička retorika je ta koja dominira i to je ovdje najveći problem”, dodala je.
“Ekonomija veoma trpi zbog politike, zato smo nerazvijeni i zato smo na 30 posto prosječnog standarda u EU, neki i niže, i ovakve stvari nas onemogućavaju da idemo brže naprijed”, rekla je.
Krivica je i dijelom na EU, kaže ona, dodajući da ukoliko želi da integriše ove zemlje, da oporavi ovaj dio Balkana, ona jako dobro zna kako se to radi. “A ovdje se pokazalo da je za objedinjavanje interesa ovih zemalja, uvijek potrebna neka čvrsta ruka sa strane, koja će naložiti da se nešto uradi… Ako bi postojao neki sadržajan i definisan plan od strane EU za oporavak ovog dijela Balkana, onda bi on mogao da se realizuje i da da dobre rezultate”, rekla je.
Problem je i autoput Beograd – Sarajevo. Upitana o tome šta Srbija i BiH gube dok čekaju dogovor, navodi da Srbija gubi bolji život i viši strandard: “Jer sve počinje od infrastrukture i razvoja industrije – jedno proizilazi iz drugog… Tu je dilema da li će put ići preko Tuzle ili Višegrada, to su ta naša nadgornjavanja – prosto je nevjerovatno pošto je riječ o investiciji od 200 miliona eura i o opštoj koristi za stranovništvo i privredu… Nije to duga trasa, to je oko 160 km, krajnje je vrijeme da se odluče za jednu od trasa, jer su povoljne i jedna i druga… Na kraju može da se izvuče kasnije jedan krak, ako se radi konstruktivno, to može, ako ljudi ne žele da se konfrontiraju, ako imate destrukciju, ništa nećete uraditi”.
Pomoć EU regionu – bez konkretnog plana
Susret u Trstu i sve priče o pomoći za region za sada mi više liče na priče koje su u domenu očekivanja da se nešto uradi, ali bez konkretnog plana, kaže urednica Ekonometra. Tu i tamo se pojave neka rješenja, kao sada u Trstu, dodaje. “Ovo mi se čini kao jedna priča koja treba da nas drži okupljene u nadi da Evropa radi nešto za nas”.
EU jako dobro zna, naročito Nijemci znaju kako se donosi plan, navodi Nikolićeva dodajući da je Berlin imao detaljan plan o integraciji istočnog dijela odmah nakon pada Berlinskog zida.
Njemačka jako dobro zna koliko šta košta, kako se planovi donose i realizuju, šta je strategija, šta je akcioni plan, i ako želi da se ovaj dio Balkana ujedini, podigne na viši nivo ekonomskog razvoja, mora da bude još odlučnija, ocjenjuje.
BiH je najveće tržište za Srbiju
Govoreći o razmjeni Srbije i BiH, Nikolićeva je iznijela podatak za prošlu godinu, a to je da Srbija ostvaruje suficit u trgovinskoj razmjeni, dakle izvozi milijardu i sto miliona eura, a uvozi za 406 miliona.
To je naše najviše tržište u okruženju, mi u veliku Rusiju, sa svim ovim podsticajima (imamo sporazum o slobodnoj trgovinskoj razmjeni, a tu su sankcije EU prema toj zemlji) izvozimo 800 miliona eura u Rusiju, a u BiH milijardu i sto, kaže Radojka Nikolić.
“Postoji jaka veza između dvije ekonomije u korist Srbije, i nesumnjivo da nam je važan spoljnotrgovinski partner”, navodi.
Kad je u pitanju druga strana, iz BiH dolazi ruda, koks, lignit, drvo… Istakla je da BiH obiluje šumama, a to je nešto što se traži. “Oni bi morali da razmisle o svojoj izvoznoj strukturi – da li će izvoziti samo sirovinu ili neke sofisticiranije proizvode, ali to ostaje na BIH”.
Nikolićeva podsjeća da postoji sporazum Cefta na osnovu koga su Srbija i BiH međusobno oslobođeni carina, ali da i tu ima “političkih” problema. Malo, malo ima zastoja na granici, kamioni čekaju, ne priznaju se laboratorijski izvještaji, iako po tom sporazumu zemlje jedna drugoj priznaju laboratorijske izvještaje, pa se tu čeka, i uvijek se tu postavlja pitanje da li je to političko pitanje, navodi.
Podsjetila je i na stajanje kamiona na granici u vrijeme Vlade Zorana Milanovića, u predizborno hrvatsko vrijeme, i dodala da su to bili čisto politički razlozi da kolone sa robom stoje i s jedne i druge strane. Dok god se vrela politička atmosfera ne ohladi, a to može isključivo uz medijaciju evropskih partnera, krčkaćemo se u balkanskom loncu, navela je.