Iako mašine zamjenjuju ljude u mnogim oblastima proizvodnje, u jednoj još ne mogu. Riječ je o korparstvu. Posavina je oduvijek bila poznata po ovom zanatu gdje je većina stanovništva živjela upravo od toga. Danas je drugačije. Zahvaljujući entuzijastima koji ne dozvoljavaju da zanat izumre, oko 60 hiljada pletenih predmeta, uglavnom korpi, ode godišnje na inostrano tržište. Korpari kažu posla ima, zarada fina, narudžbi ima više nego mogu proizvesti. Ali nema ko da plete korpe.
Prije 20 godina Goran Čeliković iz Šamca počeo je plesti korpe. Tako je zaradio svoj prvi džeparac.
“Ja sam od starijeg brata preuzeo to. Tako i moja djeca to znaju raditi i to nije teško naučiti. Za tri nedelje možeš početi raditi i postati samostalni majstor”, kazao je.
A osamdeset ovakvih majstora ima posao na kućnom pragu. Plete i isporučuje oko hiljadu raznih proizvoda Marijanu Josiću, koji ih dalje distribuira za Njemačku, Italiju i Ameriku. Pet hiljada korpi mjesečno odlazi van granica naše zemlje.
“Mi radimo i pleteni namještaj, ali većina proizvodnje je bazirana na korpama i većinom naši kupci sa zapada imaju svoje potrebe i oni nam to traže. Radimo mi košare za pijacu, cvijeće, za izložbe, mačke, kerove, za veš, ležaljke. Razne su mogućnosti”, pojasnio je Josić iz firme “Duo” Maljevac.
Korpe se izrađuju od vrbe ili šibe koja uspijeva na bilo kakvom zemljištu, a posebno u plodnoj Posavini. Vrba se sadi jednom godišnje i ako se dobro tretira, ista biljka se može koristiti narednih 30 godina. Nakon što se pokosi, vrba ide u kazane za kuhanje, potom na mašinu za guljenje, te na razvrstavanje i sušenje.
Nakon toga, nastaju umjetnička djela od vrbovog pruća.
“Stalno mi izmišljamo nešto novo, dorađujemo da bi tržište prihvatilo novi prizvod. Naša je prednost da ako ga uspijemo plasirati da on prođe na tržištu, možemo mali više i zaraditi”, kazao je Jusić.
Otkupna cijena, skupa proizvodnja, nedostatak poticaja, neki su problemi u ovoj oblasti. Lokalna vlast ističe da sama ne može izdvojiti sredstva bez pomoći viših nivoa vlasti.
“Trebalo bi puno više posvetiti vremena i prostora ovom problemu. Mislim da je tu velika prilika za poljoprivrednu proizvodnju što se tiče opštine Domaljevac-Šamac. Mi računamo da je negdje oko 50 hektara zasijano vrbovim prućem”, izjavio je Zlatko Špionjak, Opština Domaljevac-Šamac.
Ipak najveći problem je nedostatak ruku koje će plesti korpe. Za pletarstvo nema škole. Dobar majstor za sat isplete korpu. Potrebno je samo iskustvo i volja koja nedostaje mladim ljudima.
“Većina naših kooperanata su ljudi u poznim godinama. Mladi nemaju interesa jer za njih je to pretežak i prljav posao i smatraju da se tu ne može zaraditi neki veliki novci. Međutim, uz normalan rad, osam sati dnevno, može se zaraditi prosječna plata ako ne i više, u BiH”, priča nam Josić.
“Nema mlađih. Mlađe to slabije interesuje. Kod nas je bila edukacija prije četiri godine. Samo dvoje mladih je bilo, htjelo da radi i bavi se time”, kaže Goran sa početka ove priče.
Kao ručni rad, korpa na zapadnom tržištu višestruko više košta nego na domaćim policama.
Jedan hektar vrbe dat će oko četiri tone materijala od čega će se napraviti više od četiri hiljade košara. Od tog broja, 99 posto proizvoda izvozi se van BiH dok tek jedan posto ostaje u našoj zemlji.
Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android|iPhone/iPad
