Krajem marta, u banjalučkoj fabrici obuće "Bema" počinje proizvodnja prvih domaćih cipela, koje će biti jeftinije od uvoznih, a jednakog kvaliteta.

Za deset godina postojanja ovog preduzeća nije napravljen ni jedan par domaćih cipela, iako zvanični podaci kažu da je za to vrijeme proizvedeno više od 12 miliona pari različite obuće.  

Banjalučki obućari proizvodili su cipele sa etiketom najpoznatijih njemačkih i italijanskih obućarskih marki. Od tih kompanija dobijali su materijal i spisak (lijepih) želja, a za sve ostalo morali su sami da se snađu.  

Međutim, u  “Bemi” su  izračunali da bi više mogli da zarade ako bi proizveli samo hiljadu pari svoje obuće, nego da proizvedu deset hiljada pari obuće za  strane partnere.

Iako je strani aranžman izuzetno nepovoljan, morali su  da ga  prihvate, jer je od tog posla zavisila egzistencija 1.250 radnika i njihovih porodica. Ista situacija je i u ostalim obućarskim preduzećima u BiH.

“I pored toga, fabrika obuće `Bema` prošle godine  zaradila je više od 14 miliona maraka”, ističe za Srnu direktor Fabrike Marinko Umičević.

On naglašava da obućarska industrija u BiH zapošljava više od 25 hiljada radnika, koji su raznim administrativnim mjerama, čiji su autori predstavnici EU i neki domaći političari, dovedeni u bezizlaznu situaciju.  

“Da bi se uništila obućarska industrija u BiH, koja je bila konkurencija poznatim kompanijama iz EU, mi smo sve do skoro  morali da plaćamo  pet puta veću carinu od naših poslovnih partnera iz Unije za uvoz repromaterijala iz zemalja Dalekog Istoka“, pojašnjava Umičević i napominje:   

“Naši carinici su nama uzimali 15 posto, a njihovi samo tri. Osim toga, obućarska preduzeća iz EU za finansiranje proizvodnje mogla su da dobiju izuzetno povoljne kredite od svojih banaka po stopi od  jedan posto grejs periodom od dvije godine”.  

Istovremeno, strane banke privrednicima daju kredite po stopi od  osam ili devet posto.  

BiH je čak peta zemlja u Evropi po izvozu obuće. Zbog toga zvuči nevjerovatno podatak da se uvozi čak 95 posto potrebnih količina obuće.  I, uglavnom, to je ista ona obuća koja je nedavno izašla iz ovdašnjih proizvodnih hala!?  

Već godinama obućari ne uspjevaju da se izbore sa političarima na nivou BiH za povoljnije uslove poslovanja, iako je i jednima i drugima jasno da bi to omogućilo proizvodnju i izvoz domaće obuće.  

Tek polovinom prošle godine uspjeli su da navedu zajedničke institucije da se obućarskoj industriji  smanji carina sa 15 na tri posto za uvoz repro materijala iz zemalja Dalekog istoka.  

Ali, ta odluka je bila na snazi samo do kraja prošle godine, a onda je, kako vjeruju obućari, pod nekim pritiscima opet ukinuta.

“Morali da napravimo medijsku galamu tako da je na telefonskoj sjednici Vijeća ministara produžena prethodna odluka, ali opet samo do kraja ove godine“, ističe  Marinko Umičević.

U banjalučkoj fabrici obuće uspjeli su da obezbijede  obrtna sredstva za kupovinu  repro materijala iz zemalja Dalekog  Istoka. Taj materijal je stigao u skladišta i krajem marta ove godine počinje proizvodnja domaćih cipela.

U ovom kolektivu planirali su  da do kraja godine proizvedu dvadesetak hiljada pari domaćih cipela koje neće zaostajati po kvaliteti od  uvoznih koje se sada ovdje prodaju (jer su oni i njih pravili).

Već početkom maja kvalitetne domaće cipele građani će moći da kupe u “Beminoj” prodavnici u krugu ovog preduzeća po fabričkim cijenama. One će biti znatno jeftinije od uvoznih, koje se sada nude u ostalim prodavnicama.

Ako zaživi proizvodnja domaćih cipela, sasvim je izvjesno da će živnuti i obućarska industrija u Republici Srpskoj i prateća industrija, jer neko će pronaći interes da proizvodi pertle, drugi će se odlučiti za đonove ili kutije za pakovanje obuće i slično.  

Prema grubim računicama, u malim i srednjim preduzećima koja bi u Republici Srpskoj pratila obućarsku industriju  za veoma kratko vrijeme posao bi moglo  da dobije više od  2.500 novih radnika.